HRT je u ravnateljskom mandatu Gorana Radmana od listopada 2012. godine, pretvorena u agitprop vladajuće nomenklature, i kao takva nije izazivala nikakve nedoumice kod Platforme 112, koja se u početku prikazivala kao zaštitnica profesionalnih standarda na HTV-u

preuzmi

Piše: Željko Sakić

Nekada je HRT, bila najutjecajnija televizijska postaja u Hrvatskoj. Utjecaj HRT-a drastično je opao od kada je na njemu provedena kadrovska čistka i smjena desetaka novinara i urednika, koju je proveo Goran Radman

U bilo kojoj drugoj državi, koja je izašla iz komunizma posve je nevjerojatno, da bi nacionalnu televiziju vodio isti čovjek, koji je za to imao mandat i komunističke elite, koja je provodila političku represiju. U Hrvatskoj, kakva je bila do jučer, to je nažalost bila posve normalna stvar, i nije izazivala nikakve prosvjede profesionalnih boraca za ljudska i ina prava, čiji je broj prešao 18 000 zaposlenih, poznatih i pod nazivom nevladine udruge, koje, naravno financira Vlada.

Kada se raspravlja o stanju hrvatskoga društva, često se cijela rasprava svodi na svjetonazorske podjele, koje prema interpretaciji ovdašnjih vodećih medija “nije od primarne važnosti za Hrvatsku”.

Međutim medijska histerija koja je nastala zbog imenovanja dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, novim ministrom kulture, svjedoče kako stvari nisu takve kakvim ih prikazuju ovdašnji mediji. Platforma 112 zatražila je u otvorenom pismu od mandatara Tihomira Oreškovića povlačenje imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture te su pod nazivom ‘Smrt slobode izražavanja’ organizirali prosvjede smatrajući da je Hasanbegović “u više navrata posprdno govorio o ‘ideologiji ljudskih prava’. Navode, bez imalo znanstvenih argumenata, da je dr. Hasanbegović povjesničar čije izjave i tekstovi imaju malo veze s istinom, a puno s ostrašćenim revizionizmom.

Smrt slobode izražavanja vlada na državnoj televiziji

Treba li ih podsjećati na revoluciju na Prisavlju, kada je 2012. u pet dana smjenjeno 50 urednika, s posebnim naglaskom na informativni program. Takvo što nije napravila niti jedna vlast, do ove SDP-ove koja je upravo odstupila. No na HRT-u kao da nisu svjesni stvarnosti, pa i nadalje u njihovom programu dominiraju Zoran Milanović i “neovisni analitičari” s lijevog političkog spektra.Takvom usmjerenju sigurno su u značajnoj mjeri doprinijeli totalitarni postupci Glavnog ravnatelja HRT-a, Gorana Radmana,

Goran Radman rođen je 1957.g. u Ogulinu. Otac mu je bio oficir JNA. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Bio je zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. 1984. primio je Titovu štafetu na stadionu JNA u Beogradu. Od 1984. do 1987. radio je kao savjetnik u Predsjedništvu SR Hrvatske, a bio je i izvršni sekretar CK SKH. U vrijeme kada je bivša država bila u dubokoj krizi 1987. je izabran za generalnog direktora Radio-televizije Zagreb. Formalno ga je između više kandidata izabrao tadašnji Radnički savjet Televizije na čijem je čelu bila Mirjana Rakić, kako je sam pojasnio: „Naravno, uz suglasnost svih tadašnjih političkih struktura“.

Rakić mjera za demokraciju iz Partijskog laboratorija

Spomenuta Mirjana Rakić 2000. nakon dolaska lijeve koalicije na vlast, pobrinula se da na HTV-u, djelatnici skidaju lančiće s križem, kako je to javno posvjedočila Hloverka Novak Srzić u programu Z1 televizije. Nakon 14 godina ponovno odlukom SDP-ove koalicije, 1.veljače 2014., Mirjana Rakić imenovana je predsjednicom Vijeća za elektroničke medije i ravnateljicom Agencije za elektroničke medije. Kako je poznato VEM, kojim presjeda spomenuta Mirjana Rakić donijelo je rješenje o privremenom oduzimanju koncesije nakladniku Z1 televizija d.o.o. na tri dana, počevši od 26. siječnja u 00:00 sati, zbog emitiranja emisije Markov trg, urednika i voditelja Marka Juriča. Također je odlučeno da će se spis predmeta proslijediti nadležnom Državnom odvjetništvu na postupanje.

Na identičan način 2012.g. voljom SDP-ove koalicije Goran Radman izabran je za ravnatelja Hrvatske radio televizije, i odmah je krenuo niz afera. Na ključna urednička mjesta, koje je „lustrirao“ od Tuđmanovih kadrova, imenovao je djelatnike s kojima je bio u obiteljskim ili kumskim vezama, bez natječaja.U imovinskoj kartici nije prijavio vlasništvo nad hotelom u Bohinju u Sloveniji koji je bio u vlasništvu SKH. Kako je taj hotel pripao baš njemu nikada nije objasnio. Potom je tvrdio da nije vlasnik tog hotela ali jest vlasnik tvrtke koja u svom vlasništvu ima upravo taj hotel?

Nakon što je preuzeo dužnost na HRT-u, ostao je u Nadzornom odboru Hypo banke, za njega u tome nije bilo nikakvog sukoba interesa. Nakon što je uporno Saboru odbijao dati plaće djelatnika na uvid, ipak je na koncu morao popustiti pa je otkrio kako njegova plaća iznosi 17.800 kuna neto, a na plaće u HRT-u odlazi 437 milijuna kuna.Nadzorni odbor HRT-a tražio od njega neopozivu ostavku, što je SDP-ova vladajuća većina glatko odbila, jamčeći mu zaštitu do kraja mandata. Nakon otkaza Karolini Vidović Krišto, uslijedio je i otkaz novinarki Heleni Krmpotić, inače kćeri svjedoka protiv udbaša kojima se sudi u Münchenu. Otkazi Hloverki Novak Srzić i Elizabeti Gojan kao višegodišnjim urednicama, dostavljeni su poštom.

Činjenica da su srednjoeuropske zemlje Višegradske skupine, Mađarska, Slovačka Češka, a upravo to provodi i Poljska, uspjele umnogome neutralizirati medijske centre moći, koji su svoj utjecaj crpile iz bivšeg nedemokratskog sustava – rijetko se u nas povezuje s njihovim očitim gospodarskim uspjehom. Države koje u tome imaju znatno manje uspjeha, imaju i osjetno lošije gospodarske rezultate od spomenutih. Možemo navesti Bugarsku, ili Rumunjsku, te naravno Hrvatsku.

Nadam se da će nova Vlada biti svjesna kako joj u borbi za gospodarski boljitak trebaju objektivni, i od komunistički ostrašćenih kadrova, oslobođeni mediji. Izvor: narod.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published.