Poezija u dvorištu. Različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja

Z Kovač

Z Kovač

Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitak u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u „zoni živoga“, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo „poeziju u dvorištu“.

Gost Poezije u dvorištu – pjesnik Zvonko Kovač

26. siječnja (utorak) 2016. u 19:00 sati
Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb

Zvonko Kovač
Večeras, uz radio, pijemo antracit

Večeras, uz radio, pijemo antracit
kamen i ja. On ima tri podloge
na kojima može stajati, i četvrtu
kada je jasno da naopako stoji.

Jedna je ravnina najšira, zato
kamen leži čvrsto, i ne obazire se;
kada je na drugom svom postolju,
onda je najveći, izgleda kao mali kunić.

Samo ga treća podloga otkiva
u nesigurnosti, koja je slična
mojima: sa svih strana izgleda

kao obelisk, vrti se oko sebe,
njiše, svaki bi ga dodir srušio
te bi pao na krivu četvrtu neravninu.

Zvonko Kovač (1951) objavljuje poeziju i književnu kritiku od studentskih dana. Zaposlen je kao sveučilišni profesor – povjesničar južnoslavenskih književnosti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pored većega broja kritičkih tekstova i književno-znanstvenih rasprava i knjiga, objavio je sedam zbirki pjesama, od čega dvije pretežno na kajkavskom. Njegova poezija svojedobno je imala znatan odjek u kritici, prevođena je na slovenski, njemački, engleski i poljski jezik te predstavljena u pojedinim izborima hrvatskoga pjesništva, a posebno dobro u studiji Cvjetka Milanje Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000. (IV. dio), Zagreb: Altagama, 2012.
Objavio: Courbette, Nagrada Fonda A. B. Šimić 1973., Zagreb, 1974; Korelacije, Izdavački Centar Rijeka, Rijeka, 1982; Slutim sretnu ruku, Mladost, Zagreb, 1988; Goettingenske elegije, Meandar, Zagreb, 2001; Vrnul se buom, Zrinski, Čakovec, 2001; Co, kaj? (u koautorstvu s Joškom Božanićem), Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2009; Zvon u kiši, Insula, Čakovec, 2015.