mb“Nove slike Mercedes Bratoš iz Ciklusa „Tapete iz harema“ vratile su mi vjeru u čistu žensku radost postojanja, stvaranja, pa čak i stvaranja pod cijenu podčinjenosti muškarcima.

Njezine slike su poput slavujevog pjeva u kavezu. Kao da je uspjela spojiti nespojivo na svojim platnima – sliku i glazbu. Pa da, te slike me podsjećaju na sofsticiranije glazbene čestitke koje su nam nekad slale naše imućnije bake. Opet je Mercedes Bratoš uspjela spojiti moderno i tradicionalno. Postaviti vorholovski razigrane tapete u harem. Harem na kakav sve više podsjeća i ovo naše društvo u kojem žena uz svoj vlastiti poziv ili posao mora kuhat, brinut se za djecu. I u kojem joj za utjehu ostaje jedino da nad kipućim loncem glasno veselo pjeva i po pločicama zamagljenim od jušne pare kažiprstom slika sve ono što joj nedostaje: poljupci, romantična ljubav, zabava i… sve vezano uz to.

Svim tim slikama Bratoš je suprotstavila razornu instalaciju koja pomalo doziva u sjećanje roman „Dvanaest stolica“ Iljfa i Petrova. Na svakoj stolici nalazimo po jedan predmet koji predstavlja blago iz povijesti. Blago koje poput krezubog ostarjelog Kazanove nezainteresirano kunja na stolici optočenoj plejbojevim zečicama.””

Pavle Svirac

Leave a Reply