Brojne građane Hrvatske zgrozio je nedavno postupak trgovačkog lanca INTERSPAR iz Zadra, koji je svojoj djelatnici Suzani Š. dodijelio izvanredan otkaz ugovora o radu s rijetko viđenim i bizarnim obrazloženjem

Interspar

INTERSPAR je dao izvanredni otkaz svojoj dugogodišnjoj djelatnici Suzani Š. s obrazloženjem da je za vrijeme posla pojela dvije šnite pršuta i šnitu kruha koje nije platila

Djelatnica na sudu nije tajila svoj „zločin“, samo je dodala da je taj cijeli dan imala puno posla, jer je došla nova roba koju je neprestano prekrcavala s paleta i istodobno posluživala mušterije. A pred kraj smjene pozlilo joj je jer do tada nije ništa stigla pojesti, pa je uzela te dvije inkriminirane šnite pršuta, stavila na kruh i pojela, da se ne sruši. Na sreću, Općinski sud u Zadru, pod predsjedanjem suca Tomislava Šimića donio je na Badnjak presudu u korist Suzane Š. Sud je utvrdio da se nije radilo o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa kako je navedeno u Zakonu o radu, te naložio INTERSPAR-u povratak Suzane Š. na radno mjesto i isplatu zaostalih plaća i zateznih kamata. Iz Uprave INTERSPAR-a najavili su žalbu na tu presudu.

Ministri se opametili, ali trgovci ne!

Još uvijek pamtimo neke slične bezumne postupke sustava, kao što je slučaj bake iz Vodnjana (75) koju je u ime Republike Hrvatske sud u Puli kaznio sa 18.500 kuna, jer je na tržnici prodavala peršin i češnjak po kunu, a da nije istaknula jasno, vidljivo i čitljivo cijenu. Represivnom sustavu Republike Hrvatske nisu promakle niti dvije starice od kojih je jedna kraj Grabovaca (79) s mirovinom od 570 kuna prodavala sir uz cestu , a druga u Zagrebu (80), prodavala je hlače pokojnog supruga za 20 kuna. Obje su zbog svojeg „zločina“ morale odslužiti zatvorsku kaznu. Pred očima su nam svima još uvijek ružne i nemile scene rušenje i vezivanja osječanke (66) koju je prošli mjesec djelatnik prometne policije neprimjerenom uporabom sile, poput zadnjeg razbojnika uhapsio i službenim automobilom sproveo u policijsku postaju, jer je pješački prijelaz prošla na crveno i pri tom mu se na poziv nije zaustavila. Osječanka bi zbog svog „zločina“ doživjela vjerojatno istu sudbinu kao i prethodne starice da kojim slučajem prilikom policijske eskapade prolaznici nisu sve snimili i objavili na portalima i društvenim mrežama. Opće zgražanje i osudu javnosti zbog policijske grubosti i sramote, ublažio je naknadno svojom isprikom ministar policije osobno, te načelnik policijske uprave i revnosni prometnik.- podsjeća Vesna Balenović.

Nije u šoldima sve?

Hoće li se tko iz Uprave INTERSPAR-a prizvati zdravoj pameti, reterirati ovako rigidan stav i zaustaviti sramotni proces protiv svoje djelatnice? Ovim sudskim procesom ne obračunava se INTERSPAR samo sa svojom djelatnicom, već se obračunava sa zdravim razumom i svim svojim kupcima koji bez iznimke osuđuju ovaj postupak. Nastala šteta od cca 3 kune koja je konzumacijom sendviča nanesena INTERSPAR-u, nikako ne može predstavljati tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Hoće li INTERSPAR prodati obraz za tri kune? Postojao je cijeli niz iznijansirani mjera koje je INTERSPAR mogao uputiti Suzani Š., kako bi njoj i svim ostalim djelatnicima odaslao željenu poruku. No od svih mjera INTERSPAR je odabrao onu koja ne govori baš ništa o konkretnom prijestupu, već puno govori o asocijalnom, nehumanom, devijantnom i bezdušnom profiterskom razmišljanju i odnosu prema svojim djelatnicima, a šire i prema nama kupcima. Pojedinci iz Uprave INTERSPAR-a trebali bi znati da nije u šoldima sve, da ima nešto i u ljudskosti! – rekla je Vesna Balenović.

Bojkot trgovina INTERSPAR-a?

Udruga „Zviždač“ nema ingerencije vratiti djelatnicu na staro radno mjesto, ali može pozvati Upravu i vlasnike INTERSPAR-a da još jednom, ali u malo širem kontekstu promisle o svojoj odluci, te da bez daljnjih žalbi prihvate presudu Zadarskog suda. U protivnom možda bi najbolja poruka Upravi i vlasnicima INTERSPAR-a bila bojkot njihovih trgovina. „Profit iznad humanosti“ kao poslovna filozofija INTERSPAR-a u našoj društvenoj zajednici neće proći. Kupci koji imaju mogućnost mogli bi se lako okrenuti drugim trgovačkim centrima. U tom slučaju INTERSPAR bi umjesto „nenadoknadivog“ gubitka od tri kune mogao zasluženo bilježiti gubitke npr. od 3 ili 30 milijuna kuna, kroz duže vrijeme.- naglašava Balenović.

Zanima me je li Uprava INTERSPAR-a podjednako brižna i nad troškovima vlastite reprezentacije, dnevnicama, putnim troškovima, PDV-u, provizijama, menadžerskim bonusima i rabatima, koriste li bonove umjesto novca za isplatu radničkih plaća i troškova prijevoza, brinu li o radnim uvjetima i zaštiti svojih djelatnika na radu u skladu sa zakonom, kako plaćaju rad u vrijeme blagdana i na koncu plaćaju li uredno svaki sat prekovremenog rada svojim djelatnicima ili ih sustavno potkradaju? Bi li tu bilo materijala za Inspektorat i Državno odvjetništvo? Svoja loša iskustva djelatnici INTERSPAR-a mogli bi posve anonimno povjeriti našoj Udruzi, pa bi to mogla biti podloga za neku posve novu, malo veću raspravu. Uprava INTERSPAR-a morala bi znati da se ovakvim potezima ugled i povjerenje kod građana lako gubi, a jako teško vraća – rekla je Vesna Balenović.

Leave a Reply

Your email address will not be published.