Bruno Paladin: SINONIMI VREMENA

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:

Bruno Paladin:
SINONIMI VREMENA
samostalna izložba

otvorenje/apertura:
subota/sabato, 21. XI. 2015. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos: Eugen Borkovsky

SINONIMI VREMENA

Bruno Paladin već se dugi niz godina potvrđuje kao igrač, istraživač koji uvijek traži novo i koji se odriče svojih prošlih razmišljanja da bi na osnovi tih iskustava gradio nove. Ovaj niz radova nastaje tako da se detalji mijenjaju tempom višegodišnjeg istraživanja. Kao odrednicu, umjetnik uzima slovne znakove. Oni postaju materijal za nove vizualizacije. Autor ciklus naziva Nova Babilonija. Izabrani radovi nadopunjavaju se i čine dojmljiv niz kompozicija.

Na razmeđi iskustvenog i spontanog Bruno Paladin nudi izbor kojeg predstavljamo ovim postavom. Umjetnik onirički niže slojeve kojima gradi razigrane, ali stabilne kompozicije. Radovi djeluju ekspresivno. On rijetko nudi oslonac za pogled. Ritam je naglašen gustoćom i frekvencijom elemenata koja se mijenja od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Iskustvo umjetnika ogleda se u oblikovanju, a promišljenost u izboru i kombinaciji elemenata. Razlikuje ih tretman obrade površina i vanjski gabariti. Neki od radova kreću ka osvajanju prostora jer imaju znatnu debljinu i obradu koja se proteže na rubove, na bočna lica rada. Tako slika nosi karakteristike objekta. Za podloge uzima različite materijale: drvo, platno, mediapan, lesonit i sl. Rabeći nelikovne materijale i tehnike, Paladin propituje materijal, građu kojom postiže vizualizaciju ideje. Rezultate iznjedruje izvedba tehnikama koje karakterizira gruba obrada: lijepljenje, brušenje ili nadslojavanja, uporaba vatre, izjedanje kemikalijama, urezi, aplikacije slojevima materijala. U svim slučajevima nalazimo potez, liniju koja igra značajnu, ali često pritajenu ulogu. Od sasvim konturne i jedva primjetne do geometrizirane, snažne, koja nosi kompoziciju rada. Slojevi ponude oblika prelijevaju se. Često je površina donjeg sloja drugačija od gornjeg. Prisutno je pretakanje planova, a ponegdje oblika. Miješaju se elementi gestualne naravi s pažljivo oblikovanim detaljem. Na radovima, pored slovnih zapisa, nalazimo ekspresivne elemente, češće apstraktne, ponekad sugestivno određene, bliske sugestiji za prepoznavanje. Ponegdje na radovima očitavamo stilske karakteristike grafita ili uličnog slikarstva. Svi radovi podliježu premisi istraživanja, eksperimentiranja. Ova konfrontacija tehnika i materijala govori o slobodi pristupa kreativnom činu.

Na ovim radovima najprije raspoznajemo znakove slova. Iako nema brojeva prisutno je miješanje oznaka koje su izmislili ljudi. Pregledavajući postav, postaje nam jasno da autor na likovni način problematizira vrijeme u koje je on sam, ali u koje smo i mi uronjeni. Autor tu možda nije radikalan, ali naznačuje stanje stvari. Promatrača dovodi na razmeđu. S jedne strane, pruža mu prepoznatljive elemente, ali ih ostavlja nerazgovjetnima. Umjetnik sluti da promatrač prije zapaža slovo nego druge cjeline ponuđene na istoj površini. Ovo referiranje na Babilonsku zavrzlamu, privlači promatrača. Iako nismo u stanju dešifrirati zapis, rad ostaje privlačan jer je ponuđeno nešto prepoznatljivo. Umišljamo kako ćemo vremenom očitati eventualnu poruku i demistificirati rad. Autor nas na neki način zavodi. On ovime označuje površnost kojoj je sklona većina ljudi naše civilizacije. Odgajamo se na kratkim porukama reklama, jasnim i ciljanim. One su uvijek u funkciji profita jer nam nameću kratka značenja koja nemaju drugu svrhu doli zapamtiti naziv proizvoda. Za suptilne i višznačne filmske radnje nemamo strpljenja pa smo prepušteni jednoslojnim TV serijama ili promatranju besmislenih scena u nekom Big Brotheru.

Zapravo se ovdje određeno slovo, pismo pretvara u općeniti znak. Pokušavajući pročitati pa izgovoriti zapis pojavljuje se nerazgovjetni niz fonema koji gube smisao. Uz to, Paladin umeće slova koja se koriste u raznim vrstama pisama. Ovaj projekt bio je znakovit u vrijeme raspada bivše države u kojoj se, osim podjela pojavilo i „blebetanje”, polu smisleno, ali zlokobno obojeno zagađivanje medijskih i međuljudskih prostora. Danas je opet aktualan jer, pitanje najnovije dramatične seobe naroda koji pišu i govore drugim jezikom i razumiju drugačijim pismom, zasigurno će ostaviti posljedice na uljuljkanu sigurnost bahatih, kolonijalnih, zapadnih demokracija.

Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Izbor jezika znakovlja umjetniku služi kao naznaka aktivnog doživljaja i interpretacije svijeta. Suvremena kreativnost preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Sredstva i načini prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje modus oblikovanja, ali i modus percepcije. Referencije na prepoznatljivo iniciraju odluku o nadilaženju stečenih, nametnutih reakcija. Postajemo svjesni da nam se život dramatično promijenio zbog utjecaja medijskih sustava pa se socijalne konvencije više ne daju objasniti samo na osnovi tradicionalnih društvenih normi.

Kao što nam je potrebno više nota za iskazivanje zvuka u vremenu, tako je autoru bilo potrebno nizanje radova da bi iskazao osobni doživljaj tijeka. Ostavljajući tekstove nečitkima, autor se oslanja na doživljaj detalja, pojedinog rada i postava kao cjeline. Od slova/teksta i slikovnih znakova formirana je nova likovna činjenica. Ova manipulacija usmjeruje našu pažnju prema značenju. Postajemo zainteresirani za smisao. Pozvani smo na instinktivno doživljavanje obilja naslaga tijeka. Vizualizirajući ambivalentnost povijesnog trenutka, umjetnik nudi ideju pretraživanja i redefiniranja osobnog položaja u kaotičnom svijetu. Djelići jave postaju promijenjeni senzibilitetom vremenske membrane. Udaljenost od stvarnosti čini ih bliskim snoviđenjima. Iskustvo se pretvara u viziju. Realnost blijedi. Memorija zadržava oblike pretvorene u znakove. Jer, kreativni nemir jest energija. Energija navodi misao. Misao teško čita energiju. Mir je poželjniji. Nemir troši energiju. Umjetnik riskira. Prostor galerije poslužio je kao prostor za suočavanje.

Eugen Borkovsky, XI. 2015.

Bruno Paladin rođen je u Rijeci 1951. godine. Javno-umjetnički djeluje od 1976. – kao slikar, kipar, grafičar, ilustrator, scenograf, dizajner i keramičar. On je po vokaciji vizualni umjetnik, a svoju kreativnu energiju usmjerava na stvaralački čin, što već dugi niz godina rezultira likovnim ostvarenjima koja uvijek plijene pozornost kako ljubitelja tako i poznavatelja umjetnosti. Do danas je priredio preko 70 samostalnih, te sudjelovao na oko 480 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu: Italija, Slovenija, Španjolska, Srbija, Bosna, Austrija, Nizozemska, Njemačka, Francuska, Makedonija, Albanija, USA, Santa Catarina (Brazil), Kina. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja što mu je osiguralo mjesto u likovnim enciklopedijama i brojnim pregledima suvremenog likovnog stvaralaštva, a djela mu se nalaze u mnogobrojnim zbirkama domaćih i svjetskih galerija suvremene umjetnosti. Ima status samostalnog umjetnika. Član je HDLU Rijeke, HDLU Zagreb i HZSU.

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2015 GRISIGNANA Cittá degli artisti