U prošlosti se smatralo kako melankolična stanja, ona koja danas povezujemo s depresijom, dolaze iz viška “crne žuči”
To je i samo izvorno značenje riječi melankolija na grčkom, ali i naslov jednog od gifova u kojem tamna žuč izlazi iz crnog želuca Marije Ančić u obliku balončića koje podriguje, uz pojavljivanje teksta “black bile bubbles”. Strah da će si nauditi ili strah od oduzimanja vlastitog života u videu onomatopejskog naziva Swish-Swoosh doživljava transfer u obliku noževa koji lete oko nje. Oni lete a ona stoji i boji se: “ponekad sam imala osjećaj da će mi nož koji uzmem u ruku nauditi”, kaže umjetnica. Njezini unutrašnji demoni personificirani su u animaciji u kojoj ju jedan od njih, velik, s tijelom čovjeka i glavom životinje, agresivno prstom lupa u glavu. Izrazito nelagodan i iritantan osjećaj tog videa govori “koliko si sama smetam u produktivnom životu i životu općenito. Demon koji me maltretira i koči sam, naravno, ja sama.” Osjećaj ili čak i želju koja ju je ponekad obuzimala, da nestaje, i to da polako nestaje te da će ju otpuhati vjetar, također je animirala.
Sve kratke gif animacije koje Marija Ančić izlaže apsurdno se beskonačno ponavljaju stvarajući osjećaje napetosti i nemira, koji snažno naglašavaju psihičku bol i muku, s prizvucima humora. Humor omogućuje olakšanje, ublažava užas preplavljujućih tjeskobnih osjećaja koji postaju manje strašni, podnošljivi, no tenzija i olakšanje neprestano se pretapaju afirmirajući jedno drugo proizvodeći iscrpljujuća zdvojna stanja koja pojačavaju tragikomičnu kvalitetu doživljaja rada. Na gustom dugačkom crtežu kojeg umjetnica izlaže uz gifove, također dolazi do ponavljanja motiva, istih onih koje nalazimo u animacijama: ruku, rogova i apstraktnih oblika. Obilježje njezinih gifova je i da su nečujni – u radu u Galeriji VN Crne ruke, bijeli zubi nema zvuka. Marija Ančić promatrača suočava samo sa slikom: slikom strah od tmine u koju se može utonuti i krhkim subjektom koji se bavi tim bolnim crnilom. Intimnim istraživanjima autentičnih iskustava koja u ovoj seriji radova vrlo dojmljivo autorica daje na uvid, potrebno je dozvoliti da nas usišu, ne radi empatije prema umjetnici, već radi subjekata koji pulsiraju u svim tonovima tame, a mogu biti i naši vlastiti.
KGZ, Galerija VN, Ilica 163a, Zagreb
Od 17.11. 2015. u 19 sati
Izložba je otvorena do 28.11.2015.
