U Beču održana multimedijska umjetnička priredba Tomislava Marijana Bilosnića

1 Multimedijalna priredba Povratak Tigra Tomislava Marijana u Beču

Pozvali tigra a čuli slavuje

1 Multimedijalna priredba Povratak Tigra Tomislava  Marijana u Beču

U galerijskom prostoru Hrvatskoga centra u Beču (Kroatisches zentrum Wien), u Austriji, održana je nesvakidašnja multimedijalna priredba Tomislava Marijana Bilosnića pod nazivom “Povratak Tigra”, za koju je voditelj Centra, književnik i glavni urednik „Hrvatskih novina” u Austriji, gosp. Petar Tyran kazao, kako se slično događanje u ovom prostoru ne pamti. Tyranu se sa sličnim riječima pridružila i Željka Caparin, predsjednica Matice hrvatske u Austriji, koja je jedan od organizatora multimedijalnog događanja „Povratak tigra”

foto-galerijaradovi

foto-galerijas otvaranja

Riječ je o međunarodnom multimedijalnom projektu hrvatskog književnika i slikara Tomislava Marijana Bilosnića, koji sadržava priređivanje izložbe, video projekcije svih slika iz spomenutoga ciklusa, književne večeri, prezentacije svih izdanja zbirke pjesama “Tigar” na hrvatskom, engleskom, talijanskom, njemačkom, španjolskom, albanskom, makedonskom, romskom i drugim jezicima, te monografskih izdanja Bilosnićevoga slikarskog opusa.

Kao gosti Bilosnićeve večeri u Beču, pojavili su se sudionici Međunarodnih književnih Koljnofskih susreta, književnici Božica Brkan, Igor Šipić, Đuro Vidmarović, Robert Mlinarec, Božidar Glavina, Denis Peričić, Marko Gregur, Nikša Krpetić i Darko Pero Pernjak. Đuro Vidmarović biranim je riječima mnogobrojnoj bečkoj likovnoj i književnoj publici predstavio svestranog autora projekra Tomislava Marijana Bilosnića, te njegove goste, poznate hrvatske književnike iz Zagreba, Splita, Varaždina, Koprivnice i Preloga, dok je dr. sc. Igor Šipić govorio o Bilosnićevom likovnom opusu koje ga je teško ukratko definirati, jer gotovo da nema slikarske tehnike uz umjetničku fotografiju u kojoj se TMB nije okušao.

„Izložba je zapravo jedna iskrena likovna autobiografija univerzalnog slikara, fascinantnog osjećaja za kompoziciju i spoj boje i kompozicije, zapravo jedinstvenog i originalnog na tom području”, istakao je dr. Šipić, koji je tom prigodom predstavio Bečanima i svoju netom izišlu knjigu „Vulkan na sudbini života”, koja se bavi umjetničkim portretom Tomislava Marijana Bilosnića. Napomenuo je kako je o slikarevom stvaralačkom opusu jednako teško govoriti, kao i definirati cjelokupnost njegova književnoga djela i da nema slikarske tehnike, uz umjetničku fotografiju u kojoj se nije okušao.

Izložbu „Povratak tigra” otvorila je dr. sc. Zdenka Weber, opunomoćena ministrica RH, pri hrvatskom veleposlanstvu u Beču, koje je i pokrovitelj Bilosnićeve izložbe. Gospođa Weber, pozdravljajući nazočnu hrvatsku i austrijsku publiku, izrazila je svoje veliko zadovoljstvo pruženom prilikom da može ugostiti, pozdraviti i predstaviti tako svestranog i nadasve umjetnički plodnog umjetnika kakav je Bilosnić, te upoznati njegov impozantni opus.

U glazbenom dijelu sudjelovao je kvartet „Dubrovački kavaljeri”, pod umjetničkim vodstvom Josipa Cenića. Bilosnićevog „Tigra” na njemačkom u prijevodu Ute Karlavais – Bremer čitao je književnik Petar Tyran. Tekstove uvrštene u katalog izložbe na njemački preveo je gosp. Mate Mihaljević, dok se kao izdavač kataloga potpisuje Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zadar.

Na kraju multimedijalnog programa „Povratak tigra” Tomislava Marijana Bilosnića u Beču, njegov gradišćanski kolega Petar Tyran je slikovito kazao: „Morali smo pozvati tigra, da bi čuli sve ove slavuje”.

Izložba „Povratak tigra” Tomislava Marijana Bilosnića otvorena je u Hrvatskom centru Beč –od 5. do 19. studenoga 2015. godine, poslije čega će biti prenijeta u Koljnof (Kópháza) u Mađarsku. Slikarski ciklus „Povratak tigra” ovom je prilikom predstavljen s više od pedesetak slika u tehnici ulja na kartonu, formata 70 x 50 cm, nastalih na temu Bilosnićeve već svjetski poznate zbirke pjesama „Tigar”.

6 Igor Šipić otvara izložbu

Igor Šipić

Još jedna likovna autobiografija
Uz izložbu Tomislava Marijana Bilosnića Povratak Tigra

Vječiti claire-obscure početak je svake, pa i ove, artističke artikulacije. Sluti se ona na svakom koraku nekonvencionalnog stvaralaštva Tomislava Marijana Bilosnića kojeg se ne može uhvatiti niti za Isuvišna čovjeka, niti za Pollockovu svjetlost. Širina je to kao da gledamo u sva povijesna razdoblja, liburnski mitološki zdenac, lucidnost koja se može izvesti iz „pakla” tek riječima gaženih riječi, ili pak bojama sviknutih boja. Nazire se tamo, crna mrlja, to bi mogla biti kakva križarska vojna u srcu grada, razorenog mu Zadra; a ona crna sjena, moglo bi to biti kakvo zaostalo lice iz one noći Diomedove kad napustiše Troju i posljednji junaci. Ili se to vide samo njihovi putovalni brodovi? U glavinjanju, u potrazi za praroditeljima, Bilosnić se svađa, raspravlja s kaosom sve ljudske mane i vrline, sva rađanja i sve smrti, sporazume mira i zlokobnost umjetnika. Uvijek nešto nedokučivo podsvjesno nanovo potvrdi njegovu originalnost: bez obzira na predbacivanja mu, Pollocka se ne može kopirati, ali Bilosnić mora reći da sve može. Kao da nabacuje krv poraćja koja je sledila crvenost pakla, kao da ruke skrvavljene na vratima maternica daju novo jagnje koje će sutra biti zaklano. Jedna je točka časom žuta minuta, crvene niti kao vlasi menade polegle u usta nemilosrdna ljubavnika. Boja ovdje nije samo hiperaktivni osjećaj koji rastače dimenziju; ona je koloplet koji sjedinjuje svijet polucije, u mlazovima, zamasima, kapanju, opijenju hemafroditizmom, dok leži na platnu, ispisujući povijest navršku kupolaste memljivosti što se probila iz rane ravnokotarske svjetlosti. Dakako, još uvijek bliska svježini Duhova sa zadarskog foruma.

Posesivnost uvijek hoće da uzme nešto iz svoje rane mladosti. Zato, ponekad šizmatičan, vječno uznemiren, nezaustavljiv, neukrotiv, svrdličan od vina što ga daje korijenje njegove loze svrdlovine, ovaj ciklus kreira nizom malih praskova iza kojih ostaju velika zvjezdana polja, neba kreacije. Kako god se na ovim platnima sklad i raspršenost, koncentracija i dezintegracija, u oku pogledara fokusiraju u polivalentnosti površine, artikuliraju i svoju ambivalentnost: s jedne strane, mirnoću majolike, s druge, bagdadsko Sunce – posljednje ostatke početaka Zemlje. Stoga je njegov Povratak tigra ulazak u sam bit kolorizma mediteransko-jadranske androginije. Na plavoj podlozi nadrastao je Kaštelanovu jedričnost insignijama rupičanja, u komparativnoj konotaciji pak ubacuje strast i svjetlost u igru pletera. Piktografija je ovdje dinamika raznobojnosti koliko i zagledanost biva statikom njegove poetske nedokučivosti. To je još jedan dokaz da djelo umjetnika nikad nije slika njega sama. U njega unosi sve što Mediteran, rudimentarno i svjetonosno, može dati od svoje
nedodirljivosti.

Usuprot, što je smisao pollockovski snažnog Povratka tigra, ako poetski ciklus Tigar snaša filozofiju Pollockove svjetlosti? Autor mora potvrditi poziciju motritelja nakon što je „tigar” prošao sve zemlje, krunjen kruništima, bjelodanjen jezicima, blagovan narodima. Mora se nastaviti na rubu Pollockove ostavštine, mora sići u nedovršenost „duhova” da bi odložio svoje spisateljske alate i svoje kistove. U bit ovog umjetnika utkana je sloboda u koju unosi svoje šutnje, svoja ruha, svoja usta, bojama na čuvanje. Uistinu, kako sam reče, živi potrebu za tematskom i formalnom metamorfozom, suživljuje uronjenost u duhovne i duševne sfere. U njemu trajno titra čista ideja svjetlosti koja dolazi iz izvora akcije (tigrovskoga skoka) i energije (tigrovske nestalnosti) – još jedna likovna autobiografija, iskrena, bez glavnog lika i teatarski nužne šminke.

5 Hrvatski književnici na otvaranju izložbe Povratak  tigra

Tomislav Marijan Bilosnić (alias Sebastijan Bit) priredio je u zemlji i inozemstvu više od šezdeset samostalnih izložbi monotipija, pastela, crteža, ulja i fotografija; objavio je sedam slikarskih monografija: “Metamorfoze”, “Cvijeće ravnokotarskih vila”, “33”, “Pllockova svjetlost”, “Maske i lica”, “Mediteranski pastel”, “Duhovi sa zadarskog Foruma”, te fotomonografiju “Skriveno kameno blago”, kao i pjesničke monografije s A. Stamaćem. A. Jašom, Z. Tomičićem i M. Bijuklićem. O njegovom slikarskom opusu pisali Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Korbler, Antun Travirka, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Vinko Srhoj, Ervin Dubrović, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevnka Nekić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

7 Bilosnić govori TigraGovoriti, dakle, o slikarskom opusu Tomislava Marijana Bilosnića jednako je teško kao i definirati cjelokupnost njegova književnoga djela. Kako sam počesto napominje da svakom svojom novom knjigom pokušava riješiti novi umjetnički problem, isto bi se moglo reći i za njegovu likovnost. Gotovo da nema slikarske tehnike uz umjetničku fotografiju u kojoj se TMB nije okušao. Likovnošću se počeo baviti objavljujući još kao dvadesetogodišnji mladić svoje crteže u časopisima, pa je već na početku svoje likovne karijere dobio treću nagradu za karikaturu na području bivše Jugoslavije. Zatim se kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina okušao u tehnici monotipija, crno-bijelih i kolorističkih slojevitih hvatanja obrisa biografskih i autobiografskih „lica i maski”. Sudeći po tome na kojim i kakvim su sve materijalima otisnute njegove monotipije, očito je da je ovoj zahtjevnoj tehnici Bilosnić pribjegao braneći se od neimaštine likovnoga pribora. Stoga ih krase buntovne karakteristike – brzina pokreta, gipkost ritma u izvlačenju portreta, koloristička igrivost u ponavljanju motiva. Zreliju njegovu slikarsku fazu karakterizira rad u suhom pastelu, tehnici koja je dominanta cjelokupna njegova slikarskoga izraza. U suhom pastelu nastao je cijeli niz Bilosnićevih slika pejzažnih motiva danas sjedinjenih u ciklusima „Mediteranski pastel” i „Cvijeće ravnokotarskih vila”. Posve nov i drukčiji Tomislav se Marijan Bilosnić u početnim godinama novoga stoljeća pokazao svojim snažnim ciklusima ulja na kartonu. Postmodernističkim citatnim ciklusom „Pollockova svjetlost” Bilosnić je zapravo učinio avangardni, apsolutno novi preokret svoga slikarskog izraza. „Skidajući” Pollocka ogolio je i svoju vlastitu umjetničku bit. „Pollockova svjetlost” nosi snagu njegove poeme „Krik”, a filozofiju poetskoga ciklusa „Tigar”. Koloristička snaga i disciplinirana razuzdanost geste ove Bilosnićeve slikarske faze nagovijestila je nov zaokret njegova umjetničkog traganja. U tom je smislu virtuozno sjedinjenje pjesničke riječi i slikarske geste TMB ostvario ciklusom „Duhovi sa zadarskoga Foruma”. Stvarajući novu zavičajnu mitologiju sakrivenu u davnim praliburnskim genetskim ostacima, Bilosnić je stvorio intimne uzorke novih arhetipova, simbola, snoviđenjskih prikaza. Stoga bi se poetika njegova umjetničkog stvaralaštva doista dala sažeti u posljednjim rečenicama Ive Šimata Banova kojima zaključuje zapažanje o Bilosnićevim „Duhovima…” – „I u ovome kao i u svemu, mlakost je za Bilosnića bila i ostala najvećom ljudskom slabošću. Ništa bez strasti. Ništa bez ludosti. Normalan ne stvara ništa.” On istim nervom pristupa i umjetničkoj fotografiji. Samo što je njegova strast tada usmjerena kadriranju pejzažnih okvira zavičaja a sve to s iznimnom profinjenošću kompozicije. Detalji prirodnoga svijeta, latice cvijeta ili bodlje čička u krupnome planu, igra svjetla i sjene, pa konačno i porterti, određuju ga kao vrsna promatrača trenutaka. Bilosnićev okidač fotoaparata zna kada treba zaustaviti protjecanje pješčanoga sata, kao što zna kada i kako polokovski snažno zamahnuti ulje ostavljajući iza sebe tragove protočnosti životnih sokova.

Tomislav Marijan Bilosnić je i autor osamdesetak knjiga proze, poezije, kritika, feljtona i putopisa. Bavi se i ekologijom, pa je to književnik koji privlači naročitu pažnju i brojem objavljenih knjiga i širinom umjetničke preokupacije, kao i svojom biografijom u užem smislu riječi. Prevođen je na talijanski, engleski, albanski, japanski, makedonski, turski, njemački, španjolski, poljski, ruski, rumunjski i slovenski jezik. Uvršten je u književne preglede, panorame, antologije, leksikone i školske programe; uređivao je listove, časopise, biblioteke i novinske rubrike. Sveprisutan je na hrvatskom medijskom prostoru, osim u novinama i časopisima, surađuje na radiju i televiziji.

Bilosnić je član Društva hrvatskih književnika i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru, član Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne, počasni član Društva umjetnika i književnika Albanije u Elbasanu, član Društva hrvatskih haiku pjesnika, član HDLU Zadar, predsjednik je Udruge 3000 ZA DAR, te više drugih kulturnih i umjetničkih društava i udruga.

Bilosdnić je dobitnik Nagrade “Tin Ujević”, Nagrade “Dubravko Horvatić”, Nagrade “Stjepan Kranjčić”, Nagrade Pasionska baština, prve Nagrade za hrvatski književni putopis (2011., 2012. i 2013.), Nagrade za najbolji hrvatski haiku, Nagrade “Neretvanska maslina”, međunarodnih nagrada za poeziju “Ilinden” (Makedonija), “Crvena ruža Elbasana” (Albanija), Nagrade “Vlado Puljić” i Fra Martin Nedić” (Bosna i Hercegovina), Mainichi Haiku u Japanu (2009. i 2012.), Zlatne plakete za fotografiju na međunarodnoj izložbi “Otok i more”, Grba Grada Zadra, Nagrade Grada Zadra, dvostruki dobitnik Nagrade Zadarske županije (2003. i 2008.), Grba općine Polača, Grba općine Zemunik, Nagrade za životno djelo općine Zemunik, kao i niza drugih književnih i fotografskih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad.