Ivor Kruljac: Živi fosil

magla osijek 13

magla osijek 13

Živi fosil

Svi te upozoravaju
da dobri ljudi umiru prvi,
Ti im ne vjeruješ
jer si siguran da svijet dobrotom vrvi,
Odlučio sam
kazati istinu o dobroti,
Čini se da tko ju prakticira
loše životu svom diktira,
U životu je danas
gadno ako si dobar,
Iskorištavaju te i stalno se
kući vraćaš modar,
Prepoznat si kao onaj slab
uvijek sam i očajan,
Žrtvuješ se za nekog tko ti nije frend
i izda te idući dan,
Bio si im utjeha i oslonac
kada su im vremena bila loša,
Izbacili su te kao otpad
kada su im bolja vremena došla,
Život je najveći pjesnik
koji piše stihove dok pije nektarov sok,
Kad je napisao da su ljudi sve gori što im ide bolje
tad je napisao svoj najbolji paradoks,
Danas je rijetko tko živi fosil
nepromijenjen od života otkad je bio nevino dijete,
Jer bi se takav sa životnim normama kosil
Takvome nestanci životnih luksuza bez prestanka prijete,
Takav ustupa mjesto starijima u tramvaju
dok ga svijet gleda s podsmijehom,
Izazivaju ga da postane poput njih
svojom etičnom promjenom,
On to odbija i provodi noći sam
u svojoj bijednoj mračnoj sobici,
Dok su ostali na zabavi
gdje nema mjesta dobrici,
Ljudi ispruže ruku
on zadnju kunu udijeli onome tko nema,
Kad vidi problem
on želi pomoći i na to je uvijek spreman,
Uvijek ga ismijava onaj visoki gad
jak, zao i tupav,
Zašto uvijek takvi umjesto
njega imaju ljubav?
Dobrica ima čistu dušu
i hrpu stresa,
U životu je sam i neuspješan
i samo čeka dan kada će sve prestat,
Dan kada će naći razlog za život
ljubav, sreću i poštovanje,
Bez stalnog izvlačenja debljeg kraja
i životne patnje,
Sada kada pogleda unazad
shvatio je da je sve prošlo brzo,
Ima ljubav, obitelj, sreću i pouzdanog frenda
a za gada se ni na tren nije trznuo,
Nitko ne zna gdje je taj čovjek sada
ali nikog nije ni briga,
Vjerojatno je negdje u nekom parkiću
od žalosti i alkohola riga,
Ipak se dobro dobrim plaća
samo dajte Bogu vremena,
Nikad dobar čovjek
Nije stradao od njegova remena.

Ivor Kruljac