Predstavljanje knjige Sonje Tomić – Pod skutom Gospe Ilačke

Pod skutom Gospe IlačkeUdruga dr. Ante Starčević organizira predstavljanje knjige „Pod skutom Gospe Ilačke”, autorice Sonje Tomić. Predstavljanje knjige je u utorak, 20. listopada 2015. godine u 17:30 sati u Vili Tovarnik

O knjigi će govoriti autorica Sonja Tomić, mons. mr. sc. Luka Marijanović, Antun Ivanković, moderator predstavljanja je Ivan Tutiš. U glazbenom dijelu sudjeluje ženska pjevačka skupina „Sremice” iz Ilače.

Svetište Gospe na Vodici u Ilači nama je Hrvatima isto što i Francuzima lurdsko, a korijeni su mu u 1865. godini. Stoga smo o stopedesetoj obljetnici Gospina ukazanja i Svetišta odlučili objaviti knjigu koja će biti zanimljiva i djeci i odraslima, a istodobno i bogata točnim podatcima kako bi i mladima i starijima bila i zanimljiva i poučna.

Književnica Sonja Tomić zamislila je novelu koja donosi sjećanja djevojke i njezine mame na povijest Ilače, život u njoj prije Domovinskog rata, na izbjeglištvo i povratak. Kroz pripovijedanje glavnog lika, tj. djevojke, čitatelj će u potpunosti doživjeti i Svetište, i ukazanje, kao i predratna i ratana zbivanja u Ilači, Tovarniku, ponešto i u Vukovaru.

Slijedi mali dio novele koji odgovara činjenicama, po sjećanju djevojčine majke: „Na nedjelju Glušnicu, 2. travnja 1865. godine u cik zore tridesetsedmogodišnji Petar Lazin istjerao je svinje na sokak, kroz koji se moglo stići u Nijemce. Silno se začudio kad je vidio kako je zemlja mokra. Bilo je prerano da netko od susjeda vodom zalije put, mislio je i radoznalost ga je ponukala da prvo prstom, a onda i štapom raskapa mokru zemlju. Još se više začudio kad je shvatio da iz rupice koju je prokopao počinje izvirati bistri mlaz debljine palca. Nije u tom dijelu sela nikad bilo izvora, znao je, ali svojim je očima sada gledao vrutak. Kako to objasniti? Pozvao je svoja tri susjeda. No ni Antun Ambrušević, ni Luka Ajošević ni Ivan Lakić nisu imali volje izlaziti iz kuća zbog nekakve neobičnosti. Ipak nisu uspjeli odoljeti Petrovu upornom nagovaranju pa su izišli i nisu se mogli dovoljno načuditi nevjerojatnoj pojavi. Donijeli su motiku i počeli kopati. Voda je potekla još snažnije. A kad su se o podne vratili misari iz Sotina i Tovarnika, kolni se put već pretvorio u jezerce. Nakon nekoliko dana mladi je Đuka Ambrušević s ukućanima dovukao hrpu dasaka i počeo ograđivati izvor.

Radoznalim je susjedima povjerio da mu je to Gospa zapovjedila. U snu ju je vidio s bijelom krunom na glavi, odjevenu u modro i bijelo. Na lijevoj je ruci držala malenog Isusa. Naložila je Đuki da vrutak ogradi jer je njezin i ne treba postati pojilom stoci. Mladić se od straha probudio. Ali Gospin je lik i na javi bio tu. Sad je momak navukao pokrivač preko glave. Mislio je da će nestati viđenja bude li malo čekao. No čim se otkrio, Gospa je i opet bila pred njim. Onda se osmjelio pa ustao. Pružio je ruke, ali je sada viđenje iščeznulo. Ljudi su s poštovanjem prilaziri izvoru ograđenu poput bunara. Ubrzo su ga prozvali ‘Gospinom vodicom'”.