Izložba ostaje otvorena do 24. siječnja 2016.
U bečkoj je Albertini prošli petak, 25. rujna 2015., otvorena izložba posvećena jednom od najutjecajnijih protagonista moderne, Edvardu Munchu. Ono što je Dürer bio za renesansu, a Rembrandt za barok, to je Much za modernu. Njegove litografije, crteži i drvorezi predstavljaju vrhunac grafike na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
S ukupno 120 grafika, od kojih često postoji samo po jedan primjerak, Albertina predstavlja umjetničke ikone slavnog Norvežanina, među kojima se nalaze i Vrisak, Madona, Poljubac te Melankolija.
Munchovo stvaralaštvo nalazi se na razmeđu između simbolizma i ekspresionizma i svjedoči o njegovu doživotnom promišljanju egzistencijalnih ljudskih pitanja – ljubavi, smrti i usamljenost.
Kao preteča ekspresionizma bespoštedno je opisivao prolaznost života i gubitak individualizma u vremenu industrijalizacije, no njegova se djela temelje i na subjektivnim iskustvima, jer se Munch već vrlo rano suočio s temama smrti, straha i bolesti, što je temelj njegovih ikonografskih radova koji i danas podjednako fasciniraju promatrače.
Središnji dio izložbe predstavlja centralni projekt opsežna Munchova stvaralaštva – Životni friz – koji obuhvaća prikaze mnogobrojnih životnih odlomaka, od začeća, djetinjstva, poljupca pa sve do smrti.
S više od 750 motiva i preko 30.000 primjeraka grafičko stvaralaštvo zauzima najvažnije mjesto u Munchovu radu. Već od 1890-ih godina on se pored slikarskih eksperimenata počinje intenzivno baviti i grafikom. Najprije te grafike predstavljaju samo verzije već poznatih sižea i slika, no kasnije ih sve više varira i dorađuje.
Izlošci potječu iz najznačajnije međunarodne privatne zbirke Munchovih grafika, a Albertini je na raspolaganje stavljeno čak dvije trećine te zbirke.
