Daria Vlahov Horvat (1966.-2013.): KRAJOLIK PRIKRIVEN U STANJA

Vlahov Daria x 03

Vlahov Daria x 03

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Daria Vlahov Horvat (1966.-2013.):
KRAJOLIK PRIKRIVEN U STANJA
Homage / samostalna izložba

otvorenje/apertura:
nedjelja/domenica, 13. IX. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos: Eugen Borkovsky

foto-galerija

KRAJOLIK PRIKRIVEN U STANJA

Izbor iz opusa Darije Vlahov Horvat predstavljamo radovima nastalim između 1988. i 1997. godine. Istraživanje, igranje Darije Vlahov kreće se u dva smjera: u asocijativnom smjeru, igri fragmenata koji evociraju realne oblike i u smjeru kompozicija koje odražavaju stanje igrača/slikara/crtača. Prolazeći postavom nije lako odlučiti pripisati li ovaj ciklus odjecima povijesne jave ili autoričinim privatnim trenucima. Ove artefakte moramo pogledati čiste, oljuštene od hotimičnosti i predznanja. Trud se isplati: ovo je kolekcija izvrsnih „portreta” osobnih stanja koji ne zanemaruju realnost okruženja. Insinuacije mogućnosti materijaliziraju se u plošnim formatima slika. Pred nama je niz prostora mogućih realnosti.

Motivacija za oblikovanjem Dariji Vlahov Horvat javljala se istovremeno s porivom ka vizualizaciji osobnog i impresijama istarskim krajolicima. Njeni radovi svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim panoramama na koje smo naviknuli. Iako radovi na prvi pogled djeluju apstraktno, pažljivim promatranjem zapažamo da autorica bira elemente i njima sklapa novu realnost. Umjetnica progovara bojom, slojevanjem, a odmah zatim linijom kao odrednicom oblika ili činiocem zapisa. Forme se na radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Pojavljuju se u grupama kao talozi sjećanja, reminiscencija na doživljeno. Možemo prepoznati karakter prostora i stanje autorice: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik interpretiraju kao stav. Viđenom krajoliku mijenja se bit i poklanja mu se nova razložnost. Na svim radovima strpljivost se bori s gestom. Ponekad obrnuto. Polazište je uvijek pejzaž. Rezultat je uvijek unutarnje stanje. Nepredmetni svijet doživljaja prisvaja realne oblike koji ostaju zamućeni u slojevima. Segment postaje znak i nije više citat.

Umjetnica je dopuštala mrlji, fleki njenu bitnost. Daria je poštovala gestu. Inicirala bi ju akcijom kista ili linijom. Ona je znala da potez može materijalizirati nesvjesno osjećanje. Početni, spontani oblici bivali bi ocrtani ili docrtani linijom ili grafom. Snaga geste naslanja se na snagu tona. Stvarajući, autorica se prepuštala kultiviranom instinktu. Darija Vlahov stalno je bila na rubnim područjima figuracije i apstrakcije. Ovu igru na oštrici ona je živjela pošteno rabeći energiju osobne imaginacije uz znanje koje je prikupila na raznim stranama svijeta. Radovi svjedoče da su elementi kreativnog rada, motiv, materijal i stvaralački proces nedjeljivi. Tome se potrebno vraćati, posebno danas kad su poruke i dosjetke preplavile umjetnost. Autoričin tadašnji pozdrav iskrenosti korištenja materijala i pretvaranje osobne energije u likovno djelo, pozicionira se i u ovom vremenu.

Autorica podlozi prilazi otvoreno. Promišljanje počinje kombinacijom slučajnosti i osluškivanja intimnog stanja. Tako se pred nama nižu radovi koje možemo, prema intenzitetu predstaviti u nizu koji nije kronološki vezan uz nastanak, već količinom uklopljene energije. Daljnje istraživanje/igranje rasprostire se na dva područja: na područje apstraktnih oblika i u smjeru igre fragmentima koji asociraju figuralno. Ponegdje prevladavaju tonovi, bogate nakupine koje mogu asocirati na neko biće ili dijelove pejzaža. Drugi oblici koje nalazimo na radovima su grafizmi, linije ili potezi slični nekom znakovnom pismu. Maštovito i znalački kombinirani, emitiraju vizualnu informaciju koja primarno nije narativna. Obje grupe dramatično se preklapaju u energiji kreativnog čina tijekom postupka i u konačnom rezultatu.

Umjetnica je koristila nezahvalne klasične tehnike izraza usred onovremene okruženosti mega-plakatima, videom, filmom. Izazov eliminiranja efektnije tehnologije, decentna uporaba boja, uporaba asketskih tehnika, dozvoljavala je autorici koncentraciju na osobno stanje. Već se tada ustoličuju karakteristike postmoderne, u kojoj umjetnost gubi funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je intenzivna umjetnička djelatnost, gdje umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera aktualnog i nadasve osobnog trenutka. Daria Vlahov svjedoči: bogatstvo tonova, poteza; nakupina boja, govore o njenom bogatom intimnom svijetu. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Bez ustručavanja i nepoštovanjem bilo koje dosljednosti, osim dosljednosti sebi samoj.

Sumnja je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni, bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Tijek možemo povezati sa sumnjom. Daria Vlahov je sumnjala u oblik i doživljaj, rastačući impresiju okruženjem, vizualizirajući ju flekama, linijama, rasterima, zapisima. Njeni doživljaji postajali su senzibilne nakupine oblika. Na radovima se izmjenjuju kontrolirane geste i strpljivo ograničena područja. Umjetnica govori direktno oslanjajući se na poteze, nakupine pigmenta, odnose ploha/oblika unutar kompozicija. Ponekad je raster tonova presječen linijom, a ponekad novim tonom drugačijeg karaktera. Materijal i oblik tretirani su krajnje intimistički. Kompozicije radova stabilne su. Pomaci, poneka necentriranost u kombinaciji s drugim detaljima u službi je dramaturgije radova koji djeluju kao isječci. Inicijalni pokretači uvijek su slutnja i boja. Podloga je pozornica, a naslikana situacija ponuda za suočavanje. Dojam je snažan krik iza kojeg slijedi šapat.

Daria nam ostavlja nepogrješive ilustracije potmulih odbljesaka svjetla označenih pejzažom koje ostaju negdje u kutovima pogleda. Veoma brzo shvatimo da se radi o svemu što osjetila nesvjesno memoriraju u okruženju. Čini se da je izmjena okoline, kretanje izvan nas, zapravo evocirano kao doživljeni čin. Nesklad između dojma sigurnosti koji nam daje osobni prostor i energije nakupina više prostora, postaje očit. Zablude civilizacije o izdvojenosti nestaju uvođenjem spoznaje o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno određena, a potraga za spoznajom je, zapravo, stalna reinterpretacija. Shvaćamo: spoznaja je prikriveno sjećanje umnoženo doživljajem. U anarhiji materijalnog, doživljenom se na silu odbraja konvencija. Rezultat je nemir. Umjetnica tada sebe, a danas nas pita: Trebamo li pristati na zadano ili rušiti barijere uobičajenog?

Pred nama je pregršt toniranih oblika, ponegdje potezi, linije. Sve likovne sastavnice pojedinog rada u neraskidivoj su vezi s emocionalnim propitivanjem autorice. Prožimanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Podloga pamti osjećaje, dojmove i postupke izvedbe rada. Umjetnica ih ne skriva. Ponegdje je meki raster tik do čvrste geometrijske forme. Na podlozi je, likovnim sredstvima, zabilježen osobni proces u kojeg umjetnica ponire oslanjajući se na obrazovanje i iskustvo, služeći se instinktom i memorijom. Radovi su uzbudljivi jer ne pripadaju niti apstraktnoj umjetnosti niti figurativnom prikazu. Iako je prisutna snažna gestualnost, Daria se zaustavlja u pravom trenutku: Smisao ovi oblici pronalaze u evokaciji tijeka energije umjetničina stanja, a iščitavanje je ovisno o percepcijskim mogućnostima promatrača. Tu je snaga ovog niza najočitija.

Eugen Borkovsky, IX. 2015.

Vlahov Daria x 07

Daria Vlahov Horvat (1966.-2013.) diplomirala je slikarstvo na riječkom sveučilištu. Vrlo mlada, kreće slikarskim stopama unutar riječke Zajednice Talijana, da bi kasnije nastavila školovanje na području dizajna i litografije na venecijanskoj Međunarodnoj školi grafike od 1988. do 1990. godine. Grafičko će umijeće kasnije usavršavati u listu Corriere della Sera 1993, te u nakladničkoj kući Franco Maria Ricci u Milanu 1999. godine, a te će vještine tijekom radnog vijeka koristiti kao umjetnički voditelj talijanskih izdanja riječke izdavačke kuće EDIT. Daria Vlahov Horvat više je puta nagrađivana na natječaju “Istria Nobilissima”, dva puta na grožnjanskom Ex Temporeu (1994. i 2009.), na Ex Temporeau “Mandrač” u Volosku (1997.) te iste godine na piranskom Ex temporeu u Sloveniji.

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2015 GRISIGNANA Cittá degli artisti