Vedran Karadža Tabulov 1

Galerija Juraj Klović
Rijeka, Verdijeva 19 b
Otvorenje izložbe biti će u utorak, 8. rujna 2015. u 19 sati
Izložba će biti otvorena do 18. 09. 2015.

“Dosta olako se pojedinog umjetnika proglašava osebujnim, iako se za to najčešće ni u životu ni u djelu ne nalazi pravog pokrića. No, Vedran Karadža Tabulov uistinu se može označiti takvim, jer se pristupom životu i umjetničkim djelovanjem udaljio od konvencija, izgradivši zanimljivu likovnu poetiku, težeći da svojom životnom filozofijom nađe ravnotežu između umjetnosti i života.

Vedran je po struci slikar-grafičar i profesor likovne kulture. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se i fotografijom te izradom asamblaža, gdje je postigao vrlo visoke dosege u djelima prepoznatljivog iskaza. Poput konstruktora ili svojevrsnog likovnog inženjera, on spaja nespojivo. Kao u kakvom srednjovjekovnom alkemijskom laboratoriju on u svom ateljeu na Drveniku Velom gradi svoj likovni svijet. Birajući odbačeni predmet koji svjedoči o prošlom vremenu, on mu ne obnavlja izgubljenu funkciju, uporabnu vrijednost, već mu u zamjenu daruje estetski vitalitet. Upotrebljuje drvo, konop, papir, kovine, tkanine, žice, staklo, pluto, kožu,… koje ostavlja u originalnom obliku ili ih dodatno obrađuje. Ovo recikliranje odbačenih stvari metafizička je dimenzija kojom umjetnik svoje i nađene stare predmete koji su odslužili uporabni vijek nanovo osmišljava, udahnjuje im život, daje svrhu. Na taj način, svaki njegov objekt prožet je duhom i potencijalom reinkarnacije, dakle nekom vrstom optimistične preobrazbe, novog života niknulog na nečemu što je izgledalo nepovratno umrtvljeno. Njegovi radovi zapravo su predmeti spašeni kroz umjetnost i za umjetnost, od nikom potrebnog otpada pretvoreni u prave dragocjenosti. Započinjanje novih kreacija ide uglavnom bez velikih planova, više intuitivno, nagonski, oslanjajući se na inspiraciju i “sretan trenutak”, ali u isto vrijeme zadržavajući punu kontrolu nad stvaranjem. Razrada može biti teška i komplicirana jer treba postići onu kvalitetu forme u kojoj kompozicija i materijali traže ukupan sklad, razvijenost, fini ritmički protok. Radovi su mu stilski izjednačeni, a opet svaki zasebno sasvim svoj, različit i neponovljiv. U njihovoj sredini, srcu egzistira jedna izuzetno razbarušena gustoća, poput živahne fluidnosti mikroorganskih tvari, gledanih pod lupom mikroskopa, gdje je svaki detalj, a njih je doista napretek, pomno obrađen, dotjeran, cizeliran, smješten na pripadno mjesto u strogo promišljenoj cjelini. Stječe se dojam da Vedran naprosto uživa u raznolikosti oblika, tvari i postupaka, a svi ti apartni elementi na koncu se doimaju logično, kompaktno, homogeno, beskonfliktno, i bez formalna i funkcijskog razmimoilaženja zapravo izgledaju kao skladan uzorak. Novi organizam stvoren od dijelova udaljenih izvorišta govori o izuzetnoj tehničkoj virtuoznost autora, koji vješto balansira na žici razapetoj između svih pravila i cijele slobode, između zanata i artizma, dopadljivosti i hermetičnosti. Kada sva ta svojstva u sebi posjeduje, umjetnost se otkriva kao čudesna, ali ne i neka natprirodna nego upravo do srži prirodna i prisna ljudska aktivnost.

Cijeli opus vidim kao veliki impresivni eksperiment, s bitnom klasifikacijskom oznakom inventivnosti, konzistentnosti i dosljednosti, ali istovremeno i fini vizualno-osjetilni i mentalni aktivator, sposoban pokrenuti kotačiće vremena i uvući namjernika u jednu drugu dimenziju – onu gdje se dotiču prostori i gdje se, zbog stalnog cikličkog kretanja, u određenim točkama dotiču ili spajaju udaljeni i bliski prostori, realni i irealni svjetovi.”

Marija Stipišić Vuković

Vedran Karadža Tabulov

Početak, kraj, život, ljubav, potreba, zadovoljstvo, sloboda, slijedim, fantazija, drvo, tražim, sastavljam, raspolažem, krug, mogućnosti, ravnoteža, nastavljam, izbor, vrijeme, svijet, ostavljam, ljeto, rastavljam, čavli, postojano, boja, privremeno, važno, sada, svrha, mijenjam, kamen, dajem, diram, ritam, način, uspostavljam, nered, biram, zemlja, primam, svjetlost, savijam, linija, list, gledam, grebem, pazim, rupa, lako, red, točka, greška, očito, jaje, mesing, biser, mekano, perje, podudaram, željezo, guma, gladim, ploha, uzimam, par, između, kozmos, atom, spirala, cjelina, sljubim, brusim, precizno, organizam, dragulj, omatam, gubim, pluto, koža, čelik, prostor, sijem, gusto, prsti, znam, uživam, uvijek, lomim, analiza, sjena, srce, zima, koncentracija, artikulacija, vežem, sitno, zrenje, žurim, punim, beton, misao, sinteza, oblik, zanat, mreža, oštro, osjećaj, gnječim, tvrdo, plavo, otok, dobro, oblo, sustav, slavlje, rast, kontrast, ravnam, nježno, alat, šuplje, znanje, novo, čekam, žuto, zlato, krv, bakar, staro, tkanje, ruke, mjerim, cjelina, divlje, izazov, gradim, otkrivam, apstraktno, mrsim, staklo, žica, poklanjam, igračka, žarište, sjajno, crno, medeno, proljeće, dodajem, ispred, konop, kocka, zrak, igram, znak, tehnika, detalj, taloženje, tamno, puno, prazno, izdržljivo, kemija, san, zeleno, sreća, čvrsto, volja, sadržaj, otkidam, poštujem, voda, misao, oksidacija, raspoloženje, igralište, stvarnost, saće, neuokvireno, izdržljivo, fino, probadam, grubo, spoj, ljubičasto, nepoznato, lom, ploha, napinjem, stalno, smeđe, sigurno, jesen, elastično, slažem, uspomena, krhko, lijepim, sunce, dijelim, pitanje, odnos, sloj, mlatim, bronca, trošim, vjetar, kost, fraktal, ogledalo, iza, malo, bijelo, odmah, režem, redoslijed, fizika, pored, amalgam, simbol, gips, znoj, ostvarujem, put, samoća, pokret, pouzdano, geometrija, jednostavno, crveno, srebro, primitivno, moje, izbor, narančasto, ničije, nalazim, plod, kut, rotacija, varijacija, asimetrija, tekstura, struktura, more, poticaj, kugla, sinteza, sadim, odabir, milost, mašta, palim, korjen, papir, ideal, cvijet, patina, prašina, moram, reakcija, sugestija, suprotnost, igra, slučaj, prihvaćam, hedonizam, vibracija, poklon, stihija, nemir, intuicija, sporazum, mir, djelo, nagrada, komunikacija, atelje, autor, cjelina.

Raspolažem i sudjelujem. I zato nema problema, nema greške, nema prisile ni straha. Nema štete niti uvrede. Nema sheme, početaka ni završetaka, nema jednoznačnosti, gubitka ni nesporazuma. Postoji samo neporeciva potreba za sudjelovanjem.

Vedran Karadža Tabulov 2

Kažu da sam iz Splita. Sigurno zato što sam 28. travnja 1977. tu rođen, odrastao, završio male škole i proveo najveći dio života.

Kažu i da sam umjetnik. Mogu se složiti, a i ne moram, ovisno da li u prilog tome govori podatak da sam 2002. diplomirao kao slikar – grafičar i likovni pedagog, na ALU u Širokom Brijegu, činjenica da redovito izlažem likovna ostvarenja i da od tog svog proizvoda živim, članstva u HDLU, HZSU, LIKUM-u i tako dalje, ili pak što idem svojim putem, razvijam opći talent, upoznajem svijet i sebe kao njegov integralni dio, jer radim na neizvjesnom projektu održivog života sa što više sreće, ljubavi i istinskog ostvarivanja vlastitih izbora, jer sam zadovoljan onim što jesam, što mogu i imam, i da mi je, težeći uvijek boljem, tako lakše živjeti i voljeti ono što me preokupira.

Kažu još i da sam otočanin, a to vjerojatno zato što je glavnina toga čime se bavim na relaciji Veli Drvenik – Solin – Split, ali i šire, kada me put uputi. U kontekstu te dvije zadnje definicije kažem da se moj dosadašnji životni, estetski i donekle etički i filozofski iskaz može identificirati kroz kreativno djelovanje i igranje igre, preoblikovanje djelova i svojstava materijalnog svijeta i njegovih značenja, gradnjom asamblagea i skulptura, i to isključivo na otoku, a sve simultano, no i pomalo aritmično sa istraživanjem kroz grafičke tehnike dubokog i visokog tiska.Težim ravnoteži i harmoniji, pa apstraktnu bit svojeg zvanja balansiram s konkretnim intervencijama u otočkom ambijentu, koji mami i potiče, gdje obnavljam, revitaliziram, sadim i uzgajam. Godišnja doba tako prožimam s hermetičnostima ateliera, a moja aktivnost na otoku se udvostručuje. Moj svjetonazor uglavnom se uvijek očitovao kroz ostvarenja koja slave, iskazuju poštovanje i divljenje. U tom smislu, estetika mi je bila najvažnija. To se polako mijenja. Nameću se i druga pitanja. Ali ne prevladavaju.
To što sam ove struke u mojem slućaju fino se podudara s činjenicom da je moj afinitet, posao, poziv, izbor, ujedno i moj život. I uz nešto podnošljivih oscilacija, uvijek bi bivao vraćan u taj svoj život.

Neka tako bude i nadalje.