Mala dvorana Galerije Prica, Samobor
Otvorenje izložbe u utorak 1. rujna 2015. u 20 sati
S one strane staroga i novoga
Kao umjetnička tehnika dugoga trajanja, vitraj je prikladan primjer za razvoj pojma umjetnosti. I to ne samo zbog puke činjenice što je od nekada cijenjene vještine i zanata – s vrhuncem na oplošju gotičkih katedrala – tijekom vremena mjesto našao među primijenjenim umjetnostima (zapravo je uvijek i bio na rubnoj poziciji, iznimno vrednovan, ali marginaliziran), nego zato što govoreći o vitraju danas, ali i kroz povijest, možemo ukazati na bitan pomak u suvremenom razumijevanju umjetnosti; od umjetničkoga djela kao reprezentacije, preko ekspresije do umjetnosti kao otvorenoga koncepta.
Gdje se u svemu tome nalazi rad Dominique Jurić? Prije svega, poput majstora predanih svome pozivu i ona – u nastojanju da shvati prirodu stakla – potvrđuje retke koje čitamo u predgovoru druge knjige Teofila Prezbitera O raznim umjetnostima iz 12. stoljeća: „kao marljiv istraživač veoma sam ustrajao na tome kako da upoznam, na sve načine, koja umjetnička otkrića i raznolike boje mogu uljepšati strukturu a ne otjerati svjetlo dana niti odbiti sunčane zrake.” Takav iskaz je, dakako, u izravnoj svezi s poimanjem umjetnosti kao umijeća, to jest kao vrhunske zanatske vještine. Međutim, europska je kultura odavno prevladala takav pristup stvaralaštvu i ograničenjima koje nameće puko umijeće te na njegovo mjesto inaugurirala inovativnost i individualnu, dapače radikalnu promjenjivost.
Upitno je može li itko, izrađujući vitraje u 21. stoljeću, donijeti apsolutnu novost pa nema smisla ni opterećivati bilo koga takvim obvezama, ali unutar komornoga okvira i intimnoga ozračja naša umjetnica promišljenim konstrukcijama, u kojima je prenijela čak i spontanitet geste, uspijeva ostvariti intenzitet trenutka i radost malih pomaka, to jest stare priče ispričati na svoj način. Konkretno, sakralne i profane predodžbe, figuralna motivika i apstraktna ornamentika, pokazuju nam se u didaktičkoj doslovnosti, ali i u individualnoj izražajnosti koliko je to moguće kod tehnike koja po svojoj prirodi teži naglašenom skladu i zadanoj mjeri.
Lagodnost nepolemičnosti urodila je formalnom elegancijom i dekorativnošću čije kromatske vrijednosti otkrivaju autoričinu osjetljivost za čistu boju, ali i za tonske prijelaze. Pored arhitektonskoga okvira, unutar čije dominacije vitraj dolazi kao osobiti svjetlosni naglasak, Dominique rabi i kontrast istrošenih vrata, svjesno snižavajući tu tradicionalnu sastavnicu „visoke umjetnosti”, no šireći pritom njenu simboličku slojevitost.
Prezasićeni mogućnostima kojima nas suvremena tehnologija sve više i više preplavljuje, u ovim stiliziranim kompozicijama, u djelovanju materije koja živi od svjetlosti nalazimo olakšanje, dopuštamo sebi utjecaj te jednostavnosti i zato vitraji za mnoge posjeduju trajnu fascinaciju. Nasuprot konceptualnom poimanju koje umijeće iz umjetnosti na razne načine nastoji izbaciti, Dominique Jurić pokazuje otvorenost za obje tendencije te pomiruje – barem u nekom stupnju i svakako u nekim radovima – udio kontinuiteta i novuma.
Nikola Albaneže
Dominique Jurić, rođena u Zagrebu. Nakon mature na Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost upisala je studije Povijest umjetnosti i Etnologija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1991. godine pod voditeljstvom prof. dr. sc. Ive Maroevića na temi ”Privatna galerijska djelatnost sa posebnim osvrtom na grad Zagreb”.
Godine 1988. sudjelovala je u radu međunarodnog muzeološkog tečaja ”Museological approach to the integrated use of cultural heritage” u Dubrovniku.
Na Akademiju likovnih umjetnosti upisala se 1993. godine. Diplomirala je u klasi prof. Eugena Kokota, Nastavnički smjer-slikarstvo.
Jedina je studentica, u dugoj povijesti ALU, koja je diplomirala s temom vitraja te je imala diplomsku izložbu vitraja u Galeriji Forum.
Kako u svom likovnom izrazu osobito njeguje tu tradicionalnu tehniku boravila je na usavršavanju na studijskim putovanjima u Švicarskoj i Francuskoj.
Godine 1999. sudjelovala je u radu ”3eme Forum international sur la conservation et la technologie du vitrail historique” u Fribourgu. Iste godine prošla je seminar u ”Centre International du Vitrail” u Chartresu, na temu ”Peinture sur verre, grisaille”.
Uz slikarstvo bavi se i dizajnom te likovnim radionicama za djecu.
Imala 23 samostalne i 63 skupne izložbe u zemlji i inozemstvu.
Članica je HDLU-a, te živi i radi u Zagrebu.
