Pavic Ranko 03

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:

Ranko Pavić:
NENADANI KRUG (Radovi nastali tijekom izvedbe performansa)
samostalna izložba

otvorenje/apertura:
subota/sabato, 29. VIII. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos projekta: Eugen Borkovsky.

foto-galerija

Situacija:
Nenada Burgića i Ranka Pavića strujanja početkom 1980-ih nalaze unutar opisa situacije: „…ostvarenje nomadskog položaja koji ne poštuje nikakav definitivni angažman. Koji nema nikakve privilegirane etike osim one da slijedi pravila mentalne i materijalne temperature sinkronizirane na trenutačnost djela” (Bonito Oliva). I danas, u zrelim godinama života, Pavić ne odustaje od slikarstva na način da nas provocira na razmišljanje. Od tada do danas umjetnik propituje smisao i svrhu umjetničkog čina. Pavić ove ideje, u suradnji sa Burgićem, od cca 1985. godine ostvaruje na Grožnjanu, u tada već oformljenom Grad umjetnika. U ovom okruženju, oba autora, dolazeći iz tadašnje Jugoslavenske metropole, u povučenosti Grožnjana uspijevaju djelovati i aktivirati okruženje. Prerana smrt Burgića te nacionalistički ratni vihor upliću se u razvoj ove priče. Burgić nestaje a Pavić, izdržavši još neko vrijeme, 1997. napušta Europu i odlazi u Kanadu. Tamo dalje razvija ovu tematiku te povremenim izletima na matični kontinent, biva povremeno prisutan i aktivan.
Ova prezentacija, nakon tolikih godina, na Grožnjanu, veseli i pomalo izaziva sjetu. Oba spomenuta umjetnika pripadaju „starosjediocima” Grada umjetnika. Želimo ih pozdraviti, Burgića Homageom a Pavića predstavljanjem njegove zadnje edicije performerski izvedenih radova.

Predgovor katalogu:
VIZUALIZACIJA RITUALA

Ranko Pavić se potvrđuje kao igrač – istraživač koji uvijek traži novo, a koji se ne odriče svojih prošlih razmišljanja te, na osnovu njih, gradi nove. Pred nama su rezultati performativnog činjenja, dvadeset i pete izvedbe slikarsko–kaligrafskog performansa „Nenadani krug”, izvedenog u Narodnom muzeju Kraljevo u Srbiji. Umjetnik se, nakon promišljanja i priprema, opremljen s 25 komada rižinog papira raspoređenih kružno na podu, obraća mediju tuša kojim ritualno, ali likovno intervenira na sve podloge. Stvoreni oblici nadopunjavajući se čine dojmljivu kompoziciju. Cijeli proces autor označava tumačenjima: 25 papira označava 25 godina. Podloge od rižinog papira i tuš govore o poštovanju kineskih/japanskih kaligrafskih vještina. Cijelu akciju posvećuje pokojnom prijatelju, umjetniku Nenadu Burgiću koji ga je djelomično uveo u poznavanje i poštovanje dviju velikih istočnjačkih civilizacija.

Autor se u izvedbi služi slikarskim postupkom, nanošenjem slojeva boje/tuša. Materijal, papir i tuš, tretirani su kao nosioci oblika, a odnos autora prema obama krajnje je intimistički. Elementi ove igre, linije gustog namaza i raspršeni manji tragovi, nanizani su u redove/stupce i tvore površinu rada. Dobiveni rezultat je skupina sličnih oblika koji se nastavljaju i koje umjetnik grupira u cjeline koje asociraju na prozračnost i prostor. Nismo sigurni je li pred nama reljef ili samo privid. Dojmu reljefnosti pridonosi kontrastnost boja/ne-boja koje sačinjavaju djelo. Tekstura je ponekad naglašena ostavljanjem, od vlažnosti medija, zgužvanog papira. Autor ne sakriva rubove, već dopušta da oni definiraju radove. Kompozicija je raspršena, rastegnuta kaligrafskim fragmentima unutar cjelokupnog rada.

Primjetna je stroga igra i koncentracija na zaokruživanje jednog iskaza. Promišljenost i čistoća pristupa glavne su mu karakteristike. Napetost linija/površina koje grade svaki rad/segment rezultati su ritualnog činjenja. Umjetnik svjesno ostaje unutar samozadanog kanona zaustavljajući mogućnosti dosjetke. Uloge dane međusobnoj interakciji elemenata imaju značenje konstantnih promjena. One su dane oku na doživljaj. Ritam i međuodnos zavarava oko. Pokret je zaustavljen, zabilježen izmjenom oblika i intenziteta tonova. Simulirano titranje bazirano je na optičkom efektu kontrasta. Napetost površine oblika na formatu dovedena je do krajnjih granica. Autor se u pravom trenutku zaustavlja birajući iz beskonačnog niza mijena koje su kao mogućnosti ponuđene uporabi starinskih, tradicionalnih medija.

Tako ovo likovno promišljanje Ranka Pavića možemo promatrati/analizirati iz aspekta igre koja kroz autorove intervencije biva na trenutak zaustavljena baš u ovom, izloženom obliku da bi se dalje mijenjala na nekom sljedećem stupnju igre. Koncepcija projekta, samo oblikovanje radova uz pomoć postava to dozvoljava. Prezentacija ovih kaligrafskih objekata zahtjeva maštovitost, ali i pažnju. Bez obzira na autorovo oblikovanje, pozicioniranje se može izvesti na više načina. Niz radova možemo prezentirati nekim načinom kronologije nastanka jer se mogu rekonstruirati pomaci tijekom oblikovanja. Strogost ritma unutar pojedinog rada i nizanje likovnih razmišljanja iste premise u seriju zasebnih objekata nameće sukladan pristup prezentaciji. Nameće se logika zbirke. Zbirke kao umjetničkog oblika.

Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Umjetnik na tragu razmišljanja o sudioničkoj realnosti tvori dokumente promjena. Od promatrača zahtijeva napor angažiranog promatranja. Tako je zatvoren konceptualni krug spoznaje i autorskog osjećaja/doživljaja mijena. Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Mijena kao dio tijeka u vremenu i prostoru ne znači nužno i kretanje. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Ranko Pavić, nižući linije, bilježeći tijek misli i poteza, problematizira mijenu kao ritualni događaj.

Autor nudi seriju radova tumačeći temu radovima u nizu. I još više od toga, unutar svakog rada ponovno nailazimo na niz. Niska segmenata te njihov suodnos donose metamorfozu elementarnog oblika u ritam. Ovim projektom Pavić u nama pobuđuje potrebu i hrabrost za igrom. Pobuđuje potrebu za promjenom svijeta. Pred nama je pohvala mijeni, himna malim različitostima koje čine svijet oko nas. Jer princip determiniranosti, neodređenosti i teorija relativnosti otvaraju nov pogled na univerzum. Sustav konstantne promjenljivosti pokazuje da ne možemo sa sigurnošću odrediti točnost položaja i vremena događanja, već da možemo tek naznačiti njihove tendencije jer mijena je osobina stvari. Igra u svojoj biti jest ritam promjena. Igra, kao tijek, sama po sebi, sustavni je dio suvremeno shvaćenog funkcioniranja univerzuma. Ranko Pavić obraća se mijeni kao temi i postupku, a tamnom tonu kao savezniku.

Situaciju pred nama možemo doživjeti kao dnevnički zapis. Kao rezultat bilježenja napetosti doživljaja. Umjetnik računa na naše vizualno iskustvo. Još od sredine prošlog stoljeća umjetnici na neki način odgajaju publiku, upućuju gledaoce na način gledanja i doživljavanja djela. Veoma brzo shvatimo da je pred nama rezultat promjene u kratkom vremenu, prouzročen stanjem, da se radi o kronogramu, o stupnjevanju energije. Linearna gestualna putanja svjedoči doživljaj. Najprije umjetnikov a poslije promatračev. Pred nama je svjedočenje o dijalektičkoj teoriji sudjelovanja. Pojedini promatrač i seizmografska bilješka stanja autora u interaktivnom su sustavu promjene. Oni jedni druge preoblikuju. Oni i proizlaze jedan iz drugoga. Oni su uvjetovani jedan drugim: kad ne bi bilo onoga koji djeluje, čini, ne bi unutar pogleda bilo niti poteza koji se nižu. Neophodno je uvođenje iskustva promatrača pri opisivanju sustava. Od, na prvi pogled, apstraktne kompozicije uskoro se pred nama ukazuju stanja koje neopterećenošću prepoznajemo kao osobno doživljena.

Snažan dojam izazivaju ove kompozicije koje doživljavamo kao napukline bjeline galerijskih zidova. Autor ovim projektom nudi sliku svijeta obojenu individualnim unutar datosti trenutka. Oslanjajući se na svoje sjećanje i hrabrost priznanja, evocira povezanost memorije i igre. Mogućeg u memoriji i neizrecivog u rezultatu. Umjetnik-igrač je kao putnik koji se usuđuje krenuti u nepoznato. Rizik gubitka maleni je ulog u odnosu na zadovoljstvo igrača. Jer: igra je jedino igra kad se igra zbog igre. Kada se igra zbog rezultata onda se to zove borba. Pred nama su IGRE. Igre zrelih i hrabrih umjetničkih promišljanja.

Eugen Borkovsky, VIII. 2015.

Vide, uz rad: “To the river”, rađen u Torontu, u Kanadi, 2013. godine, dugačak je 22 m i rezultat je dvadeset i četvrtog performansa:
https://www.facebook.com/162472757111165/videos/vb.162472757111165/10200698295285133/?type=2&theater

Pavic Ranko 10 Toronto

Ranko Pavić, multimedijalni umjetnik, rođen je 1952 godine u Nikšiću. Živio je od 1965. do 1985. u Beogradu, od 1985. do 1997. u Grožnjanu te od 1997. u Torontu. Educiran je na području grafičkih tehnika a završio je školu SKC-a (Studentskog Kulturnig Centra). U period 1970. – 1985. pripada drugoj generaciji post / konceptualnih umjetnika. Realizirao je više desetaka projekata. U njegovom djelovanju značajni su dugotrajni umjetnički projekti (“Slika nad slikama”, “THE”…), kaligrafija (projekti “Život Meandera”, “Nenadani krug”, “Origin”, “Heterotopia” …) te performansi, instalacije, video radovi. Osnivač je i član grupe autora „Joe Box” koja i danas djeluje u Torontu. Studijski boravi u Moskvi, Parizu, Friburgu, Veneciji, Ateni na Kreti… Umjetnički je direktor i osnivač galerije AUT (AUT/OUT), suosnivač edicije AUT i njen vizualni kreator. Inicijator je AUT/ART ALTERNATIVE kao i OUT/AUT Gallery of modern Art u Torontu, TARGET projekta, Art _Futura/Post_Futura…
1984. godine dolazi i ostaje u Grožnjanu. Adaptaciju kuće započinje 1985. godine radi otvaranja jedne od prvih privatnih galerija sa konceptom ravnopravnosti sa etabliranim, državnim institucijama tadašnje SFRJ. Dobiva termin u tada jedinom Jugoslavenskom Muzeju moderne umjetnosti, na Ušću, u Beogradu.
Umjetnik, vezan uz kaligrafski, istočnjački način iskaza, sebe smatra konceptualnim umjetnikom a svoje djelovanje kao internacionalno. Njegov rad i životni kredo je put do univerzalnog na raskrsnici nepredvidljivosti.

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2015 GRISIGNANA Cittá degli artisti

Leave a Reply

Your email address will not be published.