Burgic Nenad 04

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:

Nenad Burgić, (1952 – 1990):
GESTUALNI ZAPISI
homage/samostalna izložba

otvorenje/apertura:
subota/sabato, 29. VIII. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos projekta: Eugen Borkovsky.

foto-galerija

Situacija:
Nenada Burgića strujanja 1970.-80-ih nalaze unutar opisa situacije: „…ostvarenje nomadskog položaja koji ne poštuje nikakav definitivni angažman. Koji nema nikakve privilegirane etike osim one da slijedi pravila mentalne i materijalne temperature sinkronizirane na trenutačnost djela” (Bonito Oliva). Ovdje, danas, ljubaznošću njegovog prijatelja Ranka Pavića, predstavljamo dio njegovih vizualnih interpretacija osobnog stava koje su, u ono vrijeme, bile avangardne i začudne. Burgić je spajao činjenje i rezultat činjenja. Njegov rad, tijek oblikovanja, bio je performans. Rezultati, poslije pokazani, govorili su o snažnoj energiji i želji probijana okvira konvencionalnosti. On se u potpunosti predavao činjenju, oblikovanju. Pretpostavljam da se tadašnja publika mučila sa prihvaćanjem ove djelatnosti. Danas je promatrač više otvoren i češće može razumjeti ove radove koji se djelomično nastavljaju na ideju Njujorške škole, modernizma, kao prekretnice kreacije, percepcije i recepcije likovnog iskaza. Danas tome svjedoči energija koja izbija iz ovih radova.
Umjetnik je ugrađivao u euro-američke registre percepcije istočnjačku, japansku/kinesku poetiku pristupa obliku, ali i postupku činjenja. Kao poznavalac ovih intencija, on pokušava iznjedriti rezultate koji bi bili na tragu neambicioznih, ali snažnih iskaza kaligrafije istočnjačkih destinacija. Prerana smrt Burgića prekida u razvoju ideje.
Ova prezentacija, nakon tolikih godina, na Grožnjanu, veseli i pomalo izaziva sjetu. Oba spomenuta umjetnika pripadaju „starosjediocima” Grada umjetnika. Želimo ih pozdraviti, Burgića Homageom a Pavića predstavljanjem njegove svježe edicije performerski izvedenih radova.

predgovor katalogu:
Nenad Burgić: Gestualno činjenje donosi rezultat: Crno na bijelom

Pred nama je niz radova (većina iz 1989.) izvedenih tušem na papiru. Na svima nalazimo tragove snažnog činjenja. Nenad Burgić, sve je svoje radove upravo tako realizirao: javno ili manje javno, ali uvijek gestualno intervenirajući tušem na papir, uvodeći pokret, tijelo i tjelesne funkcije u vizualni rezultat. Najčešće to činjenje otkriva težnju ispisivanja znaka kaligrafske naravi. Autorovo dramatično manipuliranje elementima, bojom, podlogom koja ju prima i tjelesnim djelovanjem, inicira poigravanje promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Možda su najzanimljiviji diskursi: pozicija samog autora, vrijeme u kojem su ovi radovi nastali i tretman promatrača.

Burgić je angažiran; u prvom redu intelektualno, na mentalnoj razini koncepta, preispitujući idiome slikarstva, ali jednako i kritički sučeljen s društvenom, antropološkom i civilizacijskom, povijesnom stvarnošću. Svi radovi su moćni rezultati akcionističkog djelovanja mlađeg, ali zrelog muškarca u rasponu ideje i interpretacije. On probija granice tradicionalnog slikarstva koristeći čak i tijelo kao materijal izvedbe. Uz to, vidljiv je utjecaj japanskog ili kineskog iskaza jednostavnim kaligrafskim postupcima. Ovdje možemo pronaći uvjetnu šifru za razumijevanje ovih radova. Jer, u tadašnje vrijeme znatnih promjena percepcije u zapadnom svijetu, uz uzore u autentičnoj afričkoj vizualnoj poetici, otkriva se jednostavnost i snaga dalekoistočnih sustanovnika Planete.

Gotovo od početka svog opusa, on prezire građanske datosti koje su tada, (a i danas) opravdavale zanimanje za umjetnost. On ostaje vezan za vizualno provodeći ideju zabrane gledanja, a uvodi doživljaj. On nije interpretator lijepih slika okoline, već je tumač, zavodnik koji obasipa mogućnostima. Nenad Burgić se priklanja apstraktnom ekspresionizmu. Umjetnik intuitivno prenosi doživljaj, fascinaciju. Najčešće je to osjećaj trenutka. Ove gestualne apstrakcije odišu dostojanstvom ritmizirane, visoko estetizirane impresije.

Promatrajući ove radove shvaćamo nestalnosti oblika koje naziremo. Uočavamo fleke, deblje ili tanje poteze, rasterirane segmente raspršene boje, tuša. Burgić je već tada svjestan da znak može biti protest ili zapovijed. Znak je mimetička činjenica koja sama ne govori mnogo, ali uspostavljanjem sistema, već tih godina, kreće osvajati zapadnu civilizaciju. Umjetnost i umjetnik moraju reagirati, protestirati, biti angažirani. U tom smislu Burgićevi performansi kojima slijede ovi vizualni rezultati, ciljaju izazivati razmišljanje, nemir u promatraču, kako bi se osvijestili spremnost na neposluh prema monolitnim mehanizmima politokracije. Nenad Burgić je vizionar. Na neki način, on želi izvesti umjetnost iz njenog dotadašnjeg kulturnog i urbanog konteksta. Svojim radovima on realizira čin odbijanja tretmana umjetničkog djela kao predmeta koji se mora komercijalizirati. Tu je očito povijesno značenje autorovih promišljanja i ovih radova. Izazov odricanja od širokog spektra boja i uporaba asketskih tehnika dozvoljavaju autoru koncentraciju na osobno stanje. Iako elementarne, ove tehnike su nezahvalne usred okruženosti mega-plakatima, videom, filmom. Ova pronicljivost i tadašnja hrabrost Nenada Burgića, rezultira ovom izuzetnom kolekcijom.

Ekspresija doživljenim autora odvodi u neku vrstu izolacije. Svoj poziv umjetnika doživljava kao poziv, a ne kao posao. Tako, tih ranih godina nastaju ovako radikalne transformacije ideje oblika, koje ga prate cijeli, prekratki život. Oslobađajući se narativnosti i poruka, on ravnu podlogu doživljava na slobodniji način. Slikarski akademizam u kojeg sumnja, on nadilazi odustajanjem od teme i prepuštajući se instinktivnoj gesti rabeći jednostavni materijal. Kada je misao oslobođena percepcijske rutine može se vizualizirati logički nemoguće. Vizualne iluzije, taktilne iluzije, iskustva iz snova i memoriranje, imaju logičku strukturu koja ne može biti oblikovana konvencionalnom logikom. Autor ne želi ocrtavati snove. Ovo je bliže primalnom kriku. Spontano činjenje rezultira spontanim uratkom. Radovi Nenada Burgića djeluju regresivno. Snatrenom stanju on daje bitak i poklanja mu razložnost postojanja.

Kompozicijski stabilni radovi očišćeni su od suvišnog. Autor je znao zaustaviti trenutak u kojem akcija dobiva suptilan likovni naboj. Onaj seriozni trenutak u kojem nastali oblik postaje predmetom nove realnosti, novog značenja. Igra, čijim rezultatima smo svjedoci, podređena je umjetnikovom senzibilitetu. Odupiranjem dosjetci, kao zavodnici odabranog načina izraza, Burgić kao da jedva, ali ipak, kontrolira oblikovanje. Dobivamo vizualnu informaciju koja nije narativna. Podložna je doživljaju i percepciji. Doživljaj ovog projekta ostaje vezan za razinu imaginativnih spoznaja svakog pojedinog promatrača. Burgić ne želi ništa poručiti sadržajem. On se promatraču obraća na nivou instinktivnog. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, performance ili izložbu, on koristi za sučeljavanje. Ponuđeno nam je očitavanje odjeka vlastitih oniričkih doživljavanja. Ponuđeno nam je podsjećanje na instinktivno.

Kreativnost i igra su putovanja u nepoznato. Pomiriti doživljeno i senzibilno reagirati oblikom može samo umjetnik. Bez kalkulacija. Igrajući se. Naravno, temeljem iskustva i senzibiliteta. Homo ludens. Čovjek igrač.

Eugen Borkovsky, VIII. 2015.

Burgic Nenad 03 Groznjan 1989 Nenad Burgić Burga rodjen je 12. IV. 1952. godien u Brusu (Kopaonik). Gimnaziju je završio u Kraljevu, a 1975. godine diplomirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Diplomata po pozivu od 1979. do 1983. godine boravio je u Japanu u svojstvu kulturnog atašea SFRJ. U tom periodu je više puta boravio u Kini. Tu se začela njegova trajna veza sa istokom te postaje jednim od najvažnijih orijentologa i sinologa u ovim krajevima. Osim uobičajenih kontakata, u Japanu je imao i nekoliko prijatelja čuvenih japanskih suvremenih umjetnika. U Tokiju, 1980. godine, otvara atelje, studio „ISTO”, za koji izabire ideogram koji i na kineskom i japanskom znaci „isto”. U Japanu je publicirao veliki broj tekstova i bio koautor knjige „Folk Dance of Japan”, Tokio, 1981. U Japanu realizira svoje prve kaligrafije koje su tada bile pod utjecajem naših srednjevjekovnih slova i minijatura. Uspješno je izlagao na vise međunarodnih izložbi kaligrafije.

Ranko Pavić, 2006. godine zapisuje: „…Kaligrafski radovi Nenada Burgića su djeca objektivizma Zapada i intuitivnost Istoka, rođena iz nametnutog, neočekivanog braka ali odnjegovana ljubavlju. Depersonalizacija kao problem suvremene umjetnosti posebno u ovakvim radovima je u kaligrafiji Nenada Burgića izbjegnuta zahvaljujući preplitanju estetskih vrijednosti Dalekog istoka i estetskih vrijednosti balkanskog podneblja. Autorov duh podjednako sagorijeva u tradicijama oba ova kulturna podneblja…”
Nenad Burgić umire 1990. godine u Beogradu.

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2015 GRISIGNANA Cittá degli artisti

Leave a Reply