Drca Diana  1Dvor Trakošćan predstavlja:
Diana Drča: UPOZORAVAJUĆE MASKE
Otvorenje: 27. VIII. 2015. u 18.00 sati, Dvor Trakošćan
http://www.trakoscan.hr/

UPOZORAVAJUĆE MASKE DIANE DRČE
»Najsretniji su oni koji se rode, prožive život i umru, a da nikada ne saznaju da su cijelo vrijeme bili samo izmanipulirane maske« (M.Meyer)

Iako su maske kroz cijelu povjest ljudskoga roda imale svoju ontološku i fenomenološku podlogu u poimanju sebstva, kolektiviteta i ljudske zajednice u cjelini, Freudovske psihoanalitičke postavke su nam konzistentnije predočile multikompleksnost ljudske psihe rastočene na biološku (ID), personalnu (EGO) i društvenu (SUPER- EGO) uvjetovanost ljudskog percipiranja sebe i primarne i sekundarne okoline. Suvremene komunikološke i antropološke teorije su nas striktno upozorile na bitne razlike između fenomenološkog (Hyperdermick) i ontološkog (Hypo Neadle Effect), na razliku između proklamovanog i prešućenog, javnog i tajnog, pojavnog i suštinskog, što sve kroz njegovano neznanje i ograničenost ljudskih čula, čini da suvremeni mediji kroz zaglupljujuće reality show-ove i hiperstaziranje glamuroznih spektakala, ljude pretvaraju u izmanipulirane receptore (N. Chomski), koji svoj životni kredo svode na »pristalost na svoju marginalnost«. U postmodernom svijetu bez filozofa i velikih humanih ideja, u razorenom sistemu morala, svijetu ezopovskog govora, mimikrije i hipokrizije, pretvaranja i insceniranih laži, obični ljudi postaju statisti velikih svijetskih »stratega teatra« (E. Lutwak), koji sa maskama, kao lutke vise na koncu grabežljivih režisera, scenarista, scenografa, kasting majstora, koji su ustvari skupina najbogatijih moćnih obitelji, koji žele da budu još bogatiji. No, i oni su maskirani u toteme animizma, mitologije, religije, božanske izabranosti, a pojavljuju se kao spasioci Čovječanstva iz nevolja u koje su oni nacrtno uveli narode, države, obične ljude i izložili ih iz njihove glave projiciranim, nekada, Etama, Irama, Bader Manhojfima, a danas Talibanima, Džihadistima i Islamistima. I tako smo svi pod maskama; karnevalskim (panem et circensis), teatarskim (glumimo ono što nismo), religijskim (veliki turbani/mitre/ krune/rabinske kape, a pod njima hodže/svećenika/popa/rabina nema). Mnogi u maskama dobročinitelja i humanitaraca ostvarjuju ogromne profite; proizvodeći istovremeno i invalidska pomaga i oružje za proizvodnju smrti i budućih klijenata.

Poseban doprinos »maskovitosti« , globalizirajućem i sve otuđenijem svijetu daju nove PC tehnologije i u potpunosti kontrolirani digitalni mediji, posebno kroz društvene mreže, od kojih su pasivizirani sužnji sa maskama onoga što nisu, ubijeđeni da je nasilje nužno, da su drugi krivi, da je Huntingtonov rat civilizacija nužan, da će im njihovi zaštitnici pomoći. Manipulacija se kroz društvene mreže udesetorostručila i tu se kroz troling zaista pojavljuju depersonalizirane maske, iza kojih se mogu kriti svi sijači mržnje, tzv. borci za demokraciju u tuđim (naftom i drugim strateškim mineralima bogatim) zemljama. No, isto tako i izmanipulirani fanatici raznih vrsta, kao i naivni koji vjeruju da mogu nešto promijeniti i biti ono što u stvari jesu.

Diana Drča, znatiželjna, lucidna i smjela umjetnica, filogenetski izvanredno dobra sljedbenica svoga dede, vrsnog subotičkog i grožnjanskog likovnog umjetnika i pedagoga Jožefa Tođeraša, pronicljivo ulazi u svu kompleksnost i dubinu fenomena maski, maskiranja ili »života pod maskama«, koje nam dođu kao odbrambeni mahanizmi u izbjegavanju priznanja da se predstavljamo onakvima kakvi nismo, da govorimo ono što ne mislimo i ne osjećamo, te da smo poput nekada »žičanim radiom« totalitarnih sistema, danas Wi- Fi tehnologijom ulovljeni u našu izmanipuliranu i iznuđenu pristalost na nove forme ropstva. Gotovo prozaično zvuči nekadašnja Marxova konstatacija o financijskom »imperializmu kao najvišem stadiju kapitalizma«. A danas su svi kapitulirali pred kapitalom, MMF-om i raznim fondovima za obnove i razvoj, koji komandiraju i države poput Grčke, a kamoli one afričke, latinoameričke i azijske. No, Dianine skulpture nam nedvosmislemo poručuju: umreženi smo i u maskama svoje nemoći i srama, još uvijek nismo našli smisao svoga bitisanja, koje je ionako izvan naše volje projektovano u inkubatorima i uslovljeno »ono« i ovozemaljskim »višim silama«.

Iako relativno mlada umjetnica Diana Drča, okušana u gotovo svim tehnikama, gdje je i sama odvažno tražila i uglavnom nalazila nove i originalne (najčešće) kombinovane forme i svojih plastika, slika, keramike i upotrebnih predmeta,. dokazuje nam i ovim trodimenzionalnim ciklusom maski od gline i žice, da iza ovih polivalentno upotrebljivih kompozicija, stoji i duboko promišljen i proživljen konceptualni back ground. Ovi glineno-žičani protopitovi Dianinog »maskiranog« i izgubljenog globalizirajučeg svijeta potpune alijenacije i denaturalizacije čovjeka, u različitim veličinama izvanredna su podloga i za plakate i slikarske operacionalizacije, a mogu poslužiti kao ekspresivni teatarski rekviziti ili pak upozoravajuć javne skulpture, koje u doba kada »znanost postaje djelatnost koja sve manje zna o Svemu«, a novinarstvo »branša koja sve više zna o ničemu«, mogu mnogo plastičnije predskazati apokaliptičnu budućnost čovječanstva. A u »životnom maskenbalu«, nikad se ne zna ko je dio elitne manjine, a ko neelitne većine maskiranih zombija…

Besim Spahić, D.Ph. Grožnjan, VIII. 2015.

dd

Diana Drča rođena je 1986. godine u Subotici. Po završetku osnovne škole upisuje srednju Umetničku školu Bogdan Šuput u Novom Sadu, tekstilni smjer. Tijekom školovanja prebacuje se u Hemijsko Tehničku školu Lazar Nešić gdje izučuje zanimanje konstruktor-krojač. Kasnije se usavršava u zvanje Modelara tehničara. Javno djelovanje započinje 2003. godine autorskim stilističkim projektima (Grožnjan, Subotica). Niz godina bavi se modnim oblikovanjem, photo shoot, sa uglednim fotografima (Arpad Peto, Marcus Fernando, Maja Slavec, Andrea Vekar, Igor Kopilović i make-up artistom Natalijom Bogdanović). Priređuje brojne fotografske prezentacije u obliku objavljivanja u časopisima ili na izložbama. Sa svojim modnim studijom „Reddfashion” učestvuje na „Fashion Selection” u Beogradu, 2006. god. Bavi se i slikarstvom a radove prvi puta podastire javnosti 2008. godine u Subotici. Aktivnosti vezane uz modni dizajn uspješno nastavlja u SAD-u (rezidenciju u Show-roomu, Washington Avenue South Beach, Miami Florida, 2009. god.). Izlagala na mnogobrojnim kolektivnim i samostalnim izložbenim prezentacijama: Grožnjan, Beograd, Ljubljana, Subotica, SAD… Trenutno djeluje na Grožnjanu kao nastavljač obiteljske umjetničke tradicije, treća generacija obitelji Todjeras (galerija „Togy”).

Leave a Reply

Your email address will not be published.