Skip to content

Pauletta u Alvoni

PAULETTA 021U petak 14. kolovoza 2015. u Galeriji Alvona otvorena je izložba Roberta Paulette GLAD

Ovo je njegova treća samostalna izložba u galeriji Alvona nakon u lipnju 1996. izloženog ciklusa Regnum Novum te 2005.godine kad su izloženi njegovi prvi radovi iz ciklusa Pittura Nere.

Autor je svoju izložbu naslovio GLAD što je prijevod riječi Fames – starovjekovnog okultnog naziva za planet Zemlju. Izložba je postavljena u tjednu prepunom dešavanja uoči proslave Dana Grada Labina te su otvorenje uveličali mnogobrojni prijatelji i štovaoci Paulettinog likovnog izričaja prepunog simbolike. Ovaj njegov ciklus je rijetko izlagan osim na nekoliko grupnih tematskih izložbi te je premijerno prikazan labinskoj likovnoj publici. GLAD je izuzetno snažna izložba značajna koliko samom autoru zbog poruke koju nose toliko i promatraču kojeg izazivaju na promišljanje o osnovnim postulatima i vrijednostima postojanja.

pauletta

Riječ autora o ovoj izložbi :

„… Zaista, sve su slike zimskog, pomalo i sakralnog ugođaja; sjećam se snijega na prozoru ateljea i nepodnošljive lakoće kojom sam ih stvarao. Iz današnje perspektive čine mi se intimnije i osobnije negoli u vrijeme njihova nastanka. Tada kao da sam trebao crnu tintu, škulju bez svjetla, plahtu ili kriptu. U svakom slučaju, sasvim je neosporno, ima tu biografskih trenutaka, ja nisam nikada težio ugodi, no oltare pred kojima sam se tada klanjao trenutno ne smatram toliko bitnima.

Radeći na ovom zagasitom opusu, koji sam rijetko izlagao, zanosio sam se idejom koja je, bar što se umjetnosti tiče, donekle bila opća pa je često razrađivana u mnogih umjetnika i kroz različite medije. Pitanja identiteta u novoskrojenoj stvarnosti svijeta kao i položaja umjetnika (Vincentove uši) još su se jednom nametala kao ključna; kao ontološka oznaka duha vremena. Miopija je tada još uvijek bila kolektivna.

Danas, pet-šest godina nakon što su izložene slike nastale, kada su zime postale sporije, a Mjesec kao da je zauvijek ostao pun, čini se anakronim lamentirati o referencijalnosti, društvenoj propasti ili izbavljenju. Ne znam umanjuje li i to vrijednosti ionako već dovoljno obezvrijeđenog ljudskog truda, I da nismo umjetnici, i da nismo proroci, svi to sada znamo – ime je Zemlje stvarnije, grandioznije od stare opskurne metafore.”

Kopija od DSC 0428Robert Pauletta rođen je 2.2.1961. u Premanturi, pitoresknom selu smještenom na blagom uzvišenju samog juga Istre ponad rta Kamenjak.

Srednju Školu (danas Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna), odjel za kulturu i dizajn, pohađao je u Puli, gdje je gotovo cijelu stručnu nastavu vodio prof.Ivan Obrovac.

Imao je sreću da mu već prvi učitelj bude sjajan pedagog visokog slikarskog rafirmana i sjajne edukacije. Zahvaljujući širokim pogledima i neposrednom pedagoškom pristupu svog profesora, ali dakako prvenstveno svojoj prirodnoj znatiželji, mnogo čita i proučava umjetničku, ali i drugu lektiru, paralelno njegujući intelekt i vještinu.

Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebi. Pohađao je klase prof. Šime Perića i prof. Nikole Reisera, a diplomirao u siječnju 1985.godine kao prvi student u klasi prof. Ferdinanda Kulmera koji je upozoravajući na čvrste stupove povijesti likovne umjetnosti, a posebno modernizma i suvremenog likovnog izraza nije sputavao likovnu slobodu i autohtoni autorski izraz studenata, već ih je samo pokušavao usmjeriti k pravim uzorima. Možda je upravo intelektualna i kulturološka širina te lik i djelo Ferdinanda Kulmera označilo osnovne smjernice kojima će se likovni izraz Roberta Paulette kretati i koje će ga dovesti do formiranja zrele umjetničke osobnosti.

Težnja za novim spoznajama, istraživanje određenog likovnog fenomena kao i njegova spontana nadopuna rezultirali su raznolikim ali ne i diskontinuiranim umjetničkim putem.

Jedan je od osnivača HDLU Istre te je član HZSU-a u statusu samostalnog umjetnika.

Izložba se može razgledati do 31.kolovoza 2015.