Skip to content

Spomen-ploča ravskom župniku Manzoniju i spomen na svećenike stradale u komunizmu

U zahvalni spomen na ravskog župnika don Ivana Manzonija, koji je od 1937. do 1942. g. bio župnik župe Uznesenja Marijina na otoku Rava u zadarskom arhipelagu, u nedjelju 9. kolovoza u župnoj crkvi Marijina uznesenja na Ravi otkrivena je spomen-ploča postavljena pokraj ulaznih vrata u unutrašnjosti te crkve koja se spominje u 14. st.

34716Svečano misno slavlje u ravskoj crkvi predvodio je don Čedomil Šupraha, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije i ravnatelj zadarskog sjemeništa Zmajević, kao izaslanik zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića

Šupraha je rekao kako se time svjedoči posluh poticaju sv. Ivana Pavla II. koji je mjesne Crkve potaknuo na stvaranje martirologija i isticao da se Crkva mora zahvalno sjećati svojih mučenika 20. st. Slavlje je bilo u znaku molitve za svećenike rođene na Ravi, njih trideset i trojicu, te one koji su služili Ravljanima kao župnici, njih pedeset i četiri. Prvi na tom popisu spominje se župnik Cvitko 1391. g. Na početku bogoslužja župljanka Ružica Šatalić pročitala je imena svećenika rodom s Rave, a Mirko Šatalić imena župnika koji su služili na Ravi, zaključno s Manzonijem, te njegov životopis. Upalili su pritom i svijeće kao znak molitve za pokojne svećenike, za koje je izmoljena i Služba odrješenja. “Postavljanjem ploče komemorira se mučenička smrt svećenika koji je nedužan smrtno stradao u bezumlju Drugog svjetskog rata. Čovjek je najveći, najbogatiji i najslobodniji kada prašta. Blagoslov spomen-ploče znak je vjernika župe Rava da praštamo onima koji su ubili don Ivana kao dušobrižnika svih koji su živjeli na otoku 1942. g. Mi ne znamo kome bismo trebali oprostiti i jesu li se ubojice pokajali za svoj zločin. Ali vjerujemo da je don Ivan bio spreman izvršiti Kristove riječi: ‘Oprosti bližnjemu, ne sedam puta, nego sedamdeset puta sedam’. Opraštajući, postajemo najbliži i najsličniji Bogu. Time uspostavljamo božanski mir između prošlih i sadašnjih stanovnika Rave”, rekao je ravski župnik o. Franjo Kowal, istaknuvši kako nitko ne zna gdje se nalaze Manzonijeve kosti, ali sada svi mogu ispred te ploče moliti za pokoj njegove duše. O. Franjo je potaknuo vjernike da to čine pred tim spomenom na kojem piše: “Don Ivan Manzoni, ravski župnik, 1899.-1942., U sjećanje na mučeničku smrt, župa Rava, Zadarska nadbiskupija”. Ploča je kupljena sredstvima župljana, na inicijativu Župnog vijeća i podršku župnika Kowala, koji želi čuvati zahvalno sjećanje na subraću koji su djelovali u teškim vremenima. “Mučeničku smrt don Ivana moramo staviti u širi kontekst stradavanja dvanaest svećenika u Zadarskoj nadbiskupiji. Stradala su i četvorica svećenika iz Dugootočkog dekanata: Ivan Manzoni, župnik Rave; Srećko Lovretić, uzoran, darovit, radišan, blage naravi župnik u Luci, ubijen u 31. godini života; Eugen Šutrin, rođen u Luci, ubijen u Privlaci također u 31. godini života, kojeg su zbog dobrote logoraši na Molatu zvali ‘Naš anđeo’ i Mirko Didović, rođen u Žmanu, radio je s Križarima, strijeljan u Zagrebu 1945. g.”, rekao je o. Franjo. Spomenuo je i svećenike Dugootočkoga dekanata, kojem Rava pripada, a lažno su osuđeni na jugoslavenskim sudovima i izdržavali su kaznu u tamnicama diljem Jugoslavije. To su, iz Velog Iža rodom Šanto Bilan i Eugen Konatić, svaki osuđen na robiju od četiri godine. Romano Lukin iz Malog Iža, osuđen na deset godina, robovao je tri godine, a Robert Milanja iz Zaglava osuđen je u Zadru. “Svi su oni dijelom oko šesto katoličkih svećenika i redovnica o kojima Mirko Valiđić piše: “I leže mrtvi svećenici brojni! Za Boga i hrvatsku život su dali! Pred demonskim bijesom plašili se nisu: junaci vjere hrvatski su pali. Naša usna bratska grobove vam ljubi. Mučenici vjere! Mučenici doma! Vi ste vijekom s nama”, rekao je o. Franjo, podsjetivši kako je nevina mučenička smrt sjeme kršćana. Spomenuo je duhovni poziv iz šire obitelji Manzoni. Rođak pokojnog don Ivana ima sina svećenika, Juricu Manzonija, iz neokatekumenske zajednice u Puli. “S poštovanjem se sjećajući mučeničke smrti don Ivana i u spomen na stradanja više desetaka Ravki i Ravljana u II. svjetskom ratu, sadašnji naraštaj Ravki i Ravljana komemorira žrtvu koju je u tom velikom ratu imao mali otok Rava. U jesen 2014. g. postavljen je spomen-kamen u memorijalni zid u spomen-parku Crkve hrvatskih mučenika u Udbini, a sada se otkrila i spomen-ploča”, rekao je župnik Kowal. Uz njega, koncelebrirali su dekan Dugootočkog dekanata Martin Jadreško koji je na kraju mise uputio riječ te iz Austrije dr. o. Franz Helm i dr. o. Ludvik Hauser, obojica iz Družbe Božje riječi Verbiti, kojoj pripada i ravski župnik Franjo. Slavlje su obogatila i dva bogoslova iz Indonezije, koji su na indoneškom jeziku zapjevali Ave Marija.

See also  Molitveni doček Nove godine u hvarskoj katedrali

Ivan Manzoni rođen je 9. studenoga 1899. g. u Dobrinju na Krku, od oca Ante i majke Jelene rođ. Variola. Prije stupanja u bogosloviju, više godina bio je državni carinski službenik. Nakon završetka studija, zaređen je za svećenika Šibenske biskupije 11. srpnja 1937. g. u šibenskoj katedrali. Kao 38-godišnji mladomisnik, don Ivan je rado prihvatio imenovanje za upravitelja otočne župe Rava u Zadarskoj nadbiskupiji. Prema sjećanjima starijih Ravljana, don Ivan je bio srdačno primljen na tom otoku težaka, pomoraca i ribara gdje je požrtvovno služio. Don Ivan je na Ravi sa župljanima teško proživljavao talijansku fašističku okupaciju, pokušavajući preživjeti u neizvjesnim društveno-političkim i gospodarskim prilikama, uslijed sraza totalitarnih režima i ostatka svijeta. Fašizmu i nacizmu suprotstavile su se različite anti/demokratske snage, a sve su se okupile pod nazivom antifašizma. “U okupiranim dijelovima Europe antifašističke snage birale su različite strategije, ne bi li se uspješno borile protiv tehnički i vojno nadmoćnijeg neprijatelja. Pritom svi potezi nisu bili dovoljno promišljeni i nisu imali dobar ishod, a neki su i namjerno izazvani bez potrebne vojne pripreme, ne bi li se okupatori odlučili na agresivniji ispad. To je onda potaknulo narod na intenzivniji otpor i odlazak u partizane. Jedna takva akcija značajno je izmijenila tijek događaja na zadarskim otocima”, rekao je župnik Kowal, podsjetivši na ustanak koji su Maloižani digli protiv fašista 26. srpnja 1942. g. Fašističke vlasti organizirale su brutalnu odmazdu, pa su brojni Ižani bili primorani pobjeći s otoka, krenuli su na Dugi otok i Ravu. “U tom nemirnom i zbunjujućem ozračju dogodio se i nemili događaj koji je don Ivana stajao života. Na putu između Vele i Male Rave, pripadnici komunističkog pokreta zarobili su župnika Manzonija i odveli ga na Dugi otok, u logor između Luke i Savra. Nakon mučenja, zbog na lažima utemeljene optužbe da je surađivao s okupatorima, don Ivan je ubijen. Nije poznato je li pokopan u grobu ili je utopljen u moru. Bilo je malo svjedoka. Oni koji su nešto i znali o tim nesretnim zbivanjima, nisu htjeli drugima priopćiti detalje koji su pobuđivali nelagodu, a možda i grižnju savjesti”, rekao je župnik Kowal, zahvalivši svima koji su pridonijeli organizaciji zahvalnog sjećanja za stradale svećenike. U slavlju su sudjelovali i brojni Ravljani koji ljeti borave na rodnom otoku, a žive u hrvatskoj dijaspori diljem svijeta. IKA

See also  Prvi Papin govor u Poljskoj odaslao snažnu poruku o zaštiti života