O međunarodnom interdisciplinarnom projektu u progresu i stalnoj nadogradnji zvanog SPIRALNI KANALI, autora Vlade Franjevića (rođen 1963. u Martincu kraj Čazme, završio Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu kao slikar a nastanjen u Kneževini Lihtenštajn, gdje od 2003. dijelom radi u Zemaljskom muzeju u Vaduzu) portal akadeija-art.hr je izvještavao više puta
Uslijed instalacije SPIRALNOG KANALA (rano ujutro 22. srpnja 2015.) Vlado Franjević snima video kamerom aktivne sudionike u projektu iz Slovačke: Roman Turcel i Veronika Goncolova koji pripremaju jednostavni performans nakon izgradnje KANALA (u tehnici „istarskog suhozida”)
Da nakratko ipak podsjetimo u kojim je državama Franjević (s „odabranim umjetničkim i drugim kreativnim društvom”) realizirao do sad ovaj kompleksni, višeslojni projekt, ovdje slijed mjesta i redoslijed realizacija, te radne teme projekta: 2004. Mooste, Estonija („Izolacija), 2005. Tršić, Srbija („Kad bih bio Srbija…”), 2008. Račić kraj Bihaća, Bosna i Hercegovina („Magija Unine vode. Tišina molim!”) i Ruggell, K.Lihtenštajn („Magija vode”), 2011. Vukovar („Kad bih bio Hrvatska…”), 2013. Prievidza, Slovačka („Kriza vrijednosti u potrošačkom društvu”), Obrh pri Dragatušu, Slovenija („Ljudi ljudima – ljudi zamlji”) i St. Maria di Lignano kraj Assisija, Italija („Svijet na prodaju”).
Dobro je možda znati da je ovaj projekt do sada financijski bio vrlo dobro podržan od strane lihtenštajnskih vodećih zaklada a bez kojih sve ovo ne bi nikada bilo moguće. Naravno da su te i takve potpore u isto vrijeme dokaz kvalitete i potencijala samog projekta… U svim pak dotičnim, spomenutim državama našli su se partneri koji su u istom projektu isto prepoznali potencijal mogućnosti promicanja lokalnih područja u globalnom, kulturnom smislu a uz pomoć mreže SPIRALNI KANALI i kreativnih snaga koje se nalaze u istoj. I njima se treba uvijek i svugdje zahvaliti gdje se god za isto dobije prilika, mišljenja je Vlado Franjević.
Zadnja dva nastavka projekta SPIRALNI KANALI koji su realizirani u Hrvatskoj (Zagreb 2014. i Ližnjan, 2015) poprimili su nove forme – kanali su «izašli iz zemlje». Da se dozna o čemu se ovdje točno misli potrebno je prostudirati stranicu projekta www.spiral-channels.net.
Kako se u ovom prilogu ne bi zauzimalo puno prostora i odrađivao dupli posao, pozivamo cijenjene posjetitlje portala i čitatelje posjetiti ove stranice projekta koje se odnose na zadnji nastavak u istarskom Ližnjanu…
O samoj ideji projekta:
http://tinyurl.com/o3ggwe8
Foto-Album-dnevnik:
www.spiral-channels.net/album-hr15/
Stranica s video-prilozima:
www.spiral-channels.net/videos-hr15/
Osvrt glavne i odgovorne urednice časopisa «Filozofski pogledi» iz Beograda
www.spiral-channels.net/serb/olivera-z-mijuskovic/
Osvrt predsjednice udruge «Kurs» iz Splita
www.spiral-channels.net/maja-vrancic/
Ovdje Facebook stranica «Potpirajuće udruge SPIRALNI KANALI»
www.facebook.com/scsa.skfv.pusk
Fotografije:
Aktivni sudionik: Rajka Poljak Franjević pregledava umjetničku instalaciju koja se u Ližnjanu sastojala od 27 priloga 26-ero umjetnika i kreativaca iz Hrvatske, Italije, Kuvajta, Njemačke, SAD-a, Srbije, u dvorištu svratišta za spisatelje „Zvona i nari”.
Aktivni sudionik (video kamera): Dvanestgodišnji sin Vlade Franjevića, Justin Šimun (Heeb) na mjestu gdje je SPIRALNI KANAL bio instaliran i prepušten majci prirodi… Koja ga je – Kanal – „pospremila na sigurno”…
Aktivni sudionici: Na lijevoj strani supružnici-umjetnici iz Charlottea, Sj.Karolina u SAD-u: Lee Baumgarten i Denise Torrance, na desnoj strani PALME iz Berlina. U rukama drže lihtenštajnski dnevni list LIECHTENSTEINER VOLKSBLATT koji je u tri nastavka objavio priloge Vlade Franjevića o projektu u Hrvatskoj.
Aktivni sudionik: Maja Vrančić, predsjednica udruge KURS iz Splita, drži u ruci DVD: SPIRALNI KANALI „Zemlji s ljubavlju” s dokumentacijama realizacije SPIRALNIH KANALA 2013.
Uslijed instalacije SPIRALNOG KANALA (rano ujutro 22. srpnja 2015.) Vlado Franjević snima video kamerom aktivne sudionike u projektu iz Slovačke: Roman Turcel i Veronika Goncolova koji pripremaju jednostavni performans nakon izgradnje KANALA (u tehnici „istarskog suhozida”)
