Umjetnost stereotipa

stereotipi galleria civica albona 070815 33

Nakon sedam dana postavljanja izložbe, Maja Briski, autor i art director projekta na kojem je radila zadnje tri godine, uprizorila je labinsku verziju multimedijalnog work-in-progress koncepta StereoArtypes. Zajednička energija koncentrirana u radovima selektiranih autora uz potporu produkcijske ekipe Gradske galerije Labin pod vodstvom Tee Bičić (koordinatorice programa Gradske galerije i suradnice za likovnu djelatnost pri Pučkom otvorenom učilištu Labin) i dobrodošlih sponzora, rezultirala je minuciozno konstruiranom umjetničkom slagalicom za koju je fascinirani talijanski galerist još prije službene promocije izjavio da je mogla biti postavljena u bilo kojoj svjetskoj galeriji.

Gradonačelnik Labina Tulio Demetlika tijekom otvorenja sa zadovoljstvom je dodao kako baš njegov grad ima čast predstaviti izložbu s 29 europskih umjetnika, među kojima je i nekoliko autora s lokalnog područja, ali s izrazitim globalnim senzibilitetom i vjerodostojnošću. Zahvaljujući pritom Maji Briski na takvoj komparativnoj odvažnosti i kontinuiranoj promociji labinske i regionalne art scene, podsjetio je da godinama prati, pa čak i aktivno sudjeluje u promociji njenih projekata u Labinu poput “Transwaterfusion” Ivone Verbanac, “Riba šuti, jer riba zna sve” Tee Bičić i “Privremenog transporta morske pjene i valova do Labina i natrag” Vinka Šaine što ih je producirala u galeriji “Alvona”, zatim fotografske izložbe “Tjelesne funkcije 2” i “Kažin do pajola” Zaneta Paulina te čak tri opsežna koncepta svojedobno realizirana baš u izazovnim prostorima Gradske galerije, kao što su “Fragile” Nikole Ražova, “Golden Trash” švedskog umjetnika Larsa Torvaldssona i prošlogodišnji “Rondo Istriano” već udomaćenog Zaneta Paulina.

U ležernom multikulturalnom ugođaju uvodnu riječ dobio je i tršćanski umjetnik Adriano Gon koji je na talijanskom jeziku obrazložio složenu simboliku svoje spektakularne zbirke SYGNO smještene od poda do stropa “art katedrale”, kako je duhovito nazvao galeriju, otvorivši naposljetku izložbu lansiranjem svog slamnatog šešira među prisutne posjetitelje. Bio je to ujedno i znak za spontanu okupaciju galerijske terase na kojoj se uz ekskluzivna vina “Piquentum” višesatno uživalo u gastronomskim bakanalijama inspiriranim muzičkim promotivnim filmom o turističkoj ponudi u Rapcu iz 1988. pod nazivom “Ovdje nema nesretnih turista” u kojem glumi poznata pjevačica i glumica Elis Lovrić. Rekonstrukciju nostalgičnih turističkih stereotipa pod osobnom supervizijom Karla Paliske, direktora turističkog naselja Girandella Rabac – VALAMAR, izvela je Mihaela Guta nadopunivši klasike kao što su francuska salata, pršut i sir (servirani na blještavim metalnim ovalima), šarmantnim detaljima poput plastičnih čačkalica sa srcima, tanjurima s hotelskim oznakama i autentičnim kapicama, bluzama i pregačama koji su bili neizostavni dijelovi tadašnje ugostiteljske opreme.

Snažan emotivni naboj kojim su brojni posjetitelji kao i prisutni autori na najrazličitijim razinama iskazivali svoje razumijevanje i neskriveni respekt prema izloženom StereoArtypes mozaiku, kulminirao je dolaskom grupe artista iz Lisabona među kojima je bila i jedna portugalska glazbenica. Duboko dirnuta video snimkom “Otapanje simbola” Nikole Ražova na kojoj se njegovi globalni znakovi (križ, petokraka, kukasti križ, polumjesec sa zvijezdom i davidova zvijezda) od šećernih kocki pretvaraju u bezličnu masu, kraj emitiranja filma dočekala je u suzama. No kako prezentirano istraživanje osim radova viđenih očima likovnih umjetnika i fotografa, uključuje i kreativne primjere individualne borbe protiv stereotipa u turizmu, arhitekturi, politici, designu, književnosti itd., poseban je efekt ostavila i, primjerice, instalacija od starinskih ladica iz kojih se raspršilo petnaestak listova s pjesmama Roberte Razzi na živopisnom labinskom govoru, od kojih je jednu, s univerzalnom porukom, posvetila istarskom literarnom velikanu Fulviju Tomizzi:

“… Moja zemlja je tvoja zemlja.
Moje nebo je tvoje nebo.
Cekan te.
Greš.

Pridi.
Biš se prevari ko misliš da će bit lahko.
Delit ćemo se na dvo prečiži sejni kusi.
Jur je sempliće.
Šu, pridi.
Te cekan …”
(Stihovi pjesme Roberte Razzi “Hommage, za Tomizzu” iz autoričine knjige Lakoma Beti za koju izdavaštvo potpisuje DHK Istarski ogranak)

(Recenzija otvorenja iz arhive izložbe StereoArtypes)

• • • • •

INFO BLOK

Sudionici projekta STEREOARTYPES [Labin Edition]:

Adriano Gon (Trst), Branko Kolarić (Rovinj), OPA grupa (Skopje), Jerca Šantej (Sevnica), Roberta Weissman Nagy (Pula), Damir Charlie Čargonja (Rijeka), Ljubomir Mišćević (Zagreb), Zaneto Paulin (EU / Labin), Marina Štembergar (Pula), Vlado Martek (Zagreb), Davor Rapajić (Rovinj), Neven Ušumović (Umag / Koper), Fulvio Juričić (Pula), Silena Košara (Putini), Antoni Maznevski (Skopje / New York), Dalibor Talajić (Rovinj), Vladimir Leben (Ljubljana), Tajči Čekada (Rijeka), Nikola Ražov (Rovinj), Rober Sironić (EU / Umag), Ljiljana Vlačić (Labin), Rino Gropuzzo (Rijeka), Raša Todosijević (Beograd), Dimitri Brečević (Buzet), Tea Bičić (Labin), Elis Lovrić (Rabac), Đani Celija (Pula), Roberta Razzi (Labin) i Ivona Verbanac (Labin).

Organizatori, suradnici i sponzori projekta STEREOARTYPES [Labin Edition] :

Grad Labin, Pučko otvoreno učilište Labin, Girandella Rabac – VALAMAR, 1. Maj (Labin), Idea futura, Labin 2000, Vina Piquentum, Kvarner restoran (Labin), Cafe Albona (Labin), Antik galerija Komision (Most Raša), Labinska tiskara, GRIN photo gallery (Umag), POOLA gallery (Pula), Ivona Verbanac, Tanja Škopac i Egoist Artz & Partz.

foto: Zaneto Paulin

Leave a Reply

Your email address will not be published.