Bijeli su se odlično branili, kratko se zabrinuli pa zatim bučno, gromoglasno slavili
Nije bilo niti malo drame u Drammenu, ni blizu, na radost i sreću cijelog hajdučkog puka. Franck Ohandza bijegom i Mijo Caktaš mirnom realizacijom utišali su gotovo šest tisuća gledatelja na Marienlystu, i to baš u trenutku kada su se domaći ponadali da mogu razbiti bedem Splićana. Crveni karton, odnosno drugi žuti za Zorana Nižića, možda prestrogo pokazan od austrijskog suca, digao je publiku na noge, ali brzo su Norvežani sjeli na svoja mjesta.
Bijelima se ukazala sreća, ona koju je u zračnoj luci stidljivo prizivao trener Damir Burić. Dobili su poklon, mali poklončić od neodlučnog stopera Stromsgodseta Hoibratena koji je na sredini zakasnio reagirati na odbijenu loptu pa je otvorio prostor Kameruncu Ohandzi. Do tada potpuno nevidljivog, ali u tom trenutku vrlo ubojitog. Izravnog i konkretnog. Dovoljno kvalitetnog da mirno pričeka Miju Caktaša i posluži ga idealnom loptom, onakvom kakvu najbolji Hajdukov igrač ove sezone ne propušta. Lopta u mreži Stromsgodseta, muk na tribinama i erupcija oduševljenja na zapadnoj tribini koja je bila privremeno boravište skupine od 200 navijača Hajduka. I skok svih na Hajdukovoj klupi, od trenera Burića do igrača, liječnika, fizioterapeuta, svih koji su u Drammen došli s grbom Hajduka na srcu.
Želja za golom u gostima je ispunjena, Stromsgodset nije dovoljno kvalitetna momčad da Hajduku zabije četiri gola pa je slavlje moglo započeti. Ohandza ga je podebljao na sebi karakterističan način, silinom u duelu, efektnim driblingom pa zatim mirnom realizacijom i trkom prema vjernim navijačima.
“Večeras je naša fešta” orilo se hladnom Norveškom, u Drammenu je Hajduk ispisao novu stranicu svoje europske povijesti i zasluženo nastavlja put ka Europskoj ligi. Vođen srcem, željom i motivom, uz pomoć “najluđe” publike na svijetu, uz vjeru da se na Poljud mogu vratiti slavni dani. (dalmacijanews.hr, foto: Morten Olsen / Digitalsport / CR)
