Prostrana crkva u Osoru, u prošlosti katedrala, pretvorena je sinoć u poseban i sasvim intiman koncertni prostor. Zvuci čembala treperili su uz jednako nježnu i nestalnu svjetlost svijeća pod uvježbanim prstima Pavla Mašića koji je maštovite glazbene kreacije publici dodatno približio pričama o skladbama ispripovjedanima na hrvatskom i engleskom jeziku. U neposrednom kontaktu s brojnim posjetiteljima razbio je inače distanciranu koncertnu atmosferu i bolje im približio izvedene skladbe. Osobito je to koristilo djelima novijeg i najnovijeg datuma. Dodatno pojašnjenje doprinijelo je pravom doživljaju virtuoznosti izvođača koji je u stanju izvesti Ligetijev Continuum u skladu s autorovom zamisli i zahtjevom, tako da se ekstremno brzo reproduciraju tonovi i stvori dojam neprekinutog zvučanja nalik elektroničkom. Tek kad se razložio sadržaj Sedam preludija Ivana Josipa Skendera, nove skladbe nastale na narudžbu 40. Osorskih glazbenih večeri koja je sinoć predstavljena po prvi put, mogao se pratiti dijalog između kratkih, skicoznih neparnih i parnih stavaka koji dovodi do zajedničkog zaključka, unatoč tome što stavci nemaju dodirne točke niti međusobno zanimaju jedni druge.
Zahvaljujući zanimljivim uvodima i snažnim interpretacijama koje proniču u samu bit glazbenog smisla, ove su skladbe primljene jednako dobro kao i partite i glasovita Chaconna iz 2. partite za violinu solo Johana Sebastiana Bacha te efektni Fandango Antonija Solera nadahnut vatrenim pučkim plesom. Oduševljenoj publici Pavao Mašić odužio se dodatkom i tako priveo kraju još jedan nezaboravan koncert u sklopu ovogodišnjih Osorskih glazbenih večeri.
