Pavlovic Tereza 01Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja

Tereza Pavlović:
HOLOGRAMI STANJA
samostalna izložba

otvorenje:
petak, 31. VII. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Izložbu će, u prisutstvu autorice, predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

Naša, zapadna civilizacija oduvijek je imala tendenciozan pristup odnosu pasivno-aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti, umjesto kao djelatne principe. Tek alter-postmodernizam interpretira svijet prema ideji kreativca. Umjesto isključivo estetskog, poštuje se instinktivno i osobno. Tehnika, materijal i oblici prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već netko od nas. Uz edukaciju i shvaćanje stalnog tijeka i mijenjanja svega čime smo okruženi, ali i unutar nas samih, prestajemo biti podložni dogmama. Relativizacija postaje način doživljavanja. Tragove ovih postulata nalazimo u likovnim promišljanjima koje podastire Tereza Pavlović. Ova umjetnica nakon mnogo godina uspješnog, aktivnog bavljenja likovnim izražavanjem, ponovno čisti registre htijenja i vraća se evokaciji samog smisla kreativnog čina.

Tereza poštuje gestu. Inicira ju. Ona zna da potez materijalizira nesvjesno osjećanje. Iako radovi djeluju ujednačeno, prolazeći od rada do rada nailazimo na stalne promjene intenziteta autoričinih emocionalnih nadahnuća. Zbunjenost promatraču uzrokuje spoj gestualnosti, kontroliranog, umjerenog kolora i ekspresivnosti kadrova. Na svim radovima prisutan je naglo pokrenuti i u pravom trenutku zaustavljeni ritam činjenja. Statičnost kompozicija razbijena je neuobičajenim postupkom, smjerovima i energetskim nabojem uklopljenih detalja. Većinu kadrova autorica stavlja u kvadratni oblik unutar kojeg, slijed oblika, inicira osjećaj tijeka.

Pred nama se nižu radovi koje možemo, prema intenzitetu predstaviti u nizu koji nije kronološki vezan uz nastanak, već uz količinu uklopljene energije. Dva niza ovog, najnovijeg ciklusa, osim kolorom, razlikuju se i činjenjem na podlozi. Grupa radova, na kojima plavetnilo decentno buja i odražava dojam većeg formata nego što je u stvarnosti, nosi ideju slikarskog rada. Ovdje je prisutan postupak slojevanja uz impulzivne zahvate. Na njima prevladavaju tonovi, bogate nakupine koje, plemenitim plavetnilom, mogu asocirati na element zrak ili vodu. Drugi niz, prije svega, odlikuje dramatična gestualna intervencija koja završava, a često čak i zahvaća podlogu. Oblici koje nalazimo na radovima čine linije ili potezi, naglašeno afektivni grafizmi. Iako je prisutna snažna gesta, autorica uspijeva zaobići sumnjivi efekt. Obje grupe dramatično se preklapaju u energiji kreativnog činjenja tijekom postupka i u konačnom rezultatu.

Pavlovic Tereza 02Umjetnica je svjesna da podloga zadržava, pamti osjećaje i postupke izvedbe. Organizacija površine rada/slike pod kontrolom je umjetničine energije koju uočavamo kao snažnu. Često oblik izlazi izvan formata iako su kompozicije svih radova uravnotežene. Naizgled slučajni potezi ili slojevi upotpunjeni su intervencijama koje su zadržale nevjerojatnu spontanost. Forme koje su iz autoričine imaginacije pripuštene našem pogledu u ovim se radovima nužno ne nadopunjuju. Često su u kontekstualnom neskladu što animira percepciju. Autorica koristi niz. Nakon jednog, ona oblikuje drugi prostor i drugačije ga doživjevši, intervenira na nov način. Ponegdje ujedinjuje ponavljanje obrade motiva s novim doživljajem.

Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Ovi motivi, uz neobične atribucije, traže od nas, navikle na jednostavne poruke TV – ekrana, napor očitavanja. Tereza Pavlović traži svijet oslobođen represivnih stega klasičnih pravila. Ona spoznaje da skrivanje u ekonomičnost zadovoljava samo trenutno. Vrijeme ostaje prevareno. Kovitlac konvencija otima nam Ja. Umjetnica hrabro pristupa motivu i materijalu te ruši tradicionalni smisao umjetničkog predmeta. Ona inzistira na poziciji između sadržaja i značenja.

Ritam koji je zaustavljen na pojedinom radu, nadograđen je ponavljanjem otkrivenog načela na više podloga. Na svima autorica rabi mrlju ili gestu. Boja uzvraća bogatstvom modifikacije tonova. U drugom slučaju, izbrazdana podloga postaje dio vizualnog dojma. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara doživljaj. Izazov asketske tehnike dozvoljava autorici koncentraciju na osobno stanje. Promatrajući radove u slijedu uviđamo da su pred nama segmenti istog ritualnog obreda. Tereza Pavlović preslaguje osobnu povijest. Rezultat je album stanja.

Euritmijskim ritualom, ponavljanja gestualnih intervencija, slikarica postiže osobno pročišćenje koje nudi i promatraču. Kroz euritmiju se razvijaju sposobnosti percepcije suptilnih fenomena međuodnosa bića i energija. Time se stječe plemenitija spoznaja samoga sebe. O euritmiji, jer je holistička, teško je govoriti – treba je doživjeti. Iako bezvučan, ovaj niz inicira snažni krik, a odmah zatim tišinu oslobođenja. Radovi imaju autonomnost i slobodu zadirući u područje akcionizma. Materijalizirana energija poprima oblik mijena koje ni na gotovom radu nisu zaustavljene. Još uvijek se osjeća potez koji mijenja, nakupina koja govori. Trenuci su zgusnuti. Ono što se događa na površini nije slika već akcija.

Pavlovic Tereza 03Tereza upotrebljava umjetnost kao egzistenciju u što je moguće čišćem stanju. Ona na najbolji mogući način svjedoči da su elementi kreativnog rada, materijal i stvaralački proces nedjeljivi. Tome je potrebno vraćati se posebno danas, kad su poruke i dosjetke preplavile umjetnost. Pronalazeći impresije u osobnom doživljaju svijeta oko sebe, podastire nam situacije na zaista osebujan autorski način. Ona u ideju zagledanja uvodi snažan doživljaj. Ekspresija doživljaja i materijalizacija njenim načinima vizualiziranja, autoricu odvodi u neku vrstu izolacije. Svoj poziv umjetničkom oblikovanju ona doživljava kao poziv, a ne kao posao. Ove serije radova, možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Pred nama su doživljeni trenuci koji se ne mogu ponoviti. Trenutak može biti konvencionalno tumačen, sekundom, danom, godinom, a može biti personaliziran i sveden na doživljaj individualnog saznanja. Od toga ovisi kakva će relacija biti uspostavljena u procesu komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i djela. Najčešće gestualno, ponekad pitomije, na radovima očitavamo trenutke raspoloženja, dojmove, odbljeske svijesti. Autorica je nemilosrdna i iskrena. Dešifriranje iziskuje napor. Ponuđeno ne daje definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma. Možda je bolje doživjeti, nego dešifrirati jer suvremena umjetnost ne stvara vidljivo, ona stvara vidljivim (Paul Klee).

Eugen Borkovsky, VII. 2015.

Tereza Pavlović rođena je 1974. u Puli. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek likovne umjetnosti. Nakon studija dobiva stipendiju Peggy Guggenheim za rad u Veneciji. Članica HDLU-a Istre, HDLU-a Rijeka i HDLU-a Zagreb. Ima status samostalne umjetnice pri HZSU. Izlagala na 14 samostalnih i preko stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovala u radu nekoliko likovnih kolonija. Višestruko nagrađivana za svoj dosadašnji rad. Njena djela se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama. Od 2005. godine nadalje vodi vlastitu autorsku galeriju u Grožnjanu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.