Marin Slavica 02

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Slavica Marin:
LJEPŠI SVIJET
samostalna izložba

foto-galerija

otvorenje:
petak, 31. VII. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Izložbu će, u prisutstvu autorice, predstaviti Eugen Borkovsky

Ova neobičnu izložbenu prezentaciju potpisuje Slavice Marin. Autorica je zapažena po radovima gdje se artistički poigravala sa biološkim materijalom i pred promatrača iznosila žito, listove maslina, pšenicu, zemlju, sol, pa kasnije dijelove kukuruza, tikve i sl. Ukupni nazivnik bio je Morfologija mijena, a propitivan je biološki materijal. Ovo, novo likovno promišljanja nije izvedeno od biorazgradivih elemenata već upravo suprotno, od biološki teško razgradive materije: PVC folije. Poveznica ostaje ekološka tema, upozorenje putem svojevrsne provokacije. Uz to, osjećajući osobno i opće te lokaciju, kao osobno pitanje unutar tijeka vremena, umjetnica problematizira sve kategorije. Najčešće vrednujemo gotov likovni rad bez nužnog osvrtanja na tijek nastanka ili socijalnu obilježenost. Ovaj projekt zahtijeva da se upustimo u interpretaciju procesa i posljedica. Tako će se u tekstu povremeno spominjati likovni, procesualni i smisleni posljedak.

Prezirući artificijelnost umjetničkog jezika autorica ga izvrgava neuobičajenom likovnom gradbenom materijalu. Poigravanje s nađenim/izabranim predmetom i daljnje osmišljavanje stalan je izazov za autoricu. Slavica se ne boji dodira s materijalom. Pred nama je otkrivanje odbačenog i evokacija njegove znakovitosti. Onog trenutka kad uobičajene predmete pronađemo u nepodesnoj kombinaciji i još i u izložbenom prostoru, potaknuti smo na propitivanje smisla samog čina. Materijalom koji ostaje neskriven, autorica se odlučuje na intervenciju oblikovanja prostora. Ta intervencija je u dosluhu s idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao upozorenje. Situacija je pokrenuta instinktivnim zapažanjem rasterastih oblika u mikrokozmosu, npr. bakinom pletenju. Umjetnica stanje prenosi na veliki format. Tehnika ostaje pletenje, a format pletiva odgovara gabaritima galerije. Tijek transformacije rezultira rasteriranom površinom velikih dimenzija.

Ideja oblikovanja prostora može problematizirati nesigurnost postojanja koja se često kompenzira fiksacijom na prostor kojeg doživljavamo kao osobni. Potreba ima arhetipske karakteristike jer se od početka postojanja čovjek bori za pećinu, kolibu, nastambu. Pojmovi „identitet” i „lokacija” često se miješaju. Ukoliko smo osviješteni te izuzmemo fanatizam nacionalnih ideja okruživanja bodljikavom žicom koja prečesto zauzimaju značenje osobne integriranosti u okolinu, još nam uvijek ostaje mikrolokacija koja podrazumijeva susjedstvo, ulicu, roditeljski dom. Ovo likovno istraživanje iznjedrilo je promišljanje ambijenata. U memoriji, osobni prostor, kutak, ugao može označavati omiljeno mjesto u kojem smo se osjećali sigurni. Ali, to je dojam. Vremenom uviđamo da to zapravo nije oblik, već otvoreni okvir ispunjen prazninom. Tako spoznajemo da osobni prostor postoji svugdje gdje smo mi. Uvođenje nomadskog pristupa, rješava nas potrebe određenja. Individualni lokalitet je ovdje, ali i negdje drugdje. Osjećaj je u hrabrosti odluke, u trenutku opredjeljenja koje nije kompromis. Ostaje nam kreativnost. To je rješenje za one koji su odlučili otvoriti podsvijest oblikovanju zvuka, pokreta ili oblika. Slavica Marin na tome je putu. Formalna odgovornost, koja je nametnuta uobičajenošću, biva odbačena. Pokazuje se osoba koja vizualno interpretira situacije koje proživljava. Format pletene formacije postaje polje prepoznavanja unutarnjeg stanja. Pred nama se pojavljuje rad koji gabaritima nadilazi prosječnost. Strategija ovog projekta signira odnos „Bijele kocke” i životnog prostora. Neutralni prostor, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, postaje definiran. Autorica ne sugerira ni vrijeme niti mjesto događanja, ali, tu je aluzija ograda, krletki u koje se pokušavamo sakriti. Likovni elementi ogoljeni su od asocijacije oblika ili figurativnih elemenata. Iako rad djeluju bogato, u pitanju je minimalizam. Sjaj materijala, na rubu standardnog tzv. dobrog ukusa, kreira meandre oblika. Pletenje postaje medij.

Marin Slavica 01

Slavica Marin nas provocira. Pristup i rezultat umjetničinog djelovanja u materijalu priziva misao o prisutnoj promjeni produktivnog društvenog poretka u potrošački usmjereno reproduktivno društvo. Ona uzima odbačeni predmet i “troši” ga za svoja promišljanja. Ova svojevrsna reciklaža kontradiktorna je i sami se moramo odlučiti hoćemo li taj čin doživjeti kao produkciju ili reprodukciju. Autorica uvodi određeni cinizam spram slike i slikarstva kao takvog. Ona raščlanjuje, problematizira konstitutivne elemente slikarstva: plohu, liniju, kolor… Pritom rabi jednostavnu i provokativnu tehnologiju i materijal. Utjecaj slučajnosti u radu materijalom za koji se autorica opredijelila pobijeđen je na veličanstven način.

Ovaj projekt snažno promišlja o vremenu u kojem živimo. Nameću nam se zabrane, ograničavanja i obveze. Kao da umjetnica želi pokazati, ukazati na kontrolu, naredbe zadatosti u odnosu na situacije kojima smo okruženi. Jer, sve je više cenzura, zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Beskrupuloznost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinaca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva pod okrilje demokracije, mora rezultirati nezadovoljstvom većine. Čini se da socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija. Danas se solidariziramo s onim slojem društva kojeg, opijeni konzumerizmom, nismo htjeli primijetiti. Pogled na osobu koja kopa po smeću ili penzionera koji sakuplja plastičnu ambalažu izaziva solidarnost. Više ne postoji sigurnost da nas naše vlade neće uvesti u neki rat, ostaviti bez posla ili da nas neće optužiti kao neprijatelje ili teroriste jer smo prozreli laži urušenog kapitalizma.

Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i novog svijeta u smislu drugog života običnog predmeta. Ovdje je na osobnoj ravni problematiziran i izgovoren apel masovnoj kulturi. Estetika zrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se i dostupno je sve više informacija, a sve manje značenja. Uočeno je uživanje i prekomjerna potrošnja, odnosno hedonizam kao oblik samoispunjenja koji ne donosi istinsko zadovoljstvo. Rezultat toga je nebriga o posljedicama eksploatacije prirodnih resursa.

Ukoliko promijenimo diskurs, mijenja se i dojam. Ako je vrijeme nesiguran faktor za procjenu tijeka, dodali smo mu prostor. Prostor-vrijeme sada su jedna cjelina. Dakle, nakon što nam je Newton pokazao izračune gabarita naše bliske okoline, tako nam kvanti otkrivaju uzročno – posljedičnu uvjetovanost mnogo sofisticiranijeg prostora od onog koji možemo zahvatiti mjerljivim osjetilima. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Slavica Marin sumnja, nudi nam fraktalni prostor, okružuje nas idejom struna. Ovi prostori titraju izvedbom i svjetlucanjem materijala. Glavna uloga ponuđena je promatraču.

Čin interpretiranja doživljaja ona izgovara na razmeđu cinizma i alegorije. Oslanjajući se na sjećanje i hrabrost priznanja, evocira povezanost memorije i lokacije. Autorica nudi promišljanje o prevrednovanju stvari. Ona ruši tradiciju transmisijom vrijednosti materijala koji joj se našao u fokusu interesa. Studioznost rezultata govori o svjesnosti strategije.

Eugen Borkovsky, VII. 2015.

Marin Slavica 03

Slavica Marin rođena je u Banja Luci. Od 1986. živi i radi u Umagu. Diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (Slo). Vlasnica je i voditeljica galerije Marin od 1997.godine. Članica je HDLU Istre. Kroz svoj je umjetnički rad već niz godina poznata likovnoj publici u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Realizira je niz slika, skulptura, objekata, instalacija i performansa koje je predstavila na više samostalnih i skupnih izložbi. Svoje umjetničko izražavanje bazira na ekologiji i to od same upotrebe prirodnih materijala do estetske zaokruženosti djela, koje između ostaloga, želi istaknuti prirodu i kao osnovno polazište za čistoću ljudskog duha. Nagrađivana nekoliko puta. Učestvovala u radu nekoliko likovnih kolonija, festivala i artrezidencija.

Leave a Reply