Zbirka poučnih, vrijednih i zanimljivih članaka objavljenih u listu Marija od 2010. do 2014. godine s temama iz obiteljskog i bračnog života u izdanju Zaklade biskup Josip Lang

Obitelj svetište i radost života 1

Obitelj svetište i radost života

Knjiga pod naslovom „Obitelj svetište i radost života”, zbirka je vrijednih i zanimljivih, a prije svega poučnih članaka objavljenih u listu Marija od 2010. do 2014. godine o temama iz obiteljskog i bračnog života. Knjigu je napisala gospođa Danijela De Micheli Vitturi, doktorica medicine, majka osmero djece i volonter u savjetovalištu za obitelj u Splitu. Ova knjiga donosi stručnu analizu složenih odnosa unutar braka i obitelji. Autorica jasno uočava probleme i konflikte, ali ne biva njima zarobljena, nego donosi prihvatljiva rješenja služeći se interdisciplinarnom metodom koja uzima u obzir pomoć medicine, psihologije, sociologije, a iznad svega teologije, odnosno duhovnosti. Zato se ova knjiga može čitati i kao zanimljivo i korisno duhovno štivo koje donosi puno praktičnih savjeta za zdrav i osmišljen bračni i obiteljski život. Čitajući ovu knjigu lako se uviđa da je autorica kompetentna na svome području, što i ne čudi jer ima dugogodišnje iskustvo na području bračnog i obiteljskog savjetovanja. Autorica ove vrijedne knjige više godina sudjeluje na Obiteljskim ljetnim školama što je ih vodio p. Jure Bosančić. Na koncu evo samo naslova nekih tema koje autorica obrađuje u svojoj knjizi: „Mijenjati navike”, „Ljubav je odluka”, „Starost nije bolest”, „Sukob – temelj dijaloga ili uzrok razdora?”, „I ja sam bio embrij”; „Majčina ljubav”, „Preko trnja do zvijezda” i dr. Knjigu je izdala Zaklada biskup Josip Lang i veći dio prihoda od prodaje ove knjige ide u fond Zaklade koja se brine za stare, siromašne i nemoćne osobe.

P. Mijo Nikić, urednik

U POHODE SVETOJ OBITELJI

Blagdan Svete Obitelji u liturgijskoj godini nalazi se odmah nakon Božića, točno u nedjelju u osmini Božića. Vjerojatno ova okolnost utječe na to, da svaki put kad čitam evanđeosko izvješće o Svetoj Obitelji, obuzima me nelagodni osjećaj. Prije nekoliko dana radovali smo se božićnoj idili, okruženi borovima i jaslicama, anđelima i pastirima. Mir i radost su ispunjali našu dušu i mi smo željeli da bi uvijek bio Božić.

A onda odjednom Crkva nam stavlja pred oči sasvim drugačiju sliku. Kao da je neka nevidljiva ruka naglo izbrisala jednu lijepu idilu koju smo promatrali, pa se na ekranu pojavljuju zastrašujuće ilustracije. Najprije imamo Svetog Stjepana mučenika: nakon Božića, rođenja i radosti, evo mržnje, progonstva i smrti. Onda je tu Sveta Obitelj. Mi za nju kažemo da je prauzor svake sretne kršćanske obitelji. Nema sumnje, da ona to jest, ali pripazimo na stvarnost: to nije više idilična obitelj. Pastiri odlaze, anđeli nestaju i počinje kruta stvarnost: hladna betlehemska noć, uskoro nakon toga strepnja zbog života Djeteta koga Herod traži na smrt, užurbani bijeg u Egipat, gorak život u tuđini s neizvjesnim ishodom, zatim povratak u Nazaret gdje treba sve početi iz ničega. Dodajmo tome još dramatične događaje kasnije u Hramu, neshvatljivo ponašanje ovog, inače u svakom pogledu dragog dječaka, tj. Isusov ostanak u Hramu, što za njegove roditelje nije bila nipošto idilična slika, nego vjerojatno najveća njihova životna tjeskoba: izgubiti Dječaka kojeg im je sam Bog povjerio.

Imamo, dakle pred očima jednu obitelj čiji je život stalna borba, što više, niz stradanja. Ali smo zahvalni Bogu upravo za ovakvu Svetu Obitelj. Jer o obitelji se može govoriti na razne načine. Možemo je idealizirati i pričati bajke o sretnoj obitelji. No stvarnost nas neumoljivo otrežnjava: idilična sretna obitelj postoji samo u mašti mladih zaljubljenih parova. O obitelji možemo govoriti i vrlo dramatično pa ponavljati u beskraj već dobro poznate jadikovke o krizi obitelji, o sebičnosti, o manjku smisla za žrtvu, o rastavama, ukratko, o brodolomu suvremene obitelji.

No naš Bog je realističan. Umjesto da nam teoretizira o idealnoj obitelji, on na stvarnom, životnom primjeru pokazuje – ne to kako bi trebala izgledati idealna obitelj, nego kako se živi poziv obiteljskog života u svim okolnostima životne borbe i kako se rješavaju nastali problemi.

Prva stvar koja nam pada u oči dok promatramo obitelj Josipa, Marije i Isusa, jest njihova silna smirenost koja ih ne napušta ni u časovima najteže kušnje. Marija i Josip se ne tuže ni na koga i ne bune se protiv ljudske zlobe ili socijalne nepravde, već imaju beskrajno povjerenje u Boga koji upravlja njihovim životom putem svih, pa i najneugodnijih događaja i ljudskih postupaka. To je njihova poruka i za nas, to je tajna ne samo obiteljskog, nego i svakog osobnog života: beskrajno povjerenje u Božju brižnu ljubav.

Nisam slučajno započeo ovaj Predgovor za knjigu Danijele De Micheli Vitturi ovim kratkim razmišljanjem o Svetoj Obitelji. Knjiga se Danijele, naime, može čitati na tri razine.

Na prvoj razini ova knjiga je duhovno štivo. Danijela nas hvata za ruku i vodi u pohode Svetoj Obitelji, uvodi nas u njihov život, u njihovu svagdašnjicu, mjestimično u njihove osjećaje. Došla mi je ideja da prebrojim, koliko puta se spominju Marija i Josip na ovim stranicama: zastao sam kad je broj premašio 50!

Na drugoj razini ova knjiga je stručna analiza složenih odnosa unutar braka i obitelji. Prepoznaje se široko stručno znanje autorice s područja obiteljske stvarnosti. Namjerno izbjegavam riječ „problem”. Danas je popularna riječ „problem”: problem obitelji, problem celibata, problem braka, problem društva, problem Crkve, itd. Nema sumnje, da u svijetu ima puno problema. Problema ima i u braku i obitelji, ali brak i obitelj nisu samo problem, nego i radost i nada, životna stvarnost koja, istina ima svojih problema, ali i silnu unutarnju dinamiku. Knjiga promatra ove dinamike.

Na trećoj razini ova knjiga je priručnik praktičnih savjeta. Prepoznaje se dugogodišnje iskustvo autorice na području bračnog i obiteljskog savjetovanja. Knjiga Danijele De Micheli Vitturi je skupljeni materijali njenih članaka i razmišljanja objavljenih u časopisu „Marija”. Već sami podnaslovi nude široki spektar tema, a obično uključuju i savjet: „Mijenjati navike”, „Ljubav je odluka”, „Starost nije bolest”, itd. Napisi su nadahnuti naukom Crkve o braku i obitelji.

Ideja vodilja ove knjige jest uvjerenje da je obitelj dinamična stvarnost: ona se razvija i mijenja tijekom vremena, koja ima unutarnje snage da se suoči s problemima, da ih rješava te da nastavi svoje, od Boga dano, poslanje. Bilo bi ipak pogrešno misliti da se „obitelj” mijenja: mijenjanu se osobe koje tvore obitelj. Mijenja se muž, mijenja se žena, mijenjaju se djeca. Ali te promjene nisu automatske. Mislim da je jedna od zabluda suvremenog čovjeka da previše vjeruje u „spontanost”. Čovjekova spontanost je razumski, odgovoran pristup stvarnosti. To vrijedi i za stvarnosti obitelji. Osoba mora raditi na sebi, kako bi mogla odgovornije pristupiti svom bračnom drugu, svojoj djeci i svima koji ulaze u djelatnu sferu obitelji. Samo tako možemo govoriti o promjeni obitelji.

Ovakav dinamičan pristup braku i obitelji poručuje da je potrebna trajna formacija osoba koje žive u braku i obitelji. Postoje razne društvene i crkvene inicijative koje su se pokazale dragocjenim putokazom rasta pojedinaca i obitelji. Po čitavom svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj, vrlo je raširen pokret bračnih vikenda koji uvodi bračne parove u dublji osobni susret jedno s drugim i tako jačaju kvalitetu braka i obitelji. Mi u Hrvatskoj imamo još jednu inicijativu, koja traje već više od četrdeset godina i donosi lijepe plodove na području odgoja ljudi za bračni život: Obiteljska Ljetna Škola koju svake godine organizira Obiteljski Centar Družbe Isusove u Zagrebu. Jedan od najoduševljenijih protagonista Škole bio je pokojni pater Jure Bosančić. Pisac ovih redaka bio je također prisutan na većini Ljetnih Škola. Na mnogima je sudjelovala i autorica ove knjige. Mnogo od materijala Ljetne Škole bilo je tiskano u časopisu „Obnovljeni Život” i imalo toliki uspjeh, da su na temelju tih predavanja neki naši studenti svećenici pisali magistarski rad na Rimskim sveučilištima.

Dok zahvaljujemo Danijeli De Micheli Vitturi za ovaj lijepi dar hrvatskoj obitelji, želimo da knjiga nađe svoj put do svakog dobronamjernog čitatelja.

Pater Mihály Szentmártoni S.J., Rim, na Blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 2015.

Pogovor

Imperativ života je ući u zbilju i stvarati, a kada i zašto stvara dr. Danijela De Micheli Vitturi? Društveno, socijalističko okruženje u kojem je počela stvarati bilo je zaista okrutno. Nemilosrdno društveno okruženje vrijednoj sobnosti oprašta sve osim uspjeha, osim stvaranja dobrog djela. I danas je teško shvatljivo zašto je tada, u to vrijeme bilo normalno, društveno prihvatljivo da se ne zna čak niti gdje autorica živi i djeluje. Nakon završetka sutija medicine bio joj je zapriječen normalan, drugima redovan slijed usavršavanja.

Nakon tog vremena, sustav se je tijekom rata tranzitirao u sirovi, surovi oblik kapitalizma. Mnogi su se, koristeći stečene prednosti, spretno transformirali prema novoj stvarnosti. Na krilima kriza vitalnih djelatnosti uspjeli su, doveli su do pada sustava vrijednosti i demografskog sloma Hrvatske. Doktorica je liječila ljude, radila, rađala i stvarala, pjevala i pisala. Nikad nije oklijevala, koristila je svaki trenutak da zahvali Stvoritelju na talentima koje joj je udijelio. Pisala je noću između plača djece, pri izlasku sunca i tijekom dana uz pjesmu cvrčka, huk vjetra, i uz morsku pjenu. Znajući da se obraća Vječnosti pisala je dobro i lijepo.

Paradoksalno, dobro transformirani koji su Hrvatsku doveli do ruba sloma života, danas sukladno sustavu vrijednosti novog poretka, neoliberalizma i relativizma, sve nas uče da trošimo i da individualno uživamo, a Doktorici uporno zamjeraju nepopustljivost prema pristalicama loših rješenja. Članovi hrvatskog mainsteama nisu gospođu deMicheli Vitturi upoznali na Obiteljskim ljetnjim školama FTI DI, ne pjevaju s njom u zborovima, i ne vide ljepotu dubljeg smisla sklada dominantnih sfera svjesnosti. Za razliku od mainstreama ona stvara konkretno ne zanemarujući temeljne potrebe života drugih ljudi. Volonterski djeluje, aktivno sudjeluje na brojnim školama duhovne obnove, obiteljskim susretima, tribinama i medijskom prostoru slaveći Stvoritelja među ljudima i na zemlji i u eteru. Junak je tko u svom vremenu napravi razliku. Danijela je djelujući bez razumijevanja i bez podrške šire društvene zajednice, trajno savladavajući brojne društvene prepreke i za nas uspjela. Samo iznimno vitalna osobnost može unutar takvih okolnosti preživjeti i radovat’ se životu, stvarati, i dijeliti. Ona je u tim okolnostima napravila razliku In concreto.

S uvjerenjem da gospođa DeMicheli Vitturi sve stvara Ad majorem Dei gloriam ovdje je, Vama cijenja javnosti stavljen na uvid dio njenih pisanih djela. Neka Vas odabrani prilozi ohrabre, i potaknu na širenje istine, pravednosti i ljepote življenja u okruženju dobre, i bolje hrvatske stvarnosti života.

Prim. dr. Petar Gotovac, dopredsjednik Zajednice udruga Hrvatski ratni veterani
U Zagrebu, siječnja 2015.

Leave a Reply

Your email address will not be published.