Od 24. srpnja – 2. kolovoza 2015.
MUSTAČI naziv ovoljetne izložbe fotografija Gorana Vranića koja se otvora u petak, 24. srpnja 2015., s početkom u 20 sati u Zavičajnom muzeju Vesne Parun na otoku Zlarinu koji djeluje u sklopu Muzeja grada Šibenika, na otvorenju o izložbi i autoru govorit će ugledni likovni kritičar Luka Marotti.
Goran Vranić odavno je počeo ovaj izložbeni izraz postupno izražavati razvijajući ga znalački studiozno na mnogim dosadašnjim ostvarenim ciklusima (dosljedan sebi i obiteljskom umijeću) na sebi svojstven način izričajno raspoznajno propituje fotografijom zahtjevne razno razne morske motive, bilo čamce i brodice, prove i čvorove pa i njihove vezove i more… makar su kadkad baš ti motivi bili zapušteni ili zaboravljeni, ponovno ih približava ili ukazuje javnosti na njih, dočaravaši nam slikovito zbilju života u morskom krajoliku.
More i brodice inspirativno su atraktivne teme ali i privlačne autoru kao oaze i mjesta za opuštanje i razbrigu u kojima pronalazi svoje izazove i umijeće kreacije koje ga odvodi sve do do osobnih zavičajnih prizora koji ga desetljećima fotografski i tematski zaokupljaju. Kao fotograf pomno pristupa baš ovim temama moguće i stoga, jer ga osjetilno i inspirativno, donekle i životno određuju, što se primijeti na fotografijama koje su posebite baš kao da su srasle postojano s morskim prostorom.
Umjetnik vješt fotoaparatu osjetilno komunicira s morem
Pitanje je kako ovaj umjetnik tako dojmljivo komunicira s morem ukazujući nam njegovu umjetničku vještinu i uvjerljivost fotografskih izričaja baš ovog ciklusa. Očito za umjetnika to su posebna središta u kojima se vjerojatno pojavljuju dječačka sjećanja i nezaboravljiva zbivanja u kojima se susreće nebeska i zemaljska zbilja koja traje i koja se bez prestanka odvija održavajući svekoliki život kojeg nastoji fotografski što sažetije i preglednije ljubiteljima svoje umjetnosti dočarati.
Ovaj Vranićev ciklus pokazuje moćan i dojmljiv fotografski ovodobni izričaj, prikazujući nam vješto opažene detalje formi koje osjetilno autorski izražava sa sadržajem umjetnosti univerzalnog izraza, izričajno moćno s razine profesijske dosljednosti a oblikovno zanimljivo u, središtu svega postoje brodice i priroda mora koja je u jednu ruku plovni put kojim ovoj fotograf nezaobilazno kroči želeći pristići i zaviriti u žuđeno središte ribarskog i pomorskog života. Tragajući za zanimljivim i beskrajnim kojeg u potpunosti nikad pa ni slučajno ne iscrpljuje, jer mu se učestalo vraća sa svojim simboličkim jezikom otkrivajući nam začarani svijet izražen uvelike određen svojom vrsnošću kroz razno razne morske motive koji su za nj simbol stvaranja i življenja.
Fotografijom dočarana tajna života barki na moru
Izložbom Vranić odlučno pokazljivo izražava osnovnu misao ovog izložbenog ciklusa uputivši nas općenito na ljudsku kreaciju koja kao takva uvelike je prožeta suživotom zasnovanom na povezanosti brodica i mora u ostvarivanju svoga fotografskog izričaja. Fotografska djela autentično oslikavaju smisao brodica a pri tomu estetski ukazuju na život kojeg more i brodice udjeljuju čovjeku a poglavito ribaru, kojima je more i energija, okoliš ali i smisao života. Na izložbi uvelike su vidljivi zapušteni motivi koji postaju drugačijima kad ih dodirne ljudska ruka i kao da se sa svakim novim dodirom čovjeka i mora obnavlja i održava svekoliki život uz more i na moru.
Pažnju hrvatskih i inozemnih kritičara Goran Vranić privlači ponajviše zbog osobitog fotografskog izričaja kojeg primarno zasniva na razvijenom postupku kojeg je desetljećima na svojstven način usavršavao kombinirajući različite spoznaje i iskustva s fotoaparatima koji su mu prolazili kroz ruke ali i izričajna opažanja kojima iznova stvara i aktualizira vječne stare teme u nove izričaje. Zapravo Vranić svojom fotografijom priziva i proširuje unutar izložbenih tema puno toga ovodobnog, makar većina njegovih djela ukazuje i asocira na tradiciju, koja se zaista može pronaći u svim njegovim kako starijim tako i najnovijim djelima. O neizbrojivim dosadašnjim izložbama ovog velikana fotografije u Hrvata pisali su najuglednija imena hrvatske pismenosti, umjetnici riječi, razni kritičari, povjesničari umjetnosti, zanesenjaci filozofijom…
Vranić nikad ne škrtari, pogotovo ne kad posiže za moćnim elementima kojima kulturski autentično progovora o univerzalnim pitanjima i simbolima stvarajući dojmljive i zanimljive pomake u izrazu osobnoga stila i poetike kojeg primjetno iskazuje u svojim djelima logikom estetike u etici približivši se ovodobnoj estetici, koja njegovu umjetnost i kreativnost prihvaća i tumači kao logikom prožet ovodobni postmodernistički fotografski izraz.
MUSTAČI
«Čamac u daljini (možda netko dolazi, čamac usidren) svi smo, valjda tu, ne mogu se oteti tim mislima dok (više puta dnevno) dokono šećem uz more kao da će ljeto vječno trajati. Čamce, brodove, plovila gledam kao cjeline, kadkad slikovita prijevozna sredstva, daljine me baš i ne vuku, dovoljno mi je ukrcati se na Tijat i čeka me pazar, ribarnica i – čim se iskrcam na šibenskoj rivi – želja da se vratim na Zlarin.
Kako brodovi mogu biti i nešto drugo podsjetile su me fotografije Grge Vranića koje su dale posve novu dimenziju uobičajenog percepciji plovila kao dijela primorskog krajolika, kulturskog okruženja pa i načina života. On ih gleda drugim očima, vidi ih kao niz antropomorfnih detalja, duhovitih ali i realističnih doskočica i usuđujem se reći prijatelja, čudom oživjelih iz banalnih i „običnih” dijelova broda koje nemamo nikakvog razloga posebno opaziti ni imenovati. Mi možda ne, ali Grga, poput razigranog, maštovitog djeteta na tom „običnom” i stoga jedva vidljivog gradi svoju priču.
Nije nikakvo čudo što zaljubljenici kažu da brodovi imaju dušu, postalo mi je jasno gledajući ove fotografije mustača koji su, kako znamo, ukras muškog lica (a sad znamo) i broda.
I stvarno, vratile su mi Grgine fotografije slike davnih dana, čamce uz koje sam maštao o daljinama, koje sam raspoznavao po „mustačima” iako nisam bio dovoljno rafiniran ili maštovit da bi ih sam sebi tako objasnio. Prisjećam se i likova nekih dragih ljudi, ribara, barkarjola, mornara čiji su likovi, ako ih dovoljno dugo tražimo i vjerujemo u svoju potragu također upleteni u priču o dičnom muškom brodskom brku. Sudbina mjesta uz more neraskidivo je povezana s morem i brodovima, Zlarin tu nije izniman i zato mi je posebno drago da su Grga i mustači doplovili na otok koralja.» Govoreći o izložbi zapisao je Luka Marotti u izložbenom katalogu.
Sve u svemu Goran Vranić dojmljivim izložbom MUSTAČI na Zlarinu iznova zadivljuje Zlarinjane uvjerljivo odvodeći nas u zagonetan umjetnikov fotografski raspoznajan izričaj kojeg ovaj vrsni hrvatski umjetnik desetljećima pomno oblikuje i ostvaruje. Iako ovoljetno otok Zlarin obiluje zanimljivim kulturskim zbivanjima koje ovoljetna Vranićeva izložba Mustači dojmljivo upotpunjuje među obiljem kulturskih događaja koja se zbivaju na otoku Zlarinu tijekom ovog ljeta. Izložba Mustači trebala bi biti prihvatljivo zanimljiva prije svega Zlarinjanima baš kao tuzemnim i inozemnim turistima koje Turistička zajednica Zlarina poziva nek izložbu razgledaju, a koja se održava u sklopu Zlarinskog lita 2015.
Vranićeva izložba MUSTAČI ujedno nam pokazuje koliko je zanimljiv umjetnikov izričaj kojeg ovaj europski vrstan i autentičan hrvatski umjetnik fotograf ovom izložbom Zlarinjanima i turistima pokazljivo dokazuje pri tomu progovara iz ovodobnice vještinom i umjećem ali i dušom baš kao nikad do sad moćno prihvatljivim ciklusom fotografija za posjetitelje i, ljubitelje svoje umjetnosti, kao i uvijek autorski uvjerljivo pogotovo kad se govori o djelima ovog u sadanjosti jednog od najuglednijih i ponajboljih zagrebačkih i hrvatskih fotografa.
Goran Vranić rođen je 18. srpnja 1964. u Zagrebu. Školu Primijenjene umjetnosti – Odsjek fotografije završio je 1983. godine. Nakon čega se zaposlio u Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditelj fotografskog ateljea od 1987. do 1996. Član je ULUPUH-a od 1993. godine. Uz umjetničko izložbenu djelatnost intenzivno stvara i usavršava primijenjenu fotografiju. Surađujući s istaknutim hrvatskim kritičarima povjesničarima umjetnosti sa snimkama je opremio mnoge kataloške i monografske knjige Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Umjetničkog paviljona, Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, Galerije Klovićevi dvori, Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu, ali i mnoštva drugih ustanova i nakladnika diljem Hrvatske. Aktivni je član Foto kluba Zagreb od 1990. Kao član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika djeluje od 1997.
