Praizvedbom i simfonijskom uspješnicom otvoreno četrdeseto izdanje Osorskih glazbenih večeri
S obzirom na brojna djela hrvatskih autora pa i onih avangardnih koja su svoju praizvedbu doživjela u sklopu Osorskih glazbenih večeri, bijenalski zvuk u Osoru je očekivan, prihvaćen i udomaćen. No, u četiri desetljeća koliko festival traje nije se još čuo nijedan ton generiran elektronički. Prva zvučna instalacija u povijesti OGV-a postavljena je sinoć na glavnom trgu uoči svečanog otvorenja festivala. Njezin autor Krešimir Seletković konceptualno ju je povezao s godištem manifestacije te stvorio zvučanje kombinacijom četrdeset frekvencija u trajanju od četrdeset minuta. Statična monotonija zvuka koji poziva na smirenosti i koncentraciju te potencira dehumanizirano, tehnološko podrijetlo bila je inkubacija koja je otvorila apetit i intenzivirala čežnju za glazbenom senzacijom koja izaziva ugodu, ima smjer i svoj cilj.
Nadahnut koncert pun energije, emocionalnog naboja, zanosa i imaginacije te pojedinačnog angažmana svakog glazbenika Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Aleksandra Markovića izazvao bi eksploziju oduševljenja u svakom slučaju, no s instalacijom kao uvertirom doveo je do prave euforije, stajaćih ovacija i gotovo stadionske atmosfere u prepunoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. S jednakim žarom publika je dočekala novo djelo, Koncert za klavir i orkestar Ante Knešaureka, koje je čula po prvi put kao i predobro znani omiljeni simfonijski standard Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog u orkestraciji Mauricea Ravela. Moćni pijanizam Riječanina Filipa Faka koji je sugestivno tumačio solističku dionicu u praizvedbi skladbe nastale na narudžbu Osorskih glazbenih večeri oslobodio je u punom smislu romantičnu gestu Kneašurekovog kompleksnog i arhitektonski dotjeranog djela armiranog skladateljskim tehnikama naslijeđenima iz prošlosti kojeg krasi ekstrovertiratni virtuozitet, profilirane i pamtljive teme te potentnost u repertoarnom smislu što kontekstu hrvatske glazbe predstavlja dragocjen doprinos.
Oba djela uvrštena u program svečanog otvorenja u simboličkoj su vezi s Danielom Marušićem, utemeljiteljem i dugogodišnjim umjetničkim ravnateljem Osorskih glazbenih večeri kojemu je, u povodu okrugle obljetnice, posvećeno ovogodišnje izdanje festivala. Knešaurekova skladba nastavila je niz festivalskih narudžbi koje je počeo Marušić i koje su oplodile hrvatsku glazbu na neprocjenjiv način, a Slike s izložbe svojim dijalogom između Hartmannovih slika i Musorgskijeve skladbe nadovezale su se na Marušićevu viziju Osora kao cjeline u kojoj u skladu žive likovnost i glazba.
Čudo koje je na južnom rubu Cresa stvorio Marušić u uvodnom su govoru apostrofirali izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Gari Cappelli koji je otvorio festival i ministar kulture Republike Hrvatske Berislav Šipuš koji je podsjetio je kako su sedamdesetih godina strani umjetnici uzalud na zemljopisnoj karti tražili mjesto u koje su pozvani nastupiti. Zahvaljujući Internetu maleni Osor danas dokazano postoji, no sve je drugo ostalo prilično slično onome kako je festival izgledao na svom početku. Premda su organizacijski uvjeti daleko od idealnih, Osorske glazbene večeri prepoznate su kao festival od nacionalne važnosti, a renomirani umjetnici s radošću prihvaćaju poziv da nastupe u Osoru.
Već u utorak na festivalskom je rasporedu koncert glasovitog ansambla za ranu glazbu L’arpeggiata.
