David protiv Golijata – Poljoprivrednik protiv patentiranja hrane

Percy Schmeiser poljoprivrednik iz zapadne Kanade, bavio se uzgojem konvencionalne uljane repice (canola), dok jednog dana nije primijetio kada je poprskao korov uz svoje polje Roundup-om i ustanovio kako mu je polje kontaminirano sa genetički modificirano uljanom repicom

“Monsanto je imao 19 odvjetnika na sudu, ja sam imao jednog”

Budući da je ostavljao svoje sjeme za slijedeću sjetvu, cijela zaliha sjemena za sjetvu bila je kontaminirana.

Uskoro ga je posjetio predstavnik Monsanta koji je uzeo bez njegovog pristanka uzorak usjeva. U usjevu su utvrdili prisustvo genetički modificirane Roundup Ready uljane repice otporne na Roundup herbicid. Ako je Monsantova genetički modificirana uljana repica posijana bez plaćanja tehnološke naknade od 38 kanadskih dolara po hektaru i potpisanog ugovora između Monsanta i poljoprivrednika, slijedi tužba zbog povrede patentnih prava, čak i ako su se genetički modificirane biljke našle u polju slučajno zbog prijenosa peludi ili međusobne oplodnje¹. Monsanto je tužio Schmeistera sudu zbog povrede patentnih prava. U sudskom postupku presuđeno je u korist Monsanta, sud je utvrdio da je Schmeister pravno odgovoran bez obzira na njegovu tvrdnju kako je genetički modificirano sjeme otpuhano u njegovo polje. U presudi piše:

“Kako nije bitno kako se sjeme poljoprivrednika, šumara ili vrtlara kontaminiralo genetički modificiranim sjemenom, da li kroz međusobnu oplodnju, prijenosom peludi uz pomoć vjetra, pomoću pčela, direktnim prijenosom sjemena ili prilikom transporta, uzgajivač više ne posjeduje svoje sjeme ili biljku prema patentnom zakonu, oni postaju Monsantovo vlasništvo. Razina onečišćenja nije bitna, da li je u pitanju 1 postotak ili 2 postotka, 10 postotaka ili više, sjeme i biljke i dalje pripadaju Monsantu. Nevažno je kako se dogodilo onečišćenje, ili odakle dolazi“².

Presuda je pokazala svu apsurdnost patentne zaštite sjemena, jer po logici sudske presude svako sjeme koje slučajno padne i izraste u genetički modificiranu biljku po patentnoj zaštiti čudesno postaje Monsantovo vlasništvo a poljoprivrednik nema nikakva prava na njega. Presuda je koštala Schmeistera gubitka sjemena za sjetvu koju je čitav život skupljao i istraživao (sijao je svoje sjeme a prema sudskoj presudi morao ga je uništiti) i potrošio je na sudske troškove svu svoju životnu ušteđevinu³. Nevjerojatno zvuči podatak objavljen u časopisu Ecologist:

„Korporacija (Monsanto) je poslije priznala da Schmeister nije pribavio sjeme ilegalno, ali to nije važno kažu. Ono što je važno, tvrdi Monsanto da su pronašli neke svoje genetički modificirane biljke u jarku uz Schmeisterovo polje (imajte na umu da biljke nisu pronađene u Schmeisterovom polju) a to znači da je poljoprivrednik povrijedio patent tvrtke“⁴.

Schmeister vjeruje da je „Monsanto izgubio pravo na svoju ekskluzivnost (svoj patent) kada je izgubio kontrolu nad svojim izumom“⁵. Stručnjak za poljoprivredu Brian Helweil cinično je komentirao presudu u slučaju:

„Ovo je apsurdna situacija, to je kao da vam netko odbaci smeće na vašu zemlju i tada vas optuži za njegovu krađu“⁶.

Nakon gubitka sudske presude, Schmeister je uputio žalbu vrhovnom sudu Kanade. Ni Monanto nije ostao miran već je pored tužbe za povredu patentnih prava, podigao još jednu tužbu tražeći od Schmeistera plaćanje milijun dolara na ime sudskih troškova, kazne i nematerijalne štete. Monsanto tvrdi da je Schmeister bio neposlušan i žele milijun dolara od njega. Za svaki slučaj, Monsanto je podigao i treću tužbu protiv Schmeistera u kojoj traže sudsku zabranu stavljanja kuće i poljoprivredne mehanizacije pod hipoteku, time su željeli prisiliti Schmeistera da odustane od tužbe jer neće biti u mogućnosti plaćati troškove svoje obrane. U biti Monsanto je iskoristio slučaj Percya Schmeistera kao test kako bi vidjeli koliko daleko mogu ići u zaštiti svojih patentnih prava na uštrb prava poljoprivrednika. O tome je svoje mišljenje rekao Schmeister:

„U jednom trenutku, Monsanto je imao 19 odvjetnika na sudu, ja sam imao jednog. Govorimo o zastrašivanju“⁷.

Schmeister je u postupku pred vrhovnim sudom postavio nekoliko važnih pitanja. Mogu li živi organizmi, sjemenke, biljke, geni uključujući i gene čovjeka biti u vlasništvu i zaštićeni korporativnim patentima na intelektualno vlasništvo?

Mogu li genetički modificirana svojstva postati štetni korov, koji onda postaje otporan na djelovanje herbicida i postati superkorov?

Mogu li prava poljoprivrednika da uzgajaju konvencionalne ili organske usjeve biti zaštićena, posebno organski usjevi?

Mogu li poljoprivrednici zadržati svoje staro pravo čuvanja sjemena i dalje ih razvijati ako to žele?

Tko je vlasnik života? Ima li itko pravo itko, bio pojedinac ili korporacija pravo staviti patent na viši životni oblik?⁸

Odgovore na pitanja koje je Schmeister postavio pred vrhovnim sudom još uvijek tražimo i time se borba između svemoćnih korporacija i onih sa druge strane koja uključuje poljoprivrednike, aktiviste, nevladine udruge i sve koji se protive svemoći korporacija nastavlja.

Vrhovni sud 2004 godine donio je presudu u kojoj stoji kako je Schmeister kriv zbog povrede patentnih prava no budući da se nije time financijski okoristio nije trebao platiti Monsantove sudske troškove. Ova presuda izazvala je veliku pozornost budući da je još jednom potvrđena apsolutna zaštita patentnih prava na genetički modificirano sjeme. Ključni problem u presudi, zbog koje je Schmeister izgubio spor, postotak je kontaminacije genetički modificiranog sjemena u polju. Monsanto tvrdi da je u uzorku koji je neovlašteno uzet sa Schmeisterovog polja otkrivena 98 postotna prisutnost⁹ genetički modificiranog sjemena. Schmeister ne vjeruje u to i tvrdi da je njegovo sjeme o kojem je riječ bilo puno ljuski sjemena, dok je ono korišteno kao dokaz na sudu bilo čisto¹⁰. Bez obzira na postotak kontaminacije ostaje činjenica koju priznaje i Monsanto i sud kako se Schmeister nije financijski okoristio genetički modificiranim sjemenom budući da polja nije špricao herbicidom Roundupom. Nakon presude vrhovnog suda Schmeister je imao problem kako se riješiti genetički modificiranog sjemena koje je ostalo na polju. Tražio je od Monsanta da ukloni svoju imovinu (genetički modificirano sjeme) sa njegovog polja. Iz Monsanta su mu poslali potvrdan odgovor uz uvjet da potpiše ugovor o tajnosti koji on nije želio potpisati. Kada je Schmeister rekao kako će on očistiti genetički modificirano sjeme iz Monsanta su mu poručili kako je u pitanju njihova imovina i da je ne može uklanjati bez njihove suglasnosti. Na kraju je Schmeister uz pomoć susjeda očistio polje, platio 640 kanadskih dolara susjedima za pomoć i račun poslao Monsantu zahtijevajući od njih plaćanje računa. Budući da iz Monsanta nisu željeli platiti račun, Schmeister ih je tužio sudu. Ova tužba izazvala je veliku medijsku pozornost. Sud se složio sa Schmeisterovim zahtjevom i predstavnik Monsanta morao je platiti račun od 640 dolara i još 20 dolara sudskih troškova¹¹. Schmeister je komentirao presudu riječima:

„Ovo je bila velika pobjeda ne samo za nas, već i za sve poljoprivrednike širom svijeta jer je napravljen presedan prema kojem korporacija mora snositi odgovornost za onečišćenje i platiti troškove čišćenja“¹².

Percy Schmeister je postao prvi poljoprivrednik u povijesti koji je uspješno tužio Monsanto zbog odgovornosti za štetu koju je napravilo genetičko modificirano sjeme. Cijeli postupak u konačnici je trajao gotovo 10 godina, od prve presude do konačne Schmeisterove pobjede.

Članak je 8. dio naslova: Patentna prava genetički modificiranih usjeva kao novi oblik kontrole i moći

Autor: dr. sc. Ivica Kelam, bioetičar, newsmart.me

 

1^ Usp. Percy, Schmeister, „Genetic Contamination and Farmers Rights“ u: Sythesis/Regeneration 29 (2002)
2^ Usp. Institute for Science in Society, Who Owns Life, Not Monsanto?, http://www.i-sis.org.uk/whoOwnsLifeNotMonsanto.php datum pristupa 15. 11. 2013.
3^ Usp. Soil Association, Seeds of doubt, North American Farmers Expiriences of GM crops, http://www.soilassociation.org/LinkClick.aspx?fileticket=6lQJZLPalqo%3D&tabid=1326 datum pristupa 15. 11. 2013.
4^ Usp. Edward, Goldsmith, „Percy Schmeister – the man that took Monsanto“ u: Ecologist (5/2004)
5^ Usp. P. Schmeister, „Genetic Contamination and Farmers Rights“ u: Sythesis/Regeneration 29 (2002)
6^ Usp. A. Rees, Genetically Modified Food – A Short Guide for the Confused, str. 88.
7^ Usp. Institute for Science in Society, Who Owns Life, Not Monsanto?, http://www.i-sis.org.uk/whoOwnsLifeNotMonsanto.php datum pristupa 15. 11. 2013.
9^ Monsantu je ovo bio ključni argument u tvrdnji kako je Schmeister namjerno sijao njihov sjeme, iako sudska presuda naglašava kako visina onečišćenja nije uopće bitna.
10^ Usp. P. Schmeister, „Genetic Contamination and Farmers Rights“ u: Sythesis/Regeneration 29 (2002)
11^ Usp. Institute for Science in Society, Who Owns Life, Not Monsanto?, http://www.i-sis.org.uk/whoOwnsLifeNotMonsanto.php datum pristupa 15. 11. 2013.