Palmižana – Izložba Dalibora Stošića

Dalibor-Stosic agave1

Dalibor-Stosic agave1

DALIBOR STOŠIĆ – IZAZOV ZVAN AGAVA
Hrvatski umjetnik koji je izlagao po svijetu s najvećim kiparima današnjice oplemenio je palmižanski arboretum svojim najnovijim skulpturama od čelika u opusu ponovno uzetom iz prirode

foto-galerija

Kipar Dalibor Stošić izlaže na Palmižani svoj najnoviji ciklus – skulpture biljke agave, izrađene od metala.

Botanički naziv biljke potječe od agave, agavos grčka riječ za plemenito, raskošno, uzvišeno.. Zbog moćne forme velikih listova koji izlaze, čini se, iz samog korijena, nazubljeni poput pile, a završavaju velikim trnom, svih nijansi od svjetlo zelene do sočno zelene, od sive do plave, agava je obljubljena biljka arhitekata koji je upotrebljavaju kao snažan dekorativan element solitarno ili u grupama. Razumije se, u zemljama koje imaju klimu potrebnu za rast tih biljaka rodom iz Meksika i Južne Amerike.

Nije onda čudo da je ta planetarna biljka, zaintrigirala umjetnika koji je čitavim svojim opusima duboko uronjen u prirodu, te ga navela da s njom, njenom formom, započne dijalog tražeći odgovore na svoja buduća likovna preispitivanja.

Njegove agave su od metala, vibriraju u dodiru poput radeće pile, a umjetnik ih je obojio monokromno ili jarkom crvenom ili jarkom zelenom, komplementarnim parom čistih boja spektra. Crvena odskače iz zelenila krajolika i upravo prisiljava oko da se na njoj zaustavi pogledom. Zelena bi se morala uklopiti i utonuti u prirodnom okolišu, ali to nije slučaj, jer njen odsjaj i zasićenje nikada nije odsjaj prirode. A tu nas zaustavlja u promatranju i percipiranju djela i forma, uistinu brojnih forma, jer su desetak skulptura potpuno različitih traženja. U jednoj je oblik sveden minimalistički na jednu moćnu vertikalu, dok kod druge, poprima izgled raskošne barokne fontane koja iz snažnog epicentra izbacuje neprekinutu energiju kruga. Neke su pravilno geometrijski nanizane plohe, u potpunom mirovanju, a opet druge, zavrtnutom formom stvaraju iluziju kovitlanja.

Dalibor-Stosic agave5

Toliko različitih pristupa opusa agava, potvrđuje da je ovaj novi izazov dijaloga umjetnik – priroda, skulptura i njen zadani model – tek započet.
Stošića i opisuju kao autora kojeg se djelo grana u dva različita smjera – prema momunentalnoj ekspresiji i apstraktnom suživanju. “Stošić nepogriješivo priziva bujnost oblika…Kod umjetnika i u najminimalističnijim tvorbama gotovo da opstaju svi razlozi bujnosti, gotovo barokizacije života. Možda je to i stoga jer se radi o trajnoj zaokupljenosti autora prirodom, životnom bujnošću, različitosti vrsta, slojevanjem ljudske povijesti i mitologije.” /Vinko Srhoj./

Dalibor Stošić polazi od promatranja formi u prirodi. “Česti su mu motiv raznolika prirodna bića koja svojim oblicima odaju neobičnost utjelovljenu u čvrstu ljušturu. Ribe su mu jedan od mogućih motiva, a većinom kukci, i to oni za koje biolozi tvrde, da bi preživjeli nuklearnu kataklizmu, hruštevi, skarabeji, cvrčci, bubamare, škorpioni…/Enes Quien/.

Kod najnovijeg ciklusa ušao je u područje bilja i to s agavama, biljkama obilježenim kao “century plant”. Poneki primjerci žive desetljećima, gotovo stoljeće, kako bi razvili veliki monumentalni cvat i onda uvenuli. Samo jednom jedno cvjetanje, ali iza sasušene matice ostaju tisuće malih biljčica za novo bujanje i cvat.

O kiparskoj ozbiljnosti i stečenom ugledu ovog umjetnika, o njegovoj originalnoj poetici govore brojne internacionalne izložbe. Dobio je /1996./ Matisse-ovu nagradu na 13. Mediteranskom biennalu u Nici, prvu nagradu na Jesenskom salonu u Monacu, / uz značajna kiparska imena kao Botero, Manzua, Veneta, Pomodora, Paladina, Moora…/.

Izlaže u pretežnim galerijskim prostorima u Parizu, /desetak izložaba/. U švicarskoj galeriji Saqqarah u Gstaadu izabran je u društvo najvećih kiparskih imena svijeta ” From Rodin to Serra” , u Saint Paul de Vence, Beču, Berlinu, Bratislavi..

2005. izlaže na 236 godina staroj Summer exhibition u Royal Academy of Arts u Londonu uz vrhunske engleske kipare sir Anthony Caro, Barry Flaganan, Gus Cummings, David Nash… 2009. održana mu je retrospektivna izložba u Luxembourgu. Njegov monumentalni “Skarabej” bistvuje u prostoru žive likovne komunikacije, u MAMAC, Muzeju suvremene umjetnosti u Nici. U Hrvatskoj ga povjesničari umjetnosti visoko cijene dajući mu epitete znatnog prelaska lokalnih vrijednosti u svjetsku kiparsku baštinu.

Stošić je kipario povezujući dva kontradiktorna materijala, drvo i metal. ” Dva materijala koje, čini se, sve razlikuje, toplo i hladno, nježno i tvrdo, živo i nepokretno. Združujući te materijale umjetnik spaja dvije sile, antropomorfnu, živu silu drveta i telursku snagu metala, antinomijska hladnoća fuzije iz koje je izronio, koja svjedoči o trajanju koje omogućuje čovjeku da ostvaruje svoju moć /Gilbert Perein/…

Ipak u brojnim opusima svog stvaralaštva Stošić se okreće metalu kao materijalu, i on je u njegovim radovima sve samo ne hladan i mrtav, već vrlo životan. U “Hruštu ” njegova ulubljena opna neće ga ni omekšati ni odvratiti od nasrtaja, ali za sada još čeka../Radovan Ivančević/. U “Komarči” ” – “najviše nas zbunjuje i uvijek će iznova privlačiti naš pogled , jer je teško pojmiti da su i ovo živo oko i ovaj organički zavoj repa nastali od dviju jednakih anonimnih rupa u metalnoj ploči. Jedan jedini valoviti rez i obrez bio je dovoljan za metaformozu.

Uzbudjuje nas koliko je malo potrebno da mrtva tvar uskrsne u život.”/ Radovan Ivančević/

Njegove agave žive. I pod vjetrićem ili vjetrom proizvode titraje i zvuk kao svi ostali organizmi u prirodi koji se oglašavaju živim na svoj samosvojni, osebujni način.

Kao dodatak raznorodnim formama, sa jednim, dva ili brojnim listovima monumentalne solitarne biljke, od minimalizma do barokne nakićenosti, Dalibor Stošić nam je predstavio u palmižanskom vrtu pod kaktusima i poznatu svoju skulpturu “Poljubac”, od čelika , crveno patiniranog, iz 2oo8.

Sam umjetnik govoreći o sebi kaže da ga fasciniraju “tvari koje imaju trajnost. Trudim se stoga da i moje skulpture ne pripadnu samo ovom vremenu”.