Butorac Nikolina 08

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Nikolina Butorac: IMATI ILI BITI
samostalna izložba

Otvorenje: petak/venerdi, 3. VII. 2015. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će, u prisutstvu autorice, predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

 


Predgovor: 
Imati ili biti

Ideja nagoni umjetnika da izabere sredstva, materijal i tehniku kojima bi izgovorio zamišljeno. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijesno kao karakteristike postmoderne reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Otkrivanje nevažnih stvari i osmišljavanje njihove znakovitosti omogućava artističko poigravanje. One postaju materijal za oblikovanje/preoblikovanje. Nikolina Butorac predstavlja radove čiju okosnicu čine objekti sazdani od nezamjetnih, prirodnih predmeta. U pitanju je kamenje, obluci s plaže i znakovite biljke. Odlučivanje umjetnika što će biti, a što neće biti umjetnički materijal, ovim izložbenim projektom dobiva još jedno svjedočenje.

Umjetničini dosadašnji ciklusi prelijevaju se i nastavljaju, pa tako i ova prezentacija ima snažne ekološke, edukativne i socijalne konotacije. U ovom postavu najviše je kamenja iz prirode. Kameni oblutak označava ritualne, uporne igre valova i označava tijek vremena uz mijenu oblika. Umjetnica zaustavlja ovaj tijek prekidajući upornosti valova. Ona prisvaja oblutak, a ritual nastavlja određivanjem predmeta svojim recentnim vremenom. Kao da koristi prirodni ritual oblikovanja kojeg pretapa u osobno propitivanje. Proces rezultira oblucima na kojima nalazimo ispisane recepte, ponegdje iznesen stav, a ponegdje crtež biljke. Mnogi naslovi imaju ciničan otklon kao npr. „Recept protiv kapitalizma” ili „Čaj protiv pohlepe”. Ali, tu se ponuda ne zaustavlja: umjetnica podastire i nekoliko neispisanih kamenih oblutaka i alat za pisanje na kamenu. Time od promatrača traži aktivnost: ponuđeno mu je sudjelovanje, intervencije u formi njegovog komentara na neispisani kamen.

Ovaj projekt je svojevrsni Work in progress jer, uz mogućnost da posjetioci izvedu zapise na čistom kamenu, u postavu uočavamo zasađene biljke koje rastu tijekom trajanja izložbe. Umjetnica promišljeno izabire biljne vrste. Na zidu nalazimo crteže ljekovitih biljaka koji izazivaju dojam uprizorenog herbarija, a u postav uvodi sasvim mlade biljke papirusa. Ova biljka, pokazana kao izložak, dobiva naglašeno značenje. Papirus asocira ideju zapisivanja iskustva kojem slijedi čitanje, saznanje, znanje. On se koristio za izradu podloga za zapise u Egiptu još 3000 godina prije nove ere. Ovime umjetnica izvrsno spaja ekološku i socijalnu problematiku s problemom izobrazbe. Ona objelodanjuje da se problem ekologije prelama s problematikom oskudne i interesom profita određene edukacije. Obje teme govore o opstanku na Zemlji. Loša ekološka rješenja dobra edukacija može popraviti. Jer, edukacija proširuje horizonte, izoštrava percepciju svijeta oko nas. Educirana osoba lakše odolijeva nacionalizmima, segregacijama po boji kože, spolu, erotskoj orijentaciji, razlici u civilizacijskim pogledima na realnost. Edukacija nosi slobodniji pristup životu i udaljavanje od dogmi. Educirana osoba ne podliježe reklamama niti političkim uzurpacijama mišljenja. Pokazuje se da široko educirana osoba na tzv. zapadu postaje bliska Budizmu koji nije religija već način života i percepcije okoline. Educirana osoba ima svijest o agresivnoj neoliberalističkoj eksploataciji resursa. Edukacija nosi ideju pravedne raspodjele dobara. Sjetimo se, još davno, Platon progovara: „Neznanje je korijen svega zla”. Ova opaska potkopava cijelu zapadnu civilizaciju kojoj je postao cilj odgojiti hrpe nepismenih vjernika/potrošača koji će slijepo služiti izmišljene nacionalizme ili vjerske dogme.

Nikolina Butorac se pokazuje kao vjesnik nekog novog pristupa suživotu, holističkom načinu ponašanja na Plavom planetu. Projekt potiče na razmišljanje. Pored naglašenog sarkazma prema industrijskom društvu i uporabe neznatnog materijala, tu nalazimo upozorenje na ekološku zapuštenost naših svijesti. Receptima za primjenu ljekovitog bilja, ona nudi provokaciju sadržajem i naslovima. Umjetnica na konceptualni način problematizira problematiku suvremenog svijeta i izgovara apel masovnoj kulturi. Estetika prezrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno dobro ili lijepo. Dostupno je sve više informacija, a sve manje značenja. Umjetnica upozorava na situacije koje njoj, a i ne samo njoj, smetaju i iritiraju. Mediji nude interesne poruke inicirajući konstantnu dekoncentraciju. Tako se ljudima zaokuplja pažnja. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od intuicije ili nadahnuća. Odgovornost je omalovažena iako smo svi umiješani. Svijet je ovakav zato što smo dopustili podivljalom kapitalu da ga učini takvim. Još davno, Voltaire kaže: „Nijedna pahulja u lavini nikad se nije osjećala odgovornom”.

Umjetnica sluti da svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je stalna interpretacija i reinterpretacija. Nakon više tisućljeća dogmatskih religijskih prisila i zabrana znanstvenih istraživanja, pojavljuju se načela kvantne fizike. Nekada nismo vjerovali da je Zemlja okrugla. Danas teško prihvaćamo misao da je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon kojeg pet ljudskih osjetila mogu opažati (vid, sluh, okus, opip i miris). Oslanjanjem na njih bazira se doživljaj okoline i autopercepcija stanovnika zapadne civilizacije. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih percipirali. Jer, prostor predmeta predan je prostoru vremena.

Podastrti dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal: to su obluci, skoro uglačano kamenje i mlade, nježne biljke. Autorica poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođena nakanom davanja novog smisla, koristi arhetipski standard doživljaja. Onog trenutka kad uobičajene predmete pronađemo u nepodesnoj kombinaciji, još k tome u izložbenom prostoru, potaknuti smo na propitivanje smisla samog čina, a ujedno smo upozoreni na ono što inače smatramo čudnim. Predstavljene intervencije ovdje su u dosluhu s idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao upozorenje. Osmišljavajući prezentaciju, autorica gradi ambijent. Ona smišljeno oblikuje prostor kako bi promatraču pokrenula misao. On može doživjeti predmet, poruku ili događaj. Autorica se oslanja na njegov senzibilitet i nudi mu poziciju aktivnog promatrača. Moguće je da će, iz umjetničine ponude, umjesto „Recepta za podizanje zajedničke ekološke svijesti” ili „Čaja protiv društvene isključenosti”, većina izabrati „Čaj za povećanje mogućih izvora prihoda”.

Eugen Borkovsky, VI. 2015.

Butorac Nikolina 14

Nikolina Butorac (Zagreb, 1986.) diplomirala je 2012. na Odsjeku za animirani film i nove medije, smjer Novi mediji ALU u Zagrebu. Od 2007. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, te u performativnim projektima i umjetničkim radionicama. 2014. Odlazi na rezidencijalan program u Finsku gdje radi interaktivnu instalaciju od ljekovitih biljaka u suradnji s učenicima osnovnih škola. Autorica je brojnih performansa i akcija u javnom prostoru. Istražuje temu ljekovitog bilja te spaja aktualne ekološke i socijalne probleme, kritizirajući političku (ne)aktivnost i problematiku nezaposlenosti mladih. U svom radu najčešće koristi tijelo kao medij izvedbe koncepata i ideja, te istražuje mogućnosti interveniranja performansom, akcijama i instalacijama u javnom prostoru.

Butorac Nikolina 15

Leave a Reply