Emilija Duparova: 2687,5m

Emilija Duparova 2687 5mU Gradskoj galeriji Turnac u Novom Vinodolskom otvara se u četvrtak, 18. lipnja 2015. u 21 sat izložba EMILIJE DUPAROVE, pod intrigantnim, enigmatičnim nazivom „2687,5m”

Radi se o video-radu u trajanju od 3,35 min, s dodatkom zvuka, koji se projicira u loopu , proizvodeći začudan doživljaj prelaska/putovanja kroz prostor i vrijeme. Rad je prošle godine na 49. zagrebačkom salonu bio nagrađen jednom od tri jednakovrijedne nagrade Salona koji je bio posvećen segmentu primijenjenih umjetnosti i dizajna, a na temu „Pomicanje granica-komunikacija i nova mobilnost “.

U obrazloženju Ocjenjivačkog suda 49. zagrebačkog salona stajalo je da nas video rad Emilije Duparove „odvodi u područje pomicanja granica između stvarnoga i nestvarnoga. U područje gdje komunikacijske točke dodira – naša osjetila, zbog izazvanog sinestezijskog efekta, reagiraju suprotno od očekivanoga, pa nesvjesno puštamo da budemo uvučeni u komunikacijsku „grešku”.

O samom radu autorica navodi: “Video prikazuje „2687,5 m” neosvijetljenog autoputa i asfaltnu otvorenu bijelu crtu, kao jedinu vodilju prostora koji nije definiran, nego je beskrajan. Ta nit tjera nas da budemo usredotočeni, svijetlom bez kojeg bi to „kretanje” bilo onemogućeno. Komunikacijski signal sastavljen je od slike i zvuka, pa isprepleten, šalje osjetilima poruku koju je moguće tumačiti na nekoliko načina, nudeći otvorenost interpretacije doživljaja i dojmova, apstrahirajući i prostor i vrijeme u dimenziju univerzalne poetike. Samo je naziv rada od 2687,5m parametar za stvarnu dimenziju prostora.”

„2687,5m”

„Likovno djelo je komunikacija. Cilj mu je da djeluje na promatrača i da ga se dojmi. Da mu bude izazov i poruka. Da ga uvjeri i da ga potakne na razotkrivanje i na domišljanje. Da s njim komunicira.” (Miroslav Šutej). Poslanje umjetnosti je da spozna stvarnost, a privilegija da vizualnim jezikom uspostavlja komunikacijsku protočnost bez granica. Osvjedočeni u postojanje zbilje osjetom vida, opipa, sluha…reklo bi se kako u nju uopće ne trebamo sumnjati. Pritom „osjet vida cijenimo više od ostalih, iz razloga što od svih osjetila oči najviše pomažu da se nešto spozna…”(Aristotel). Novi mediji i nove tehnologije međutim danas mijenjaju naše vizualno iskustvo, transcendirajući prostor koji percipiramo i stvarajući novi – medijski prostor. A u njemu je promijenjena naša percepcija stvarnosti. Suvremeni, sofisticirani mediji svakodnevno dokazuju kako mogu profinjeno (i neprimjetno) modificirati naš osjećaj realnosti. Dokazuju kako nizom virtualnih podražaja i senzacija lako mogu prevariti ne samo vid, nego sva naša čula, sinestezijski zbunjujući osjetila. Spoznavanje zbilje i istine postaje tako svojevrsno opipavanje gdje prestaje racionalno, a gdje počinje intuitivno; dokle seže proživljeno, a odakle se pruža izmaštano. I stalno se pojavljuje nedoumica što je, ustvari i gdje je zbilja. A ona je sve više medijski generirana i redizajnirana, te kao takva preseljena na jednu drugu razinu. Postajući simulakrum, jer ono što u konačnici vidimo ustvari je medijska preobrazba viđenoga, s nekim irealnim parametrima prostora i vremena. Zato danas ne postoji ništa relativnije od stvarnosti. Ali i ništa krhkije od komunikacije, koja je zbog medijskih manipulacija i pritom stvorenih „šumova” i transgresija modificirana i upravo zato nerijetko dvosmislena, pogrešna – pa i onemogućena.

Kad su komunikacijske greške u umjetničkoj poruci željene i hotimice izazvane, umjetnikova namjera obično je da angažirano-kritički komentira problematiku. Pritom mu je primarno važno na gledatelja ostaviti snažan vizualno-emotivni dojam. Video rad Emilije Duparove pod nazivom „2687,5 m” , koji se bavi upravo temom komunikacije u zbilji generiranoj novim medijima, ostavlja ne samo snažan vizualno-emotivni, nego i začudno lirski dojam. O svom radu autorica sama bilježi:”Video prikazuje 2687,5 m neosvijetljenog autoputa i asfaltnu otvorenu bijelu crtu, kao jedinu vodilju prostora koji nije definiran, nego je beskrajan. Ta nit tjera nas da budemo usredotočeni, svijetlom bez kojega bi to „kretanje” bilo onemogućeno. Komunikacijski signal sastavljen je od slike i zvuka, pa isprepleten, šalje osjetilima poruku koju je moguće tumačiti na nekoliko načina, nudeći otvorenost interpretacije doživljaja i dojmova, apstrahirajući i prostor i vrijeme u dimenziju univerzalne poetike. Samo je naziv rada („2687,5m”) parametar koji ukazuje na neku stvarnu dimenziju prostora”. Ovaj video rad bio je 2014. godine nagrađen jednom od tri jednakovrijedne nagrade na 49. zagrebačkom salonu na temu „ Pomicanje granica-komunikacija i nova mobilnost”, a u podtematskom segmentu „Komunikacijski kôdovi i greške u komunikaciji”. U obrazloženju Ocjenjivačkog suda Salona stajalo je kako nas video rad Emilije Duparove „odvodi u područje pomicanja granica između stvarnoga i nestvarnoga. U područje gdje komunikacijske točke dodira – naša osjetila, zbog izazvanog sinestezijskog efekta, reagiraju suprotno od očekivanoga, pa nesvjesno puštamo da budemo uvučeni u komunikacijsku „grešku”. Sandra Stanaćev Bajzek u Konturi je o ovom radu Emilije Duparove zabilježila kako su tu kretanje slike i zvuka metafore autoričina osobnog životnog puta, a beskrajni prostor s crtom, ispunjen ekspanzijom uzdizanja zvuka sve do šuma i natrag, djeluje poput klackalice i svjedoči o našem neprestanom udahu i izdahu; o našoj neizbježnosti, kao i o našoj stalnoj potrebi za komunikacijom.

Višnja Slavica Gabout

EMILIJA DUPAROVA rođena je 1967. godine u Splitu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u zvanju redovite profesorice. Uz pedagoški rad, bavi se slikarstvom, multimedijalnim projektima, ambijentom, instalacijom, fotografijom i videom. Članica je likovnih udruženja Splita, Zagreba i Rijeke. Do sada je realizirala preko 40 samostalnih i sudjelovala na mnogobrojnim skupnim i žiriranim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja.

Izložba će se moći razgledati u prostoru Gradske galerije Turnac u Novom Vinodolskom svaki dan do 28. lipnja 2015. u radno vrijeme galerije. Ulaz je slobodan.