Izložba Donacija dr. sc. Bože Vjeke Jarka GMV-u / gostovanje u Splitu

Seder

SederGradski muzej Varaždin gostuje u Splitu s izložbom Donacija dr. sc. Bože Vjeke Jaraka, u tamošnjoj Galeriji Emanuela Vidovića, od 17. 6. do 12. 8. 2015. godine. Izložba je rezultat razmjene programa između varaždinskoga muzeja i Muzeja grada Splita, koji će se iduće godine svojim projektom predstaviti u Varaždinu. Svečano otvorenje priređuje se 17. lipnja u 12 sati.

Donacija dr. sc. Bože Vjeke Jaraka obuhvaća 211 djela, među kojima su slike, skulpture, crteži i grafike, i to uglavnom najeminentnijih hrvatskih umjetnika, a u fundus Gradskog muzeja Varaždin dr. sc. Jarak poklonio ih je u nekoliko navrata (1997., 2004., 2010. i 2012. godine). Za izložbu u Splitu odabrano je 58 radova, slika i skulptura, različitih tematskih prikaza i to: portreta umjetnika, ujedno najzastupljenijih, zatim pejzaža, mrtvih priroda i djela religiozne tematike. Autorica stručne koncepcije je muzejska savjetnica u GMV-u Mirjana Dučakijević.

Donacije – neprocjenjivo bogatstvo za kulturne institucije

Donacija dr. sc. Vjeke Bože Jaraka sadrži slike, skulpture, crteže i grafike koje su izradili uglavnom naši najeminentniji umjetnici. Zbirka je donirana Gradu Varaždinu 1997. godine, nakon čega su uslijedile još tri donacije (2004., 2010. i 2012. godine), tako da Zbirka danas broji 211 djela. Donacija je svakako jedan od najljepših, najradosnijih doživljaja muzejsko-ga-lerijske struke. Profesor dr. sc. Vjeko Božo Jarak svoju dugo godina osmišljeno prikupljenu zbirku poklonio je baš u trenutku teške situacije u Hrvatskoj kada su otkupi jednostavno stali.

Kronološki, najstarija djela u ovoj zbirci su crtež Ljube Babića iz 1909. godine, akvarel Milivoja Uzelca iz 1932. godine, ulje na platnu Miljenka Đurića iz 1939. godine te gvaš Nade Pivac iz 1950. godine, crtež Ivana Lovrenčića iz 1958. godine i gvaš Zlatka Šulentića iz 1969. godine. Neka od djela nisu datirana, no većina ih je nastala između 1990. i 1995. godine. Ono što je sigurno najimpozantnije jest činjenica da ovom donacijom u fundus Galerije starih i novih majstora ulazi preko trideset autora koji svojim radovima dosad nisu bili zastupljeni. Osobito nas veseli obogaćenje zbirke skulptura koja je u našoj galeriji inače vrlo skromna. Sada, zahvaljujući donaciji, posjedujemo skulpture Frana Kršinića, Ksenije Kantoci,
Šime Vulasa, Marije Ujević Galetović, Josipa Poljana i drugih.

Zanimljivo je o ovoj zbirci znati i razmišljanja dr. Jaraka, uočiti njegove motive stvaranja ove prelijepe kolekcije umjetnina, kao i razloge zbog kojih ih je poklonio upravo Varaždinu. Počeci zanimanja dr. Jaraka za umjetnost datiraju još iz najranijeg djetinjstva kada je, vezan uz svoju majku i njezin suptilan osjećaj za estetske vrijednosti, u tome osjetio i vlastiti interes. Nastavivši njegovati ga osobito u studentskim danima, prijateljujući sa slikarima u Sarajevu, gdje je u to vrijeme živio i školovao se, jedno toplo i iskreno ljudsko prijateljstvo vezalo ga je sa slikarom Gabrijelom Jurkićem. Njega i danas naš donator spominje kao izuzetnu i nadasve pozitivnu osobu kojoj se divi i u umjetničkom i svakom drugom pogledu.

Uslijedila su prijateljstva s umjetnicima u Zagrebu, osobito s kiparom Franom Kršinićem i Želimirom Janešom, Josipom Poljanom, slikarima Franom Šimunovićem, Zlatkom Šulentićem, Ivom Režekom, Miljenkom Stančićem i brojnim drugima. Svaki susret s prijateljima bio je produbljenje i proširenje prijateljskih veza i likovnih spoznaja koje se ovom izložbom tako jasno potvrđuju. Stoga u razgovoru rado naglašava da su prijateljstva ono najljepše što je podloga i razlog svakog kreativnog stvaranja. On sebe nikada nije smatrao kolekcionarom u klasičnom smislu riječi, već ljubiteljem i promicateljem likovne umjetnosti, njezinim čuvarom i zaštitnikom. Istinska religioznost, vjera kao čovjekov unutarnji doživljaj traži svoje otjelovljenje, očitovanje, svoju materijalizaciju, svoje zorno predstavljanje. I to je uloga likovne umjetnosti. Profesionalno se baveći teorijom i filozofijom religije te živeći životom po tim načelima, dr. Jarak našao je u umjetnosti one najpozitivnije ljudske naboje vječnosti. Stoga je u njoj velika mogućnost da nevidljive, apstraktne vrijednosti jasno predstavi. Njezina je uloga u tome nenadomjestiva, što potvrđuje, kako sam dr. Jarak kaže, cijela povijest umjetnosti. Pritisnut činjenicom da je u jedno vrijeme religija bila potiskivana iz javnog života, a ona je kao što znamo nadahnjivala najveće umjetnike u njihovim ostvarenjima, nagnala ga je nužno da u takvim kriznim vremenima potiče umjetnike na djela religioznog sadržaja kako bi ona postala prezentacija kršćanske misli. Stoga i onda, prema daljnjem vlastitom kazivanju, kada je doživljavao život Crkve i kršćanstva u našim krajevima u svojevrsnoj „getoizaciji”, nije se mogao s tim miriti niti u tom procesu sudjelovati. Njegovo dublje bavljenje umjetnošću svojevrsni je otpor spomenutom primitivizmu. S druge strane, po njegovom mišljenju, razvoj teološke znanosti (koja kod nas nije dostatno ni praćena, a kamoli usvajana) bila je dobra prilika da umjetnici, u skladu s novim spoznajama, pokušaju slobodnije, drukčije, osobnije izraziti određene kršćanske istine i vrijednosti. Stoga je dr. Jarak s pravom uvjeren da su djela I. Dulčića, Lj. Ivančića, Đ. Sedera, Z. Price, Š. Vulasa i drugih okrunjena nekim novim momentima. Posebno po njegovom mišljenju iznenađuju djela Zlatka Kesera i Slavka Šohaja koja zadivljuju svojom slobodnom likovnom interpretacijom kršćanskih tema. Čak i onda kada je donator ove zbirke po narudžbi odredio temu slikarima, nije nailazio na teškoće već na samo poneko iznenađenje.

Na ovoj izložbi u Galeriji Emanuela Vidovića u Splitu izloženo je 58 djela, od toga 43 slike i 15 skulptura. Posebnost ove Zbirke nije samo likovna kvaliteta, već i tematski odabir motiva koji su prikazani, a to su najzastupljeniji portreti umjetnika (Ivo Dulčić, Omer Mujadžić, Frano Šimunović, Frano Kršinić, Edo Murtić, Zlatko Keser), zatim pejzaži, mrtve prirode i djela religiozne tematike. Od skulptura zastupljenih u ovoj Zbirci možemo istaknuti one najeminentnijih kipara kao što su: Frano Kršinić, Ksenija Kantoci, Šime Vulas , Marija Ujević Galetović, Pavao Perić, Josip Poljan, Josip Marinović, Ante Despot itd. Od velikih slikarskih imena s više radova zastupljeni su: Ivo Dulčić, Slavko Šohaj, Frano Šimunović, Zlatko Šulentić, Omer Mujadžić, Maksimilijan Vanka, Ivo Režek, Vilko Šeferov, Gabrijel Jurkić, Kruno Bošnjak, Vilim Svečnjak, Zlatko Prica, Josip Vaništa, Đuro Seder, Ljubo Ivančić, Franjo Likar, Vasilije Jordan, Zlatko Keser, Josip Biffel i mnogi drugi.

Ova izuzetno zanimljiva Zbirka od velikog je značaja za Galeriju starih i novih majstora Gradskog muzeja Varaždin i sam Grad Varaždin pa je kao takva i registrirana 2012. godine pri Ministarstvu kulture u svojstvu zaštićenog kulturnog dobra.

Mirjana Dučakijević

Vjeko Božo Jarak rođen je 15. studenog 1931. godine u Dubravama kod Stoca (Hercegovina), kao treći od četvero braće. Roditelji Filip i Zorka su mu na krštenju dali ime Božo, a on je kasnije, pri stupanju u franjevački red uzeo ime Vjeko. Pučku školu završio je na Plehanu kod Dervente, gimnaziju u Visokom (Bosna), teologiju studirao u Sarajevu 1955./56., Zagrebu i Ljubljani, gdje je i doktorirao. Novicijat je završio u Kraljevoj Sutjesci 1949./50. Djelovao je kao profesor teologije na teološkim školama u Sarajevu, Mostaru i Dubrovniku. Poznat je po brojnim donacijama umjetnina. Objavio je niz teoloških studija i knjiga, uglavnom iz područja ranog kršćanstva. Poznat je po svojoj velikoj ljubavi prema umjetnosti. Dugogodišnji je prijatelj mnogih umjetnika, posrednik između svećenika graditelja i obnovitelja crkava i umjetnika te pasionirani kolekcionar umjetničkih djela koje je svesrdno darovao, i to Mostarskoj biskupiji, franjevačkim samostanima u Sarajevu, Plehanu i Mostaru te gradovima Bugojnu, Mostaru, Stocu, Čapljini i Varaždinu.