beautiful-birds

 

ODA MAJCI PRIRODE

U službi njezinog veličanstva-umjetnosti,
Ja letim na krilima stihova,
Od srca do srca svakog čovjeka,
Jer suza je iste boje svakog čovjeka.
Danas kao mlad zelen list,
Čvrsto se držim svog stabla-čovječanstva,
Sutra već kao mrtvi suhi list-otrgnut od matičnog stabla,
Na mekim leđima vjetra putujem od stoljeća do stoljeća,
Putovima beskonačnosti;

U službi njezinog veličanstva-poezije,
Glasam se stihovima:
„Pogledaj čovječe u čarobno lice Majke Prirode,
Zar ne vidiš bisernu suzu- Već napol’ rasvijetljeno odrazom rajske zore,
Na licu Zemlje?
Njezino se djevičansko lice-obasjano aureolom Božje milosti-
Sakrilo iza neprozirne koprene smrti,
Zar ti čovječe ne razumiješ,
Da priroda može bez tebe,
Ali ti ne možeš bez nje!”

U službi njezinog veličanstva-Majke Prirode,
U molitvi tražim utočište za ranjeno srce,
Jer pohlepa ne razara samo dušu čovječanstva,
Već i srce Majke Prirode,
U pustinjama, crnim, crvenim i plavim morima, niču mračni tornjevi,
Što zabadaju crne kandže u srce prirode,
Crni potoci teku nijemim grudima,
Kao otrovana krv,
Nema više pjesama u krilu Majke Prirode,
Samo zavodljivi šum crnog potoka nafte,
Šutnja mrtvih bunara,
I jeka burzovnih mešetara,
Što sad ne mare za optužujući krik vjetra;

U službi njezinog veličanstva-duše,
Svečano objavljujem svijetu:
„Bez majke Prirode,
Moj glas postao bi nečujan,
Mašta, što se tako neukrotivo izlijeva u bijelu struju mog pijanog sanjarenja,
Ostavila bi iza sebe isto toliko malo vidljiva traga,
Koliko ga ostavlja napušteno nahoče;
Bez Majke Prirode ne bilo mojih krila-stihova,
Da putujem od srca do srca svakog čovjeka.”

©Walter William Safar

 

foto galleryhip

Leave a Reply