Predstavljamo – Rade Babić, slikar pjesničke duše. Osebujni slikar veduta, krajobraza, mrtve prirode i portreta
Slikar pjesničke duše, koji bojama oslikava svijet oko nas, bilo cvijeće, more, rijeka… ili su to stare građevine, odavno zatvorene čije su brave i katanci zaboravljeni, odavno zaključani, prevučeni debelim slojem rđe koja se bori s vremenom da ga izbriše i prepusti zaboravu
Pogledajte galeriju radova Rade Babića!
Te građevine, koje obično oko slučajnog prolaznika ne primjećuje, zagolicale su radoznalu slikarsku maštu ovog slikara da ih sačuva od zaborava i ostavi nama na volju da maštamo i zamišljamo koliko je priča skrivenih iza zaključanih vrata, koliko života i sudbina je proživljeno, koje ostaju kao vječita tajna zaustavljena u vremenu zahvaljujući sigurnim potezima ovog slikara.
Slike rijeke Une, pored koje je odrastao, samo su dio ljepote prirode koju nam poklanja da posmatramo i divimo se mirnoći rijeke koja kao ogledalo oslikava njene obale,i nebo beskonačno i plavo, ili igri kapljica u slapovima i vrtlozima na koje nailazimo posmatrajući dalji tok ove ljepotice.
Oslikana vedrina neba koje se ogleda u mirnoj rijeci ili razigrani slapovi dovode posmatrača u nedoumicu u čemu više uživati. Prelijevanje modre boje rijeke i zelenila obala pruža nam istovremeno opuštajući mir i uživanje dok posmatramo slike rijeke Une. Što spaja, a što razdvaja, odakle polazi i dokle teče, pitanja su koja se nižu dok promatramo s uživanjem oslikanu ljepotu rijeke Une.
Bjelina kapljica dočarava čistotu i razigranost vode kao i njenu neukrotivost.
Svaka slika je uhvaćen trenutak ljepote zaustavljen da traje i svaki put iznova oduševljava promatrača
Napisala pjesnikinja Milja Antešević – Grbić
Rade Babić rođen je 1959. godine u Bosanskoj (Kozarskoj) Dubici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Sarajevu je završio VUŠ i po zanimanju je pravnik. Od 1977. živi u Banjaluci. Na Medicinskom fakultetu je zaposlen od 1984., a trenutno radi u fakultetskoj biblioteci. Ljubav prema crtežu javila se još u djetinjstvu. Učio je slikanje u tehnici ulja na platnu kod hiperrealiste Vladislava Dacešina.
Posebnu inspiraciju slikaru čine stare napuštene kuće s početka i sredine prošlog stoljeća, primorski motivi kojima dominira igra svjetla i blještavilo sunca, razigrano na surovom kamenu Dalmacije. Iz njih kao da opijaju mirisi bugenvilije i lavande te četinara kojima slikar često oplemenjuje svoje slike. Ciklus slika nastao je inspiriran gradom Cavtatom, a potom i Venecijom, koja pored igre svjetla posjeduje i dozu patine u šarolikom bizantijskom stilu.
Ciklusom „Kastel, stare brave i katanci” ponovo je slikar inspiriran starim vremenom, rđom i patinom te predmetima od željeza ručne izrade, grubog, robusnog ali pouzdanog izgleda.
Izrađuje i portrete. Jedan od ponajboljih portreta koje je Babić izradio je lik našeg ponajvećeg književnika i nobelovca Ive Andrića koji se nalazi u istoimenoj školi u Banjaluci. Portret je rađen tehnikom ulja na platnu na kojima se kupaju lepeze toplih, smeđkasto-crvenkastih tonova, na kojoj se pored portreta nalaze i motivi književnika.
Donirao je brojne radove za mnoge humanitarne akcije, za liječenje bolesne djece na prostoru bivše Jugoslavije i poplavljenih područja. Ilustrirao je nekoliko knjiga banjalučkih pjesnika, među kojima je zbirka pjesama Miladina Berića “Jutro na Zadušnice”. Sudjelovao je na 7 samostalnih i 14 skupnih izložbi te na likovnim kolonijama Bardača, Dubica i Kulpin.