Novi ciklus Stipanov je intenzivno stvarao posljednih godinu dana a rezultat je impresivan: više od stotinu slika, od kojih 60 ulja s motivom mrtvačkih lubanja ili mumija i još 40-ak radova na kojima na tamnoj, bitumenom oslikanoj podlozi koja se lagano presijava, šabloniziranim ravnim slovima u kontrastnim bojama ispisuje stihove jednog od najvećih talijanskih pjesnika 19. stoljeća i filozofa Giacoma Leopardija.
Ovim »pjesničkim pejzažima«, koji stihovima prizivaju slike na temu patnje, boli, smrti i ljubavi, pripadaju i starinski, tamno lakirani drveni okviri, kao dio radova koji postavljeni na zidove u nekoliko pravilnih redova izgledaju poput grobnih niša i pretinaca s uklesanim epitafima.
Ruysch:Pa što je onda smrt, ako nije bol?
Mrtvac:Uglavnom neki ugodan osjećaj. Znaj da smrt, kao i san, ne nastupa u jednom jedinom trenutku, nego postepeno. Samo tih stupnjeva ima više ili manje i veći su ili manji već prema uzroku i vrsti smrti. U posljednjem od tih trenutaka smrt ne izaziva nikakvu bol ni ugodu, ako ni san. A u prethodnim trenucima ne može uzrokovati bol, jer je bol nešto živo, štoviše, možda se većina ljudskih užitaka sastoji u nekoj vrsti obamrlosti. Zato su čovječja čula sposobna da osjete ugodu još i kad se gase. Ta vrlo često je i sama obamrlost prijatna, pogotovu kad čovjeka oslobađa od patnje, jer dobro znaš da je prestanak neke boli ili neugode već sam po sebi ugoda. Stoga obamrlost koja nastupa sa smrću mora biti to ugodnija što je veća patnja od koje ona oslobađa čovjeka. Što se mene tiče, premda na samrti nisam mnogo pazio na to što ćutim jer su mi liječnici bili zabranili da zamaram mozak, ipak se sjećam da se ono što sam osjećao nije mnogo razlikovalo od prijatne obamrlosti koja čovjeka obuzima dok tone u san.
Giacomo Leopardi, MORALNI OGLEDI, 1824.
Fragment iz dijaloga Federica Ruyscha i njegovih mumija
Mauro Stipanov rođen je u Rijeci, pohađao je tečaj crtanja kod riječkog slikara Romola Venuccija, potom studira na Akademiji lijepih umjetnosti »Pietro Vennucci« u Perugi, a zatim u Veneciji, gdje je i diplomirao u klasi profesora Carmela Zottija. Slika kontinuirano gotovo četiri desetljeća, izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobio niz nagrada.
U ALVONI premijerno izlaže ciklusa radova koji je nastao u posljednjih godinu dana, a koji predstavlja autorove refleksije na tekstove talijanskog filozofa Emenuela Severina koji Giacoma Leopardija, jednog od najvećih pjesnika romantizma, smatra ujedno i jednim od najznačajnijih filozofa 19. stoljeća.
Ovim djelima autor promišlja o umjetnosti u smrti i smrti umjetnosti, o smrti kao kraju života ali i ljubavi, s Leopardijem u pozadini. No Stipanov ističe kako ova izložba ipak otvara prostor nade da sve vrijednosti nisu izgubljene te radovi unatoč temi ne izgledaju mučno, niti zastrašujuće, već dapače radosno.
Mauro Stipanov izlaže u galeriji Alvona
Otvorenje izložbe je u petak, 5. lipnja 2015. u 20,00 sati u galeriji Alvona u Labinu.
