Poezija u dvorištu – gost pjesnik Predrag Vrabec

Poezija u dvorištu. Različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja

Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u “zoni živoga”, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo “poeziju u dvorištu”.

Dobro došli!

Gost Poezije u dvorištu – pjesnik Predrag Vrabec

19. svibnja (utorak) 2015. u 19:00 sati
Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb

Predrag Vrabec
O vremenu ustajanja od stola

Potreban je savršeni brojčani poredak kako bi se nešto dogodilo. Količina nereda, kaosa oko nas nalik je prašini kojom smo okruženi i koju je teško ili gotovo nemoguće otkloniti. Zato je važno izabrati vrijeme za ustajanje od stola. Učiniti to u rano jutro je dobro jer tada još ništa nije neizbježno već je sve moguće. Potencijalni odlazak na tržnicu po ribe ili potencijalni ostanak kod kuće jednako su vrijedni. Ti događaji ući će u zajedničku povijest, pospremljeni u zrcalo prošlosti. Idući puta kada se dogodi neki slučaj, neki meteor, mi ćemo već stajati kod prozora pogleda ustremljenog prema nebu. To ne znači da nas neće pratiti finoća upitnosti i da nećemo razmotriti po koju pretpostavku. To je ionako prigodno uz šalicu čaja koju ćemo popiti.

Iz rukopisa knjige Tijelo beskraja (2015)

Predrag Vrabec rođen je u Čakovcu 21. travnja 1955. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao pravnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Bavio se konceptualnom umjetnošću i na neki način je zadržao konceptualni pristup u knjigama koje piše. Tijekom literarnog hoda ostavio je trag u antologijama, panoramama, izborima poezije i proze, a njegovi tekstovi su objavljivani u mnoštvu časopisa i na radiju. Pojedini poetski objekti i intervencije u prostoru rese njegov dom. Trenutačno radi na novom rukopisu radnog naslova Tijelo beskraja. Manje je poznato da je u ranoj mladosti popio bočicu tinte i čašicu rakije što je u njemu probudilo ljubav prema modroj boji i pisanju koja traje do sada. Član je Hrvatskog društva pisaca. Objavio je dva konceptualna rukopisa (Mehanika, Monoton) u sisačkom časopisu Riječi. Trenutno je posvećen razmišljanju o nekim neliterarnim pojavama. Objavio je četiri knjige pjesama u prozi: Juriš lake konjice, Biblioteka Quorum, Zagreb, 1987; Stabla visine, Celeber, Zagreb, 2009; Ormarin, Stajergraf, Zagreb, 2010; Voljeti, HDP, Zagreb, 2013.