Kolektivna, tematska izložba fotografija: selektirani radovi devetog foto-natječaja GRIMALDA 2015.
Tema: KONTRASTI ISTRE
Stručni žiri u sastavu: Eugen Borkovsky (predsjednik), Slađan Dragojević, Miranda Legović, Nenad Šimunić,
dodijelio je:
1. NAGRADA: Kristian Macinić
2. NAGRADA: Doriano Orbanić
3. NAGRADA: Luiza Štokovac
Nagrada za kolekciju: Zvonimir Perić
Pohvale za radove: Marko Cerovac, Živana Selimović
Pohvala za kolekciju: Dušan Grbac
Pored nagrađenih, radovi ovih autora izabrani su za izložbenu prezentaciju:
Filip Babajko, Loreta Blagonić, Marijan Blažina, Ronald Gubić, Barbara Janko, Edna Jurcan, David Meden, Sanja Pecirep, Goran Skorup.
Javno objavljivanje rezultata te dodjela nagrada i priznanja:
nedjelja, 26. travnja 2014, u 16.00 sati, galerija Grimalda
Grimalda, općina Cerovlje, Istra; u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun”.
Predgovor katalogu, komentari nagrađenih radova:
Tema devetog foto-natječaja Grimalda 2015. bila je fotografskim medijem zabilježiti kontraste. Takve situacije trebalo je pronaći u Istri. U propozicijama je stajalo: „…Radovi koji problematiziraju, a ne samo ilustriraju temu imat će prednost pri selekciji…”. Od sudionika su se očekivali likovni dosezi te pristup motivu i temi na suvremen, u vremenu referentan način. Danas likovna umjetnost više ne odjeljuje tehnologije kojima autori realiziraju vizualni uradak. Tako slikari, kipari, keramičari, grafičari, multimedijalni umjetnici i, naravno, fotografi, svatko svojom tehnikom, svjedoči vrijeme u kojem radovi nastaju. Medij iskaza može se miješati ili mijenjati. Zanimljiv je podatak da čuveni FAMU u Pragu kao predstojnicu katedre za fotografiju ima umjetnicu koja je po edukaciji slikarica, a po vokaciji multimedijalna umjetnica. To je Štěpánka Šimlová, s kojom je Grožnjan ponosno surađivao tijekom prošle godine. Ona je završila likovnu akademiju pa se doškolovala u Velikoj Britaniji i na akademiji u Amsterdamu. To govori kako fotografija prestaje biti izolirano područje dokumenta ili lijepih motiva, već postaje medij kojim se mora izgovoriti i osobno i opće, ali uvijek u duhu suvremenog poimanja kreativnog iskaza.
Ovaj projekt organizira i realizira Igor Blagonić s Udrugom mladih Pagubice i Društvom likovnih stvaratelja Pazin. Ponovo je/su uspješno animirali lijepi broj fotografskih kreativaca, profesionalaca i amatera iz Istre i iz drugih krajeva. Na natječaj su pristigle 153 fotografije koje potpisuje 56 autora. Strukovni žiri u sastavu: Eugen Borkovsky, Slađan Dragojević, Miranda Legović i Nenad Šimunić za izložbu je izabrao 25 fotografija 16 autora. Od toga je nagrađeno i pohvaljeno šest fotografa, a za izložbu je izabrano još devet autora. Ovi, nešto strože određeni rezultati, govore o ozbiljnosti pristupa, ali i o kvaliteti pristiglih radova.
Nagrađeni, pohvaljeni i izloženi radovi većinom zadovoljavaju kriterije: problematiziranje teme, likovnost, sadržajnost i tehničku kvalitetu. Među odbijenim radovima najviše ih ne zadovoljava tematski okvir. Ponuđeno je i nekoliko odličnih radova koji bi pristajali uz neku drugu temu. Neki odbijeni radovi obilovali su elementima koji opterećuju tematiziranje ili koji su se, često, sasvim slučajno našli u kadru. Nekoliko radova koji zadovoljavaju temu nije uvršteno u prezentaciju zbog likovno – tehničkih, često kompozicijskih, nedopustivih manjkavosti. Dio odbijenih radova uprizorio je situacije koje nisu kontrast već svojevrsni fenomen. Kao da autori nisu pročitali propozicije. Unatoč svemu, žiri se trudio na izložbu uvrstiti što više radova. U nekoliko navrata, višekratno su pregledani odbijeni da se ustanovi da li je nešto previđeno. No, usuglašavanje članova žirija bilo je (skoro!) jednoglasno. Tako da ove podastrte rezultate objavljujem bez zadrške.
Na izabranim radovima iščitavamo socijalne i osobne komentare. Autori hrabro iskazuju osoban stav bez obzira kosi li se on s uobičajenim. Čak i geometrijske ili teatralne situacije govore o intimnim doživljajima bilježenih scena. U duhu vremena, šarenilo i/ili neizvjesnost statusa pojedinca dolazi na vidjelo. Nesigurnost, rezignacija, zabrinutost, interpretirana je kroz mnoge radove. Motive bi se ugrubo moglo podijeliti na intimističke i na dokumentarističke gdje autor motivu prilazi s manje emocionalnog naboja. Nekoliko radova motive obrađuje na humoran način. Prisutno je mnogo monokromatskih fotografija. Većina radova primijećeni su i izdvojeni kadrovi, ali ima i nekoliko režiranih, čekanih ili kompjuterski manipuliranih scena. Prezentacija postaje scena za suočavanja: autora samog sa svojim radom i iznenađenje mogućim komentarom promatrača. Primjetna je emancipacija motiva ka širem dijapazonu istarskih karakteristika jer izložba dodiruje i urbano i ruralno.
Ocjenjujući ukupni dojam čini mi se da je ovo tematsko propitivanje rezultiralo znatnim rasponom ostvarenja. Stručni žiri radio je samo s fotografijama bez znanja imena autora. Nije se inzistiralo na nekoj školi fotografije. Vrednovala se okularska i likovna kvaliteta, dojmljivost te autorstvo. Fotografija mora zadovoljiti više kvaliteta od čitljivog ili dosjetljivog dokumenta.
Jedna od svrha natječaja i žiriranja edukacijske je prirode. Odgovornošću selekcije utječe se na senzibilitet promatrača, ali i na pristup motivu i interpretaciji opaženog. Ovaj, činjenično lokalni projekt, iznjedrio je već prije službenog proglašenja dosta komentara, ali uz egoistično neprimjerena i upitna tumačenja. Izabrani radovi svjedoče dokumentarnost potkrijepljenu likovnošću u mediju fotografije. Zahvaljujem prije svega autorima na odazivu i kreativnom trudu te organizatorima.
Eugen Borkovsky, IV. 2015.
1.nagrada:
Prvonagrađeni rad potpisuje Kristian Macinić (na natječaj prijavljuje rad pod pseudonimom). Ova svjetlosna bilješka na suvremeni, ne konvencionalno estetizirani način, svjedoči prolaznosti. Krupne sastavnice rada i detalji progovaraju o mijeni vremena, interesa, estetika. Na pljesnivoj, izjedenoj fasadi, nalazimo suvremenu mašinu rashladnog uređaja. Ispod njega nalazi se stolica iz nekog odrađenog vremena i dvije gajbe za pića, vjerojatno u funkciji sjedišta. Kompozicija fotografije je stabilna, uvjerljiva i nepretenciozna. Kolor je podvrgnut prenošenju atmosfere, koja srazom vremešnosti začudnih elemenata, progovara o stanju mnogih stanovnika Plavog planeta. Tu su još i nerazumljivi, ali nekom upućeni grafiti koji opetovano potvrđuju intimu. Otuđenost situacije preklapa se s diskretnom lokacijom. Ovo, po definiciji ne-mjesto, postaje mjesto, bitna lokacija. Dojam izdvojenosti, posebnosti, drugačijosti, podcrtan je izborom svjetlosnih datosti trenutka bilježenja. Iako pomalo depresivno, atmosferske prilike dobro su usklađene s motivom. Scena, ovako neosunčana, govori o bijegu, svojevrsnom izbjeglištvu od susjeda, neželjenih osoba, provokatora. Čini se kao da će svakog časa odnekud izniknuti likovi i započeti razgovor služeći se ovom kulisom. Sve je postavljeno u zaklon, distancu od naselja koje je sasvim uobičajeno. Kao da su mogući akteri predstave koju očekujemo izbirljive osobe koje žele privatnost.
2.nagrada:
Drugonagrađeni rad otkriva pažljivog promatrača svijeta. Autor primjećuje da je, iz vjerojatno nekog birokratskog razloga, asfaltiranje stalo baš na ovom mjestu, iako postoji potreba za daljnjim osuvremenjivanjem prometnice. Očito je da će stanje ostati takvo jer ne zamjećujemo mašine niti materijal koji bi naznačio nastavak poslova uljuđivanja ceste. Jezičac asfaltirane prometnice, koji prodire u očekivanu panoramu unutrašnjosti Istre, možemo doživjeti i kao upit o svojevrsnoj agresiji. Godišnje doba koje očitavamo po stanju raslinja, odgovara ovom pitanju koje fotograf nesvjesno postavlja. Jer, autor ne izgovara stav. Mi ne znamo pristaje li on ili protestira protiv urbanizacije. Autor jednostavno bilježi stanje. Kontrast se može pripisati i odnosu ruševine u trećem planu fotografije i asfaltiranoj, uređenoj trasi. Moguće je da bi se asfalt nastavio postavljati kad bi kuća bila naseljena i uređena. Nadamo se da i ovo staro zdanje neće postati falsificirana, ljuskasta vila „ala Toscana” kao i mnoge. Pred promatrača autor postavlja nekoliko pitanja bilježeći stanje na lokaciji. Unatoč kompozicijskim manjkavostima, ovaj rad zaslužuje pažnju. Njegov autor je Doriano Orbanić.
3.nagrada:
Treća nagrada pripala je Luizi Štokovac. Ona bilježi grafit koji je vjerojatno legalno, poželjno izveden u zanosnim, idealističkim, prvim godinama bivše države, ujedinjene i obranjene od fašizma. Danas je on u neskladu s vremenom jer ta država više ne postoji. No, pred kratkim, prestižna većina njenih „bivših” anketiranih stanovnika, izjavila je kako se u toj bivšoj državi bolje živjelo nego u ovoj, maloj, novokomponiranoj domovinici. Osim ovih karakteristika po smislu, na ovom radu kontrast nalazimo između javnog, povijesnog zapisa i sasvim intimnog, na brzinu urezanog manjeg grafita. Oboje se nalaze na istom zidu. Oba zapisa nisu do kraja čitka. Ovaj odličan fotografski zapis je koloristički plemenit i kompozicijski stabilan i odmjeren. Raster ovdje govori o proteklom vremenu i o otkrivanju prošlosti na željeni ili, možda neželjeni način. Preostaje nam pokušaj daljnjeg odgonetanja teksta ili uživanje u likovnosti ove fotografije. Smisleno zabilježena različita stanja zida mogu izlučiti različitost doživljaja povijesnog trenutka.
Pohvala I.:
Pohvaljeni rad Živane Selimović kontrast osmišljava bilježenjem drugačijosti. Ona primjećuje crnu ovcu među bijelima. Situaciju uspijeva iskoristiti na najbolji mogući način. Uspijeva uhvatiti trenutak gdje jedino crna ovca gleda u promatrača. Ideja crne ovce odrađena je mnogo puta od fanatičnih religijskih tumačenja do humornih komentiranja. Trenutak, događanje željene poze nam je pripušteno na pogled poput režirane scene. Kompozicija je usklađena, nema velikih odstupanja. Simbol kontrasta je dostignut na vedar način koji nas ipak negdje u podsvijesti upozorava na socijalne rizike. Teško je biti crna ovca unutar konvencija. No, hrabri to uspijevaju bez obzira na cijenu. Ova fotografkinja nas ohrabruje u tome.
Pohvala II.:
Odnos novog i starog tema je pohvaljene fotografije Marka Cerovca. On zapaža odnos, razliku, nesklad suvremenih i starinskih krovova iako se čini da je u oba slučaja upotrijebljen isti tip materijala. Fotografija nosi kolorističku razliku, ali nosi i ideju odnosa rasteriranih ploha/područja/geometrijskih likova koje nalazimo u kadru. Autor se na ovoj zanimljivoj fotografiji ne trudi locirati, već bilježi kontrast sam po sebi. Na nama je da odlučimo je li nam privlačnija nova ili vremešna, pljesniva, oguljena, stara građa pokrivala za krovove.
Nagrada za kolekciju:
Kolekciju, triptih tematski srodnih radova podastire Zvonimir Perić. Dramatiku postiže kontrastiranjem urbanih motiva uvjetovano stanjem svjetla i uz moguću kompjutersku manipulaciju. On izuzima kolor i dramatizira scene unutar bogatog raspona sivih tonova, od bijele do crne. Postavlja se pitanje razložnosti ukošavanja jednog od kadrova. Jer, na dvije od tri fotografije, nema ovog postupka, a upravo one su nosioci kvalitete ovog trodijelnog fotografskog iskaza. Ipak, ove su kompozicije sukladne jer radovi podupiru jedan drugoga pa u konačnici rad biva zapažen i dobiva priznanje, Nagradu za kolekciju. Ovo promišljanje možemo uzeti kao (školski) eksperiment iza kojeg slijedi predani, instinktivni i strukovni rad.
Pohvala za kolekciju:
Zanimljivo je da fotografija koja ima baš sve karakteristike lošeg rada: neizoštrenost, teško raspoznavanje motiva, zamućenost, a nije apstrakcija, uspijeva biti prihvaćena i izdvojena. Govorim o pohvaljenom diptihu Dušana Grbca. Prije svega, ova dva rada nadopunjuju jedan drugoga. Samo jedan od njih nema ozbiljnu znakovitost dok oba izazivaju dramatičnost i skladnost vizualnog promišljanja. Na radovima raspoznajemo kišno vrijeme i odsjaje, reflekse, koji nastaju zrcalnim ili u objektivu izvrnutim i zabilježenim efektima. Upravo ponavljanje tih efemernih svjetlosnih trenutaka privlači pažnju. Rad/radovi svjedoče o imaginarnom svijetu koji nam je čitak tek u prigodi bilježenja neke prirodne nepogode. Autor ih uspijeva ovjekovječiti, a mi počinjemo razmišljati o pojavnostima koje su izvan naših osnovnih osjetila. Uobičajeno kišno nevrijeme u urbanom okruženju postaje mistično svjedočenjem fotografa.
Eugen Borkovsky, IV. 2015.
Impressum: Organizacija: Udruga mladih Pagubice i Društvo likovnih stvaratelja Pazin, u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun”; Izdavač: Udruga mladih Pagubice; Za izdavača: Igor Blagonić; Predgovor: Eugen Borkovsky; Lektura: Doris Pandžić; Design: E.V.B.; Naslovnica: Kristian Macinić; Tisak: JEŽTISAK; Naklada: 250 kom; Info: www.akademija-art.hr ; Realizirano u travnju 2015. godine
