Izložbeni koncept pod nazivima 300 naopakih križeva / Sjećanje na jednu misao predstavlja radove Gorana Nježića i Petre Nježić
Ova ideja dvojake izložbe proizašla je jednim dijelom iz programske koncepcije Gradske galerije Striegl u sklopu koje se prezentiraju, valoriziraju i kontekstualiziraju radovi umjetnika mlađe generacije, osobito onih kojih su svojim rođenjem, stanovanjem ili tematskim interesima vezani za prostor Siska i okolice. Dvojaki karakter izložbe nametnuo se i činjenicom da su Goran i Petra brat i sestra kao i dvoje umjetnika, koji su svježe završili umjetnička usmjerenja na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Izložba stoga, osim ovih prirodno stvorenih dvojnosti, istražuje i odnose unutar suvremene umjetničke prakse koji koriste video, instalaciju i jezik kao medij dok se njihov značenjski i interpretativni diskurs oslanja na teme identiteta, memorije, autorefleksije i komunikacije.
Uvjetno nazvan video instalacijom, rad 300 naopakih križeva autora Gorana Nježića, Matije Tomića i Svena Sorića donosi istoimeni video rad kojeg prate dokumentacijske fotografije pojedinih faza nastanka video uratka te izbor fotografskih isječaka iz samog videa. Instalacijski moment potenciraju izloženi crteži – skice za pojedine scene kao i rekviziti – tri ružičasta drvena križa. Pošto je video rad zamišljen kao vizualizacija za glazbu, posjetitelji imaju mogućnost gledati video s glazbom kao i bez glazbene pozadine. Metafora refleksije i zrcaljenja te apstraktnog ritma i teksture na površini neprozirne vode ključni je vizualni i interpretativni moment ovog video rada. Vizualni slijed i pseudonarativ 300 naopakih križeva mogli bismo opisati kroz kontrastnu igru termina prisutnosti i odsutnosti, zaborava i sjećanja, stvarnog i nestvarnog. Dinamika kadrova nosi u sebi flešbek strukture i ideje otuđenosti, napuštenosti i likovne subverzivnosti.
Sjećanje na jednu misao čini sklop radova u različitim medijima – instalacija, fotografija, tekst – koji kroz svoj minimalistički i izraženo konceptualan diskurs predstavljaju autorefleksivnu umjetničku koncepciju. Petra Nježić se u svom radu oslanja na one linije umjetničke prakse koje istražuju samostalnost, medijaciju i načine funkcioniranja galerijsko-muzejskog sustava kao i formiranje i opstanak identiteta umjetničkog djela unutar takvih sustava. Njeni radovi kontinuiraju ideju započetih konceptualnih procesa koji ispituju ulogu jezika i jezičnih sustava kroz konstantno uspostavljanje i pregovaranje značenja. Autoricu zanimaju teme dematerijalizacije umjetničkog djela, načini na koje umjetnost komunicira u javnom prostoru te društvene pozicije umjetnika. Ona traga za drugačijim načinima produkcije i prezentacije vlastitog rada.
Petra Nježić rođena je 27.11.1989 u Wetzikonu, Švicarska. Od 2004. do 2008. pohađa Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Godine 2008. maturira na odjelu grafike i stječe zvanje grafičkog dizajnera. Upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci i 2012. god. stječe zvanje prvostupnika likovne pedagogije u klasi kiparstva kod prof. Žarka Violića. 2014. god. stječe zvanje magistrice likovne pedagogije pod mentorstvom Žarka Violića. Trenutno živi i radi u Švicarskoj.
Goran Nježić (Grey) rođen je 1987. godine u Wetzikonu, Švicarska. 2001. godine se seli u Hrvatsku. 2003. godine upisuje Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu gdje maturira 2007. godine. Iste godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje je magistrirao likovnu pedagogiju s izbornom temom ‘Novi mediji’ kod prof. Dalibora Martinisa.
