Centar za kulturu Čakovec
Izložbeni prostor, 9. travnja – 4. svibnja 2015.
Oblikovanje prostora i oblikovanje u prostoru
izložba radova akademskih likovnih umjetnika i diplomiranih dizajnera Graditeljske škole Čakovec
Graditeljska škola Čakovec raznovrsnošću svojih odjela (graditeljstvo, likovna umjetnost, informatika) profilirala se kao mjesto gdje se elementarna praksa združuje s imaginativnim umijećima. Uoči važnih momenata (iduće godine, uz 20. obljetnicu postojanja odjela Likovne umjetnosti i dizajna, obilježava se i 55. obljetnica Škole) prvi put zajedno izlažu likovni umjetnici i dizajneri, koji oblikuju vizualni identitet ustanove. S uvažavanjem ovom izložbom pozornost javnosti skrećemo na devetero umjetnika koji su se, stjecajem životnih izbora združenih s nužnošću, našli na istom zadatku – da zainteresirane mlade ljude, koliko se može, i u okviru svojih estetskih uvjerenja, uvedu u način postojanja i izraz na tragu umjetničkih preispitivanja svijeta i osobnoga postojanja.
Od onih koji se prihvaćaju odgovornog posla vođenja, imamo pravo očekivati da, barem otprilike, znaju kamo i zašto sami idu. Izložbom autori sugeriraju odgovore, svjedoče i demonstriraju svoj umjetnički kredo i svoje estetske kompetencije. Njihov rad kao pedagoga uglavnom je samozatajan, usmjeren na drugog, tako da tiho, neki gotovo nezamijećeno, postoje oko nas. Izložbom dobivaju mogućnost beskompromisno pokazati svoj osobni umjetnički potencijal, u prosvjetarskoj praksi, transformiran konvencijama struke, samo djelomice iskaziv.
Čin javnoga nastupa i za umjetnika i za djelo jednako je važan kao i intimni momenti kontemplacije ljepote i stvaranja jer je umjetnost u velikom dijelu svoga postojanja socijalna činjenica, a tvorac nužno socijalno biće. U tom smislu i ova je izložba čin estetski, svjetonazorni, pedagoški i socijalni.
Postojati u grupi ne znači izgubiti individualnost nego, nerijetko, u kontrastiranjima i distingvirajućim dijalozima razgovjetnije pokazati posebnost. Kako god stajalo s aktualnim vremenom i kriterijima, javnosti predstavljamo devetero mladih ljudi sigurni da će nam, u ponuđenom rasponu poetika, od prepoznatljivih tradicionalnih shema do sasvim modernih traganja, postaviti pitanja ne samo o estetici nego naznačiti sugestije temeljnih životnih orijentacija, što uvijek i jest bio jedan (i to važan) dio misije umjetnosti.
Čvrstoća združena s prozračnosti svojstava su zbog kojih Darija Dujam odabire lijevani porculan kao medij izražavanja stvarajući samostojeća rasvjetna tijela. Iako nije riječ o materijalu osobite plastičnosti, što otežava njegovo oblikovanje, korištenje porculana autorici omogućava nesmetano eksperimentiranje istanjivanjem stjenke objekata prilikom čega, uz smišljene intervencije, nastaju spontani i nasumični svjetlosni efekti. Oprečnost specifične čvrstoće materijala naspram lakoće i prozračnosti, postignutih oblikovanjem te igrom svjetlosti, ističe i tvori gotovo metafizičko ozračje dajući pečat osebujne intrigantnosti radovima Darije Dujam.
Profinjenost linije i nijansiranost sjene Krešimir Hlebec kultivirao je do razine specifičnog zaštitnog znaka svog rukopisa. Sklonost mimezi, kojom recipijenta oslobađa napora identifikacije motiva, postavlja zahtjeve na drugim razinama kontakta – na razini čitanja cjeline, idejnosti. Koliko god poštuje polazni motiv, rezultat Hlebecova rada nije prepisivanje zbilje nego osobna interpretacija. Hiperrealistički interpretiran detalj, u ovom slučaju ruka, u svojoj predimenzioniranosti i tehničkoj superiornosti, drsko sugerira snagu emancipiranog i gotovo samodostatnog postojanja. Povremene efektne redukcije forme ili sugestija začudne višeslojnosti zbilje minimalističkim sredstvima (ostavljanje potpuno čiste, svijetle površine u grafizmom zasićenom kontekstu ili iskoračivanje u treću dimenziju), elementi su njegove vrlo osebujne poetike unutar koje istražuje i razvija nove mogućnosti vizualizacije ideja.
Rad Petra Križnara potvrđuje legitimnost razvidne, gotovo arhetipske, snage masivnih formi, sve manje prisutnih u suvremenom kiparskom stvaralaštvu. Nenametljivom manipulacijom materijala, u jasnim linijama i plohama, izranjaju prepoznatljivi motivi poput ljudskih figura ili konja. Skulptura izražene kompaktnosti i čvrstoće jednostavno dominira prostorom u kojem se nalazi, uspijevajući, usprkos snazi velike forme, ostati pristupačna i emotivno komunikativna. U jasnoj fakturi odražava se autorova neopterećenost te zaigranost stvaranja prenoseći poruku kako izražajnost i privlačnost intimizma ne ustupaju pred silinom koju u sebi sadržava monumentalnost već se u umjetničkoj viziji s lakoćom slijevaju u jedinstveno djelo osobite draži.
Krajolici Bojana Miljančića oblikuju se na granici apstrakcije, zgušnjavanjem i prorjeđivanjem mreže linija, tek naznakom sugerirajući objekt. Brzi potezi, ritam linija različite oštrine i povremeno gustih do prerastanja u plohu, naizgled nehotice „bačenih” u prazninu papira, proizlaze, međutim, iz pomne opservacije i „prorađivanja” motiva, tako da zadržavaju prirodu spontanog i čisto emotivnog čina, dok im racionalizirani uzajamni odnosi omogućuju proizvođenje „priče”. Definirajući estetski fenomen kao odnos zora i pojma, Miljančić svoju poetiku promišlja u ukupnosti čovjekove datosti: crtež je trag misli, pokretač imaginativnog procesa koji definiramo kao doživljaj, jedno od mogućih mjesta dodira između autora i publike te jednu od mogućih interpretacija ponuđenog materijala.
U poimanju Tamare Mustač umjetnost je dio svakodnevice i praktičnog života. Ona revitalizira ideju obrta u plemenitom značenju riječi. U kulturi masovne proizvodnje, u kojoj se gubi individualnost predmeta (vrlo često i kreatora/proizvođača), Tamara Mustač rukotvorenjem vraća dostojanstvo uporabnom predmetu. U njenoj interpretaciji šalica, vaza, zdjelica… dosižu kvalitetu posebnosti, postaju poticaj estetskog doživljaja, senzibilizirajući na taj način onaj dio čovjekove duševnosti koji, premda nepretenciozno i podsvjesno, itekako bitno sudjeluje u kvaliteti ukupnosti bića.
Vesna Osojnički kiparica je izuzetno interesantne energije koja pomiruje mušku snagu i lirsku krhkost. Vjerna je geometričnosti, pravilnim formama, ravnim površinama koje tendiraju suigri vertikalnih i zaobljenih tijekova prostora i energije. Koloristički asketizam (crno-bijela tehnika), čuvanje prirodnog i neutralnog elementa u kontekstu kontroliranih strukturiranja materijala, suradnja materijala (glina, drvo, metal, kamen), čistoća i „praznina” površine omogućuju objektima induciranje kontemplativnih stanja u suodnosu s promatračem. Sugestija kretanja, proizvedena međudjelovanjem vertikalnih i kružnih tijekova/oblika, pojačana je i povremenim grafizmom, figuralno-linearnim pojačanjima. Komponiranje objekta supostavljanjem punih i praznih volumena, čime se stvara svojevrsna propusnost strukture, omogućuje upisivanje konteksta u skulpturu, tako da ona lako urasta u prostor postajući dio pejzaža.
Dizajnersko iskustvo Suzane Šestan zastupljeno je namještajem kompaktnih formi, čistih i skladnih geometrijskih oblika te visoke funkcionalnosti. Kod hermetičnih formi postignut je efekt životnosti i topline prirodnih materijala uporabom furnira s ritmičnom igrom godova. Ciklusom fotografija autorica izlazi u otvoreni okoliš dokumentirajući zatečeno stanje uz tek suptilnu, tranzitornu intervenciju. Začudna kompozicija, suodnos tvarnog i netvarnog, objekata i svjetlosti i time proizvedena sugestija neizravnog kontakta s prirodom, fotografiju ne čini kapsulom vremena nego potiče na promišljanje kroz slobodu višeslojnog tumačenja i subjektivnosti.
Djelo Darija Štokića suptilni je postav kolorativnih energija linija i površina. Kompozicijska odmjerenost i kontrola elemenata proizvodi dojam emotivne suzdržanosti. Izrazita tenzija koja se razvija između sastavnica, kompoziciji priskrbljuje kompaktnost, okrenutost nekom unutarnjem epicentru koji generira sintagmatska pravila: motivi unutar okvira razvijaju internu logiku, koja je jedini mjerodavni kriterij za iščitavanje i valorizaciju njihovih suodnosa. Format računalne grafike, procede temeljen na repliciranju geometriziranih motiva u raznovrsnim rasterima, proizvodi optičke fascinacije koje omogućuju doživljavanje/poimanje teme u širokom rasponu od šarmantne vizualne igre do otkrivanja univerzalnih arhetipskih značenja u njima.
Kroz dosjetljiva dizajnerska rješenja Andrija Večenaj spretno kombinira funkcionalne i estetske zahtjeve suvremenog dizajna s tradicionalnim vrijednostima ukorijenjenima u nostalgiji. Reinterpretacijom motiva iz svakodnevnog života oni se, kroz novu svrhu, uspješno stapaju s industrijskim projektiranjem ne gubeći svoju asocijativnu vrijednost. Široki tematski spektar autorovog djelovanja obuhvaća funkcionalne objekte široke primjene te napredne ideje u vidu koncepata, čija je primjena onemogućena nedovoljno razvijenim dosezima proizvodne tehnologije. Potonje ukazuje kako se radi o maštovitim rješenjima koja nastaju nesputana okvirima suvremenih stečevina.
dr. sc. Emilija Kovač, prof., mag. pov. um. Tanja Karas
Andrija Večenaj, magistar dizajna
“Gnijezdo” – industrijski dizajn, pvc i prirodna vlakna
Andrija Večenaj, rođen je 1986. godine u Koprivnici. Magistrirao je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, smjer industrijski dizajn. Član je Hrvatskog dizajnerskog društva i Zajednice za industrijski dizajn. Radi u Graditeljskoj školi Čakovec kao nastavnik stručnih predmeta. Bavi se industrijskim/produkt dizajnom, dizajnom interijera, te raznim drugim naručenim i samoiniciranim projektima.
Bojan Miljančić, akademski slikar
“KRAJOLIK” – olovka, 9,5×4,5cm, 2015.
BOJAN MILJANČIĆ rođen je 1980. god. u Čakovcu. Diplomirao je na ALU u Zagrebu 2003. god., smjer akademski slikar, u klasi profesora Zlatka Kauzlarića – Atača, uz komentorstvo Marcela Bačića. Bavi se pedagoškim radom, ilustracijom, audio-video produkcijom, glazbenom produkcijom u sklopu multimedijalnog tonskog studija. Godine 2014. osniva multimedijalni projekt Eikonoise, koji okuplja vrsne glazbenike i umjetnike iz različitih područja kod nas i u inozemstvu. Radi u Graditeljskoj školi Čakovec kao predavač stručnih predmeta. Član HDLUM-a.
DARIJA DUJAM, magistra umjetnosti – keramika
“SVJETLOSNI EFEKTI” – lijevani porculan, 2010.
DARIJA DUJAM završila je Umjetnički fakultet u Linzu (Austrija) 2005. godine, kao i izvanredni studij na Pedagoškom učilištu (Beč – Zagreb). Od 1998. godine izlaže na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je dobitnica nekoliko nagrada. Radila je na Učilištu za likovno obrazovanje – Studio Tanay u Zagrebu, a od 2007. godine nastavnica je stručnih predmeta u Graditeljskoj školi Čakovec, smjer Dizajner keramike. Članica je udruga ULUPUH i INSEA.
doc. art. KREŠIMIR HLEBEC, akademski slikar-grafičar rođen je 1973. god. u Čakovcu. Diplomirao je na ALU u Zagrebu 1998. god., smjer akademski slikar-grafičar u klasi prof. Zdravka Tišljara. Izlagao na petnaest samostalnih i dvadeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Povremeno se bavi dizajnom i ilustracijom. Zaposlen u Graditeljskoj školi Čakovec kao nastavnik stručnih predmeta (crtanje i slikanje). Od akademske godine 2009./2010. radi kao vanjski suradnik Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – od 2013. god. u zvanju docent.0.
PETAR KRIŽNAR, rođen je 1985. god. u Varaždinu. Kvalifikaciju magistara stječe 2010. godine završetkom studijskog programa Primijenjene umjetnosti, smjer Keramika (Nacionalna akademija likovnih umjetnosti u Sofiji, R. Bugarska, klasa prof. Krassimira Đidrova). Dobitnik je stipendije Vlade R. Bugarske na osnovi kulturne suradnje između R. Hrvatske i R. Bugarske. Radi u Graditeljskoj školi Čakovec kao nastavnik stručnih predmeta na odjelu Likovne umjetnosti i dizajna – Dizajn keramike. Izlaže na skupnim i samostalnim izložbama. Član je HDLUM-a.
SUZANA ŠESTAN, diplomirana dizajnerica i web dizajnerica
“POLUKRUŽNE STEPENICE” – međukatna konstrukcija, dizajn i konstrukcija, masiv mahagonij, 2012.
SUZANA ŠESTAN, rođena 1970. godine u Varaždinu, živi u Prelogu, a 1994. god. završava Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (smjer Produkt dizajn) te stječe zvanje diplomirani dizajner, a kasnijim edukacijama i zvanje Web dizajner. Nakon studija radi u projektnom birou Međimurje-inženjering, a od 1999. godine u Graditeljskoj školi Čakovec predaje stručne predmete u području Likovne umjetnosti i dizajna, te Grafike i audio-vizualnih tehnologija.
DARIO ŠTOKIC, rođen 1973. godine u Čakovcu. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1999. godine u Zagrebu na grafičkom odjelu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Tri je semestra, prije studija na ALU-u, bio redovni student na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina bavi se grafičkim dizajnom i istraživanjem na polju umjetničke računalne grafike. Radi u Graditeljskoj školi Čakovec kao nastavnik stručnih predmeta u obrazovnom području Likovne umjetnosti i dizajna te Grafike i audio-vizualnih tehnologija.
TAMARA MUSTAČ rođena je 1971. god. u Zagrebu. Nakon završene škole Primijenjena umjetnost i dizajn, odjel Dizajner keramike u Zagrebu, studirala je na I.S.I.A (Istituto Statale per le Industrie artistiche’) u Italiji, gdje je stekla diplomu industrijskog dizajnera.
Povratkom u Hrvatsku radila je kao grafički dizajner u grafičkom studiju, a od 1990.
kao nastavnik stručnih predmeta na odjelu Likovne umjetnosti i dizajna – Dizajn keramike Graditeljske škole Čakovec. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi, od čega se izdvaja izložba MIDO u Japanu 1998. godine..
mr. art. VESNA OSOJNIČKI rođena 1960. u Moravicama (Gorski kotar). Magistrirala umjetnost na ALU u Ljubljani, uz mentorstvo prof. Luje Vodopivca. Diplomirala na ALU u Zagrebu, na kiparskom odsjeku, usmjerenje male plastike i medaljarstva, u klasi prof. Damira Mataušića. Članica je HDLU-a. Predaje stručne predmete na odjelu Likovna umjetnost i dizajn – Keramički dizajn Graditeljske škole Čakovec. Osnivačica je i voditeljica Oblikovne likovne radionice Plemenitaš. Voditeljica je i sudionica niza likovnih radionica u zemlji i svijetu (internacionalni simpozij skulpture u Kini 2001., izložba Olimpijske igre 2008. Bejgin u Kini gdje je dobila priznanje itd.). Stipendistica je ugledne Fulbrightove stipendije u New Orleansu, USA 2002.