Marino Jugovac: KRILATI

Jugovac Marino KRILATI 02

Jugovac Marino KRILATI 02

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
samostalna izložba
otvorenje: petak, 10. IV. 2015. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Izložbu će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

predgovor katalogu
KRILATI

Između mnogih tema koje je obrađivao, Marino Jugovac sada se odlučuje poigrati na temu anđela. Umjetnik i ovaj put rabi drvo, preciznije, kvadratne komadiće drva koje najprije spaja u kvadar da bi nakon toga u tom sklopljenom materijalu tražio oblike. Izložbeni projekt je tako nastajao grupiranjem oblikovanja te kasnijim reduciranjem, dok na licu mjesta, u galeriji, u bijeloj kocki, za predstavljanje su definirani samo oni koji se uklapaju u seriju i u prostor. Kolekcioniranje se događa tijekom postava, a može se uvijek izmijeniti, ovisno o ideji koju inicira novi pregled materijala. Dio odgovornosti prezentacije preuzima postav, instalacija predmeta u prostoru usmjerena komunikaciji s promatračem.

Marinovi „Krilati”, svojim čvrstim, usmjerenim, ukočenim stavom djeluju poput sumerskih skulptura stare Mezopotamije, otkuda potječe većina mističnih likova, kroz povijest pretočenih u bića religija knjige. Ovo je prilika da se upoznamo ili da obnovimo gradivo. Oblik anđela mijenjao se kroz povijesna razdoblja. Opremljeni su muškom ili ženskom energijom koju mogu mijenjati. Anđeli nemaju materijalno tijelo i mogu se slobodno kretati kroz vrijeme i prostor. Najčešće su označeni krilima. Već u svojem imenu najavljuju funkciju koja im se najčešće pripisuje. Riječ „anđeo” vuče korijene iz grčke riječi „aggelos”, kao prijevod hebrejske riječi „malakh” što znači „poslanik” ili „glasnik”. U kršćanskoj tradiciji, proistekloj iz židovske, ustalila se hijerarhija iz 5. stoljeća u autorstvu Dionizija Aeropagita. Značenja imena su, što je često u drevnim istočnim kulturama, definicije: „Mi-ha-el” znači: „Tko je kao Bog?”, „Ga-bri-el”: „Bog je jak”, a „Ra-fa-el”: „Bog iscjeljuje”. U Islamu je melek (arap. al-malak – poslanik), ime za bića koja je Alah stvorio, da bi pokorno služili. Također su poredani hijerarhijski: Džebrail, zadužen za objave te za provođenje Alahovog bijesa. Tu je Mikail zadužen za biljke i atmosferske prilike. U klasifikaciji je teško razlikovati anđela od putta. Anđeli su obično prikazani kao mladići, vitki i visoki u suprotnosti sa debeljuškastim dječjim figurama putta koji često plešu u Bakhuovim orgijama. Poznati Raffaelovi anđeli mogli bi biti i putti. Ima ih u talijanskoj renesansi, primjerice, u Donatellovim radovima. Ove spodobe nalazimo u sakralnoj i svjetovnoj umjetnosti Europe kasnijih stoljeća, u vrijeme manirizma ili u baroknim kompozicijama stropova i oltara. Oni se pojavljuju i u 19. stoljeću u ilustracijama Gustava Dorea. Ni u suvremenosti ne izumiru. Pojavljuju se u djelu Walta Disneya, a preživjeli su i u novogodišnjem kičastom repertoaru. Sve ili skoro sve karakteristike bića koje smo nabrojali mogu se pripisati i Kupidu ili Amoru, bogu erotike iz rimske mitologije te njegovom pandanu Erosu kojeg poznajemo iz grčke mitologije. Unatoč priličnoj zbrci u klasifikaciji, oni vuku porijeklo iz Hetitske kulture otkuda je grifon, legendarna zvijer s tijelom lava, glavom orla i krilima dobio čovječji lik i postao uzor utjelovljenju anđela. Anđeo u mitologiji, a grifon u heraldici uvijek su u funkciji čuvara.

U našem slučaju, Marino Jugovac ova bića doživljava i interpretira strože. Oni su „utegnuti”, bliski nekoj pučkoj strogoći i skladu: izduženi i bez pokreta. Njegovi Krilati su stilizirani, sumarnije oblikovani pa naziremo ideju tijela s krilima čiju površinu autor ostavlja grubom. Nakon osnovne, skicozne intervencije u slojevanu drvenu masu, obradu Jugovac zaustavlja prije glađenja, cizeliranja. Intervencije ostaju vidljive. Čini se kao da su izdvojeni iz nekog okvira. Kao da ne žele izaći u prostor. Autor im iza glave, između vrhova krila, ostavlja materijal pa to može unijeti ideju funkcionalnosti, podupiranja. Autor se trudi dočarati osobnu fascinaciju motivima koje je višekratno oblikovao. Prolazeći postavom, ne promiče nam autorski pristup obradi što se očituje po oblicima i tretmanu materijala.

Svaka je izložba oblik vizualnog predočavanja, a svako je oblikovanje vid igre i za kreativca i za promatrača. Umjetnost je izgubila funkciju zadanog prikazivanje s uskom i usmjerenom porukom koju je imala tijekom klasičnog razdoblja. Ova izložba, iako tematska, pripada postmodernističkom načinu obrađivanja određene teme bez ovisnosti o stilskim, likovnim ili povijesnim karakteristikama. Autor slobodno pristupa kombinaciji elemenata koje oblikuje i kojima nudi određenu cjelinu. Tako nije prevažno određivati razliku između svih predstavljenih stvorenja, osim po veličini. U ovom slučaju kolekcioniranje kao kreativni čin uvijek je igra. Igra kao osnovni fenomen ljudskog postojanja djelatnost je u kojoj se sve neprestano mijenja. Suvremeno vrijeme poštuje područje igre i sumnje. U ovom likovnom projektu prisutno je oboje. Autor se poigrava tematiziranjem sličnih bića po obliku, ali i po značenju. Publici prepuštamo da definira stav o svakom pojedinom liku.

Anđeli su čista energetska bića koja žive u stalnoj svjesnosti jedinstva i nemaju slobodnu volju, zato su nam se dužni odazvati kada ih pozovemo. Možda zato postoje i dežurni anđeli. Postoji aktivna cyber ponuda vezana uz temu. Na jednoj stranici weba našao sam ovaj oglas: „Vrijeme vladanja/dežurstva na nebu: Svog Anđela možete pronaći na našoj web stranici www.angels-city.com.”

Eugen Borkovsky, III. 2015.

Jugovac Marino KRILATI 04

Marino Jugovac likovnim umjetnostima bavi se dugi niz godina. Realizirao je mnogo samostalnih i sudjelovao na više kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim kolekcijama. Sudionik je nekoliko umjetničkih seminara i kolonija. Član je HZSU-a i ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi Grožnjanu gdje vodi galeriju Veli Jože.