Samobor; Galerija Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske
31.03.2015. – 19.04.2015.
U utorak, 31. ožujka, u Galeriji Prica u Samoboru, otvorena je izložba fotografija Ivice Kiša ‘Sva čuda svjetlopisa ©ame®@ obs©u®@’. Izložba ostaje otvorena do 19. travnja. U četvrtak, 16. travnja, u 19 sati, u prostoru galerije najavljeno je i predavanje predavanje Ivice Kiša ‘Camera obscura’.
Izložio sam 34 panoramske slike snimane kamerom opskurom TETRA (“©ame®@ obs©u®@ TETRA ex©ent®ic@ ©ylind®ic pano®ami©@ 360°”). Pored panoramskih slika izložio sam i “anamorfni autoportret u cilindričnom zrcalu” (sa 3. triennala autoportreta u galeriji “Prica”). Izložbu u galeriji “Prica” dobio sam kao nagradu za “anamorfni autoportret u cilindričnom zrcalu” na 3. triennalu autoportreta prošle godine u galeriji “Prica”. Izložba je aukcijska. Zapravo na izložbom se po prvi put u jednoj hrvatskoj galeriji predstavlja PIN-UP aukcija, koja traje tijekom izložbe, a zaključije se zatvaranjem izložbe. (Ivica Kiš)
Izložbu je otvorila (i predgovor katalogu napisala) Branka Hlevnjak
Iako je raspon zanimanja Ivice Kiša širok i on obuhvaća od scenografije i aranžerstva do arhitekture, njezine restauracije i konzervacije, od dizajna interijera do inovacija, od pedagoškog rada do organizacije likovnih kolonija, od oživljavanja vinorella, specifične i zaboravljene tehnike slikanja vinom do glazbe i dalje sve do konceptualne umjetnosti – ono po čemu svi odmah prepoznaju i dobro poznaju Ivicu Kiša je rad s kamerom opskurom (camera obscura). Temeljit po prirodi, predan predmetu proučavanja njegova se istraživanja i rad s kamerom opskurom protežu od proučavanja njezine povijesnosti do proširenja mogućih uporaba. Kiš ističe igru sjena uz vatru i na suncu i prvo uočavanje projekcija svjetlopisa već kod pračovjeka u pećini i šatoru, kao što u svojoj publikaciji Camera obscura koju je objavila Školska knjiga 2007. skreće pozornosti na Da Vincijevu anatomiju oka, na koju je ovaj veliki umjetnik i znanstvenik primijenio znanje o kameri opskuri i projekciji slike. Polazeći od činjenice da je svjetlopis u kameri opskuri prirodni fenomen, a ujedno začudna privlačnost, predlagao je da se tunel na Dolju kojim se ulazi u Park Prirode Medvednica, adaptira u kameru opskuru u kojoj bi se svakodnevno proiciralo Sunce, kao što je predlagao slično i za dubrovačke utvrde, koje bi se u prikladno doba zamračile u kamere opskure, a publika bi mogla uživati u neobičnom prirodnom fenomenu i osvjedočiti se u sunčeve svjetlopise, uz kakav hladni napitak.
Da je analogna fotografija prava alkemijska čarolija, potvrdit će svaki amater i profesionalni fotograf, koji je nakon povećanja negativa u mraku u uzbuđenju gledao kako na praznom fotopapiru odjednom izranja iz razvijača fotografija. Ali da je kamera opskura primarna začudnost, te da jedna obična kutija ili konzerva sa sitnom rupom imaju sposobnosti skupih kamera, to malo ljudi zna i to je ona zakonitost koju istražuje i ostvaruje Ivica Kiš. Već dvadeset godina intenzivno (od 1995.) Ivica Kiš proučava kameru opskuru, mjeri joj žarišne daljine, promjere rupica kroz koju ulazi svjetlo, kutove snimanja koje zahvaća sunčeva projekcija, stekavši iskustvo majstora koji uz jednostavne, širokokutne može stvarati i stereoskopske i panoramske fotografske unikate. Najčešće su to unikati koje sunce upiše odmah na papir, ponekad autor koristi negative. O tom golemom iskustvu koje je stekao istražujući mogućnosti kamere opskure piše Ivica Kiš, o brojnim tehničkim i tehnološkim finesama, koje je razvio. Iz teksta predgovora: Branka Hlevnjak
Ivica Kiš rođen je u Zagrebu 1948. u obitelji fotografa. Školovao se u Zagrebu. Zvanje fotografa stekao 1967. godine i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1974. godine u klasi prof. Božidara Rašice. Od 1974. do 1988. radio u operativi, pripremi, birou za unaprjeđenje i razvoj tehnologije i projektnom birou G.P. ‘Tehnika’ te na Odjelu za graditeljstvo i urbanizam Općine Novi Zagreb i Općine Maksimir. Od 1988. godine je nastavnik struke – profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, a od 2003. godine u zvanju višeg asistenta predaje i na Odjelu za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Snima analognim kamerama od 1956., kamerama opskurama vlastite konstrukcije od 1995. i digitalnim kamerama od 1996. godine. Fotografske slike snimane kamerama opskurama izlaže od 1996. u domovini i u inozemstvu. Projekt revitalizacije kamere opskure kao svjetske likovne baštine pod nazivom ‘©ame®@ obs©u®@ pola milenija poslije’ započinje 1997. nizom predavanja i radionica te sa deset samostalnih izložbi slika snimanih kamerama opskurama. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u svijetu i predstavljao Hrvatsku na svjetskoj smotri fotografije FOTOFO u Bratislavi 2000. godine. Projekt revitalizacije kamere opskure finalizira objavljivanjem priručnika za nastavnike likovnog i tehničkog odgoja ‘CAMERA OBSCURA’ 2007., u nakladi ‘Školske knjige’. Član je ULUPUH-a od 2007., a HDLU-a od 2013.. U mirovini je od 2013. godine. Živi u Zagrebu. Održava predavanja i radionice ©ame®@ obs©u®@.
