Napisao i snimio: Mislav Deželić
Dolaskom proljeća i ususret Uskrsu zaputili smo se na dvodnevni izlet u Veneciju i otoke lagune
Zasigurno je velik broj vas već posjetio ili planirao posjetiti Veneciju, bilo to preko ljeta ili u doba karnevala, no ono što je većini posjetitelja Venecije manje poznato su upravo brojni otoci i otočići lagune koji također imaju mnogo toga za ponuditi, a dolaskom proljeća postaju privlačno odredište.
OTOK MURANO – IZRADA POZNATOG MURANO STAKLA
Kada stignete u Veneciju najčešći oblik javnog prijevoznog sredstva su tzv. vaporetti ili vodeni autobusi. Povoljniji su od gondola, taksija i trajekta pa smo se s jednim takvim uputili na 20 minutnu vožnju iz Venecije prema otoku Murano, poznatom po čuvenoj, višestoljetnoj proizvodnji stakla. Otok Murano razvio se kao ribarska luka i sjedište proizvodnje soli, a kasnije je postao trgovište preko svoje luke. Godine 1291. svi proizvođači stakla natjerani su da se zbog opasnosti od požara iz Venecije presele upravo u Murano te je tako zapravo i započela velika proizvodnja i izvoz predmeta od stakla. Čim smo vaporettom pristigli na otok Murano uputili smo se u „tvornicu/suvenirnicu” stakla gdje nam je uz stručno vodstvo uživo prikazan proces izrade staklenih skulptura. Tako smo bili svjedoci vještih ruku iskusnog majstora koji je u samo nekoliko poteza iz lijevanog stakla izradio propetog konjića nalik onima na logotipu poznate talijanske marke automobila. Samo mjesto Murano je vrlo slikovito, a gradska riva podsjeća na rive nekih naših gradića na zapadnoj obali Istre. U gradu postoje brojne radionice za proizvodnju stakla, neke rade još od srednjeg vijeka, a većina ih je otvorena za javnost. Murano ima i Muzej stakla, smješten u velikoj palači Giustinian. Nakon kraće šetnje zaputili smo se vaporettom do iduće destinacije, otoka Torcello.
MIR I ŠARM ZABORAVLJENOG OTOKA TORCELLO
Nakon propasti Rimskog carstva, Torcello je bio prvi otok u laguni kojeg su naselile izbjeglice sa terre firme ili suhe zemlje tj. kopna, koji su tražili sigurno utočište zbog učestalih provala barbara. Torcello je vrlo brzo izrastao u važno političko i trgovačko središte. Do 10. stoljeća brojao je najmanje 10 000 stanovnika te je bio mnogo veći od Venecije. Zahvaljujući svojem prirodnom položaju u plitkoj laguni, punoj salina, proizvodnja morske soli postala je važan gospodarski oslonac grada. Nesretna okolnost ovog otoka je ta da je more oko Torcella postalo toliko plitko da se od 12. stoljeća nadalje pretvaralo u nezdravu močvaru, u kojoj je vladala malarija. Plovidba je postala nemoguća, život rizičan, pa su stanovnici počeli napuštati otok i naseljavati susjedne otoke Murano, Burano ili Veneciju. Danas na otoku živi svega 20 stalnih stanovnika. Laganom šetnjom po ovom, pomalo zaboravljenom otoku osjetili smo sjaj prošlosti kroz impresivno zdanje katedrale Uzačašća Marijinog u bizantskom stilu ili crkve sv. Foške, obje izgrađene na prijelazu 11. i 12. stoljeća. Jedan od najpoznatijih zaljubljenika u šarm i mir Torcella bio je američki književnik Ernest Hemingway koji je na otoku proveo izvjesno vrijeme 1948. godine, gdje je i napisao dobar dio svog romana Preko rijeke i u šumu. Vraćajući se po šetnici uz jedan od rijetkih preostalih kanala, kojeg na nekoliko mjesta premošćuju davno izgrađeni mostovi koji vode tek u zaraslu močvaru, postali smo svijesni kako se upravo Torcello mogao razviti u grad kakav je današnja Venecija. Ovako nam ostaje u sjećanju kao tihi i tajanstveni otočić kojeg zasigurno vrijedi posjetiti.
UVIJEK JEDINSTVENA VENECIJA
Ne moramo posebno naglašavati kako je Venecija grad koji nudi jedinstvenu ambijentalnost i romantiku svojim brojnim uskim uličicama, kanalima i mostovima. Ukoliko želite izbjeći stalno prisutne gužve turista te doživjeti nešto intimniju atmosferu, skrenite s glavnih „turističkih putanja” i doživite grad kakav je bio prije turističkog procvata, pogotovo ako se nađete u Veneciji u rano proljeće ili tijekom kasne jeseni. Ukoliko se odlučite za posjet Veneciji u doba karnevala, morate se pomiriti s velikim brojem turista i hodanjem „u koloni” kroz neke frekventne dijelove grada, što vam također može biti jedno zabavno iskustvo, posebice zato jer je većina ljudi maskirana. Tada na najljepši mogući način možete osjetiti suživot radosnih karnevalskih povorki i romantične scenografije Venecije, koja privlači zaljubljene parove iz cijeloga svijeta. Poseban i jedinstven ugođaj možete doživjeti ukoliko se odlučite na vožnju gondolom. Cijena vožnje od 20-30 minuta uvelike će varirati ovisno o potražnji, vremenskim uvjetima, dobu dana ili događanjima u gradu, a okvirno se kreće od 600 do 1000 kn po gondoli.
GRADIĆ BURANO – FAVORIT NAŠEG PUTOVANJA
Zadnji u nizu otoka lagune kojeg smo posjetili je slikoviti otok Burano. Zapravo, radi se o arhipelagu, budući da ga čini više zasebnih otočića koji su međusobno povezani mostovima. Čim smo kročili na otok ostali smo oduševljeni šarenilom kućica koje kao da se nadmeću koja će biti veselija. Kasnije smo saznali da različite boje kuća predstavljaju razne obitelji. Ulični koridori izvedeni su tako da pločnici predstavljaju šetnice dok se umjesto klasičnog kolnika prostiru dugi uski kanali kojima se kreću mala plovila. Otok je naseljen vjerojatno još od rimskih vremena, i iako se brzo razvijao, njime se upravljalo iz obližnjeg Torcella, a nije dobio nikakve privilegije kao obližnji Murano. Važnost otoka i naselja narasla je tek u 16. stoljeću, kada su žene iz Burana počele vesti čipku. To je uskoro postao izvozni venecijanski artikl, koji se prodavao širom Europe. Burano je danas poznat upravo po svojim čipkama i živo obojanim kućama, u kojima stanuju ili ljetuju brojni umjetnici. Duž kanala i ulica koji su ugodno popunjeni turistima nižu se brojne suvenirnice, galerije, restorani i pizzerije, pa ćete zasigurno naići na neki vama zanimljiv sadržaj.
