“More moje duše” na Moslavačkoj gori

Dujmić 2

Internetske stranice Splićanke Vesele Dujmić ukoričene u knjigu

Dujmić 2

Samarica – U subotu 21. ožujka barokna župna crkva sv. Katarine u Samarici na proplanku Moslavačke gore bila je prvo mjesto predstavljanja internetskog duhovnog dnevnika More moje duše Splićanke Vesele Dujmić. Održano je u prigodi obilježavanja Dana vlč. Josipa Đurkovečkog (1776? – 1832.) omiljenog samaričkog župnika, duhovnog pisca i jezikoslovca. U ambijentu u kojemu je davno propovijedao, potvrdilo se da nema emotivne razlike u prenošenju duhovnih poruka. Riječ je samo o drugoj tehnologiji. Đurkovečki je za vrijedna djela malih naklada, a koje obogaćuju hrvatsku znanost, kočijom morao do tiskare u Pešti. Vesela Dujmić (Sinj, 1971.) zaposlena je u Hrvatskoj pošti i elektronskom poštom od 2007. godine iz stana odašilje pjesničke i prozne uratke do brojnih korisnika interneta. No, htjeli priznati ili ne – knjiga je ipak kruna savršenstva. Osjeća se to i na 232 internetskih stranica sada ukoričenih u knjigu. Nakladnik je Oratorij Filipa Nerija iz Splita, a u ime njega odgovoran župnik don Jozo Mužić. Već naslovi poglavlja: Pisma Bogu, U riječi Božjoj, O Bogu i nama, O susretima i rastancima, O mojoj duši, Tamni oblak, Ljubav sve pokriva, otkrivaju autoričina promišljanja. Sažetak poruka utkan je na poleđini inače dojmljivo dizajniranih korica (autorica Anica Vojvodić): /Uroni u more svoje duše/tamo je/ Onaj kojega tražiš…/

More duše 1

Promocija u seoskoj crkvi u Samarici, a za koju se pobrinuo župnik Krunoslav Brunović, dala je do znanja da nove tehnologije nisu strane, dapače potreba su suvremene Crkve. Uostalom i papa Franjo podsjeća na internetom neograničene mogućnosti susreta s ljudima i iskazivanja solidarnosti. O tomu je primjerima iz prakse svjedočio i promotor knjige vlč. Antun Pećar, i sam s velikim iskustvom internetskoga pastorala. Autorica Predgovora knjizi prof. Katica Šarlija, vrijedna animatorica vjerskog i kulturnog života u župi Samarica, ocijenila je da je rukopis srca Vesele Dujmić – dao poseban kutak spokoja i ljudske topline, gdje svatko kao u zrcalu može ogledati stanje svoje duše. Da je tome tako, svjedoče i već tri uglazbljene pjesme: Riječi, Ćaća moj, Večer prvih samotnih koraka. Izveli su ih Ljiljana Markovinović i Mario Marjanović. Pozornim osluškivanjem svake riječi duhovni dodir s literarnim ostvarenjem Vesele Dujmić dali su slušarelji tzv. obični vjernički puk. Najpoželjnija publika i najbliskija kritika.

Dujmić