U godini obilježavanja 50. godišnjice od proglašenja Grožnjana – Grad umjetnika!
Prenosimo autentičan dojam i govor Eugena Borkovskog, kustosa GG Fonticus s otvorenja tri samostalne izložbe, uz dodatni novi prostor galerije i pred brojnim uzvanicima
– Pozdrav u ime: Općine grožnjan, HDLU Istre, GG Fonticus, Grožnjanski likovni krug
– Komentar, osvrt, spominjanje medijski jako zapaženog i od publike odlično prihvaćenog međunar. kol. selekt, tematsk. likovnog projekta koji još uvijek traje u Sarajevu, u okviru internacionalnog festivala Sarajevska zima u produkciji GG Fonticus. (Linija / crta)
– Inauguracija novog gradskog likovnog, izložbenog prostora koji nije komercijalne već kreativne, umjetničke prirode: „Studio galerije Fonticus“ = grad, općina doživljava likovno umjetničko djelovanje kao bitnu značajku identiteta grada posebno još i u ovoj jubilarnoj godini. To je zaista pohvalno i rijetko, naročito u Hrvatskoj gdje se galerije i kulturne institucije zatvaraju. Ovdje grad, općina stoji iza svojih umjetnika, – Grožnjanski likovni krug!! Umjetnici općini zahvaljuju na ovom naporu!
– Prostor je tik, vrata do, matične gradske galerije Fonticus pa će djelovanje biti paralelno. To će posebno biti dobro kod kolektivnih, selektiranih, tematskih izložbi koje su brojne autorima i radovima. GG Fonticus je povećan po kvadraturi prostora!
– Večeras = jedan od ova 3 neovisna, samostalna, projekta postavljen je u novom prostoru! (Kosanović)
Komentari po autorima
David Belas: SKITANJE MEMORIJOM
– Dio postava je video rad, vezan uz radove D. Belasa… Auor montaže: Lovro Čepelak
– David Belas pripada igračima oblikom i smislom
– On se obraća crtežu paralelno uz aktivno iskustvo u proširenim medijima
– Oslobađajući se narativnosti konceptualnih scenskih radova, on ravnu podlogu doživljava na intimniji način
– Radovi su satkani ponavljanjem poteza koji čine nakupine, rastere
– Na bjelini papirnatog mira, nalazimo nepravilne krugove, linije, plohe
– Ritam je naglašen igrom nakupina oštrih zapisa
– Potezima je sugerirana efemernost tijeka
– Davidove crteže možemo podijeliti na 2 osnovne grupe
– 1 grupu -radovi na kojima nalazimo sitno „vezene“, iscrtane elemente
– Šara, uglavnom kružna, može se, npr. usporediti sa šaranjem tijekom sastanka
– 2 grupu čine crteži na kojima nalazimo sugestiju motiva na rubu nadrealizma
– Belas igru nastavlja tehnološki: povećavanjem, smanjivanjem, zrcaljenjem, multipliciranjem
– On manipulira radovima istražujući vizualne učinke „postprodukcije“ izvedenih likovnih činjenja
– Rezultati su fraktalne formacije koje izazivaju pažnju oka u potrazi za mogućim prepoznatljivim
-Prezentaciji crteža umjetnik dodaje seriju bizarnih predmeta, zbirku tanjura
-veza između okruglog oblika tanjura i sitne kružne šare crteža!!!
– Ova poveznica sugerira interpretaciju oslonjenu na psihološku vezanost oblika i znaka
– povezivanje obrednog predmeta tanjura i ritualnog ukrašavanja čipkom
– –idejua doma, identiteta, pripadnosti
– Autor nas istovremeno uvlači u materijalno i nematerijalno okruženje:
= tanjuri realni a čipkoliki oblici projicirani kao efemerna slika= apstraktni dio promišljanja
– dvije faze autorovog djelovanja: 1 je sakupljačka, koju određuje materijalno, a 2 je instinktivna, koja se materijalizira ritualnim crtkanjem
– Misaoni spoj pronalaze u arhetipskim sjećanjima: objedovanje uz stol prekriven čipkastim stolnjakom
– Mi smo svjedoci: promatrač i umjetnik uvijek sklapaju konvenciju: Trenutak prepoznavanja ili identifikacije postaje događaj
– Belas onirično niže slike i pridružuje im tanjure
-Rezultati Davidovog vizualiziranja na tragu su spiritualnog činjenja
– Umjetnik memoriju, tijek i ritam želi učiniti vidljivim
– Vizualna euritmija ovdje se pojavljuje u izvedbi, a rezultati su memoriranje energetskih trenutaka
– Čini se kao da Belas propituje u kojoj je mjeri potrebno misliti, a koliko je neophodno napuštati misao i osloniti se na instinkt koji iznjedruje svježe impulse
– Umjetnik suptilno progovara o proživljenoj prošlosti i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti
– Oblikovanje mu služi za propitivanje
-Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni
-David Belas nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu
-Umjetnik dokazuje da se rastakanje realnosti može postići građenjem!!!!!!
– Tako on utječe na univerzum.
Eugen Borkovsky, III. 2015.
Saša Kosanović: MAPIRANJE TRENUTAKA
– Nesigurnost postojanja biva kompenzirana određivanjem osobnog prostora
– Postoji i nomadski pristup kojemu nisu potrebne olakšice IMANJA
– Foto projekt Saše Kosanovića progovara o nomadskom osvajanju lokaliteta
– Autor nam predočava privremeni boravak nekolicine ljudi na lokaciji
– Činioci zabilježenih aktivnosti nisu idealizirana bića, već sliče na susjede, prijatelje, poznanike
– samouvjerenost aktera premisa je umjetnikove reakcije: bilježenja karakterističnih trenutaka
– Prolazeći postavom stječemo dojam filmskih sekvenci boravka nekolicine ljudi na istoj lokaciji
– Nameće se pitanje: Mjesto ili Ne-mjesto
– Je li Ne-mjesto ljetovalište, kuća za odmor, izletište, pretvoreno u Mjesto?
– Većina scena nosi oznake spontanosti i to je obujmica za cijelu seriju
– Autorov doživljaj detektiramo preneseno: njega izgovaraju akteri uvedeni u kadrove
– Pred nama je niz susreta, komunikacije ljudi s prirodom i ljudi s drugim osobama
– Iščitavamo da ni sami akteri ne iskazuju uvjerljivu sigurnost lokacije
– Prisutna je energija privremenosti
– Autor mu na prvi pogled obećava dokument, a onda ga uvlači u prepoznavanje doživljaja
– Kosanović gradi prostore kadra s čestim perspektivnim otklonima od očekivanog
– Nismo uvijek sigurni radi li se o interijeru, eksterijeru ili smo zašli među kulise
– Ponegdje halucinatorne kombinacije pejzaža, interijera, aktera, promatrača dovode u nesigurnost dojma
– Projekt je socijalno obilježen
-Kosanović ilustrira napola izgovorene vibracije međuljudskih odnosa u srazu s prirodom
-Koliko god na radovima vidimo ljude, imamo dojam osamljenosti
– Nesklad između dojma sigurnosti koji nam daje osvojeni prostor i društvo, očit je
– Autor ponekad govori direktno, a ponekad pripovijeda znakovima
-Poput tata, on krade trenutak, atmosferu ili snima osobu koja pristaje na fotografiranje
– Autor poštuje tjelesno, jer, tijelo je temeljna datost, Tijelo mora podnijeti biološke i socijalne funkcije
– fotograf želi kazati da tijelo nosi stanje, a da je pri tom ranjivo i podložno promjenama
– On osobe koje prikazuje bilježi u znakovitim položajima
-Pitamo se kada, gdje i kako se dogodilo, jer ovi radovi komentiraju iako ne definiraju stav
– Oni ogovaraju
– Autor pojašnjava efemernost scena: druženje, suživot aktera likovne kolonije Podčempres
– Sumnja je oznaka promjenjivosti
-Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni
– Tijek stalnih promjena dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta
– Tijek možemo povezati sa sumnjom
– Saša Kosanović sumnja, demistificirajući okruženje
-Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci, voajeri
– Kao što su autora, likovi i nas mogu iznenaditi, raspoložiti, zamisliti
– Očito je da je umjetnik motive doživio kao senzibilna osoba
– Umjetnik to čini inventivno na razmeđu između realnosti i alegorije
Eugen Borkovsky, III. 2015.
Edvard Kužina Matei: SLIKE ZA SLUŠANJE
samostalni multimedijalni projekt; vizualno – zvučna instalacija, ambijent
Kompjutersko očitanje (tonova) likovnog djela izvedeno u tonskom studiju Remy, Čakovec.
– Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim
– Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje
– Edvard Kužina, nižući promjene na slikarskoj podlozi i bilježeći oblike slušnih tonova, problematizira mijenu kao vizualni i zvukovni događaj
-U vizualizaciji Kužina se priklanja apstraktnom ekspresionizmu
– Pojam prostora prepoznaje kao prostor nomadskih subjekata, koji se gibaju između međustanja dviju točaka, ali ne nužno od jedne do druge!
– promatraču je ponuđen vizualno obrađen i ozvučen prostor
-radi se o kompjuterskom očitavanju tonova likovnog djela i prenošenjem u područje zvuka
-frekvencije sedam boja usklađene su na zvukove sedmotonske ljestvice
-Rezultat ovog promišljanja je svojevrsna sinestezija, miješanje vida i sluha
– Umjetnik nam intuitivno prenosi doživljaj, fascinaciju neprestanog gibanja, promjena i nestalnosti pojava u prirodi i paralelno s time, u nama samima
– projekt se može odrediti kao ponuda doživljaja prezentiranih likovnim i glazbenim jezikom
– Tijek iščitavanja znakova naglašava miješanje pojma vremena i pojma prostora
– Intuicijom autora, a provjereno suvremenim znanstvenim otkrićima, moramo znati da ne postoji samo prostor već se moramo početi određivati prema pojmu prostor–vrijeme
– To otprilike znači da prostor ne postoji bez vremena i obrnuto
– Da bi obišli prostor potrebno je vrijeme
– Bez obzira da li se krećemo, ili mirujemo, uvijek smo u kretanju i u vremenu
– Edvard Kužina izvodi nas iz začaranog kruga i uvodi u bezvrijeme i u bezprostor
– Ili u svevrijeme i sveprostor
– Ova naoko kontradikcija uvodi nam nove mogućnosti percepcije svijeta oko nas
– dojam kojeg odašilju radovi pokazuje da relativnost spoznaje ne može biti određena zakonima nekog Svetog pisma ili paragrafima Ustava kojeg vulgarno određuje interes
-Kao što čovjek, biljka ili životinja prolazi mijene, tako i univerzum prolazi kroz faze
– Mi, mala kratkovidna ljudolika bića ne usuđujemo se priznati pogledu u nebeski svod istovrijednost pogleda na fleku od kave
– Edvard Kužina svjesno kristalizira situaciju i uz neznatne sugestije, izabire jasnu i čistu prezentaciju
– Umjetnik pred promatrača postavlja zahtjevne zadatke
– Većina će tražiti oblike i, bit će zadovoljena u količini ovisnoj o individualnoj maštovitosti
– Autor koristi niz, izdužene slike i niz tonova
-Nizanje segmenata donosi metamorfozu statičnog oblika u ritam
-Plošnost je razbijena vizualnim linijskim segmentiranjem i prisutnošću melodijskog niza
– Ovi radovi govore o ritmu, mijeni
– Jer: Svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija
– Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas
– Sjetimo se iluzije slapa
– Hoće li se promatrač obratiti dogmi ili će prihvatiti spoznaju o kvantima ostavljamo njemu
– A umjetnik nam uvjerljivo govori kako mikro i makro kozmos zapravo titraju na isti način
– Tu je i dostignuće ovog projekta: sve sastavnice ove izložbe prenose titraj
– Problem je želimo li vidjeti nešto što prepoznajemo ili osjetiti i prepustiti se nečemu što slutimo.
Eugen Borkovsky, III. 2015.
David Belas rođen 25. III. 1975. u Umagu. Osnovnu i srednju školu završava u Poreču. Diplomira na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, temom “Pokazatelji poslovanja kazališta kao javne institucije”. Također diplomira na The Moving Academy for Performing Arts, Amsterdam. MAPA diplomu dobiva u Beogradu 2010. godine, specijalizacija na području izvedbenih umjetnosti. Od 1994 upoznajem se s radom u civilnom društvu te posebno se educiram na seminarima i radionicama, ostajem aktivan do dan danas te dijelom profesionaliziram svoj angažman na području neovisne umjetnosti. Educirao se o kazališnom radu i organizaciji na brojnim međunarodnim seminarima i radionicama. Osnivač je udruge “I” proizvodnja suvremenih umjetnosti (01-11). Udrugu za promociju, produkciju i edukaciju svih oblika suvremenih umjetnosti. Udruga je djelovala na području Hrvatske dakako prije svega u Istri. Osnivač, autor, organizator Festivala „Sedam dana stvaranja“ 2004-, te niz multimedijalnih projekata od kojih su posebice zapaženi: “Dimenzija zabave”(98-00), “GRIŠNJAK”(02-10), „Rekapitulacija“(03-05), „8DAN“(06-08), “dekontekst.,”(12) Svoju umjetničku praksu dijeli na izvedbenu i likovnu umjetnost te u svojim radovima teži ka njihovoj integraciji. Umjetnička praksa Davida Belasa ravnomjerno se djeli na likovnu-vizualnu umjetnost te izvedbenu-dramsku pa s pravom ga možemo nazvati izvornim multimediskim umjetnikom. U svom dosadašnjem radu autor više od 60 performansa, izlagao na 10 grupnih i nekoliko samostalnih izložba.
Saša Kosanović rođen je 1973. godine u Zagrebu. Fotografijom se profesionalno bavi od 1996. godine. Surađivao u nizu hrvatskih listova kao fotoreporter, rabeći forme reportažne i portretne fotografije (National Geographic, Geo magazin, Playboy, Kapital, Start nove generacije…). Redovni član sekcije za fotografiju ULUPUH-a. Nagrađivan više puta: 2014. Ex tempore Grisignana; 2011. EU-OSHA Focus on risk prevention; 2010. Hrvatska novinska fotografija 2009. Izlagao: 2013. „Pod čempresom“, Galerija događanja, Zagreb; 2010. „Aktualno 2+60“, biennalna, žirirana izložba, Sekcije za fotografiju ULUPUH-a, Zagreb; 2010. „Hrvatska novinska fotografija 2009.“, Zagreb; 2006. „Tajen“, Booksa, Zagreb; 2006. „Slike s Visa“, Roky’s, Zagreb. Živi i radi između Zagreba i Grožnjana
Edvard Kužina Matei rođen je 1954. godine u Šibeniku. Član je HDLU-a Zagreb, HZSU-a i HDS-a. Realizirao je 50 samostalnih izložbi i učestvovao u mnogobrojnim kolektivnim projektima. Napisao je nekoliko knjiga proze, poezije i eseja, snimio preko osam sati autorskih skladbi i šansona. Živi i radi u Istri (Grožnjan).
