antonija balić

Izložba triju autorica, Anite Parlov, Antonije Balić i Emilije Duparove održava se u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara, a pod počasnim pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba

Ovaj izložbeni projekt kroz likovno predstavljanje tematizira višestruki identitet žene ukazujući na potrebu jasnijeg prepoznavanja uloge i značenja žena u nas, a naravno i u svijetu. Promatrali to kao problem ili dar, djelovanje snažnih umjetničkih ženskih osobnosti uvelike pridonosi razvitku društvenog i kulturnog identiteta našega grada i države i tu mogućnost trebamo cijeniti i njegovati.

Izložbom se predstavljaju tri autorice srednje generacije različitih svjetonazora, životnih okolnosti i sudbina, u njihovom karakterističnom umjetničkom mediju – slici. Tematiziraju višeznačni identitet vlastitog spola, propitkujući arhetipove i stereotipove žene koji obilježavaju europsku civilizaciju kojoj i mi pripadamo. „Izložba tematizira onaj moćan, pokretački i stvaralački aspekt žene, žene preobražene u kult. Pred nas će tako stati žena kao osobna inspiracija, s civilizacijskim naslagama uloga koje su joj nametnute i koje je prihvaćala, sa svojim strahovima, zatočena u stereotipovima, ali i divlja, slobodna, kreatorica vlastite sudbine, muza i božica, ali i tvarna žena u svoj svojoj ljepoti, ljubavi, snazi života koji daje, u svoj svojoj mudrosti, sa svim atributima svoga ženstva, ona koja sudi i odlučuje, koja štiti i pomaže, inspirira i njeguje.

Anita Parlov

Tko je žena? Koji je to strukturalni okviri određuju u vlastitom civilizacijskom nasljeđu? Europski kulturološki krug kojemu i mi pripadamo, određen je judejsko-kršćanskom pričom o pokleknuću žene pred zlom. S druge pak strane, nasuprot majke nam Eve, ženin dar da donosi život inaugurirao ju je u božansko biće, u kult obožavanja utemeljen na kultu o plodnosti. On, dotičući sve religije, postaje antipod mizogoniji kulminirajući u kultu obožavanja Velike Božanske Majke, ukorijenivši se kasnije i u kršćanskoj nomenklaturi u liku Djevice Marije. Na tom polaritetu žene grješnice i žene svetice stvoreni su brojni stereotipovi ženstva izrasli upravo na krivom poimanju arhetipskih obrazaca, odnosno na filtriranju onih kojima je naše patrijarhalno društvo moglo najbolje manipulirati. U bespoštednoj borbi za svoj identitet, u krivim nastojanjima da se izjednači s muškarcem s kojim je zapravo istovjetna, u društvu izmiješanih vrijednosti u kojem više ne postoje referentne točke ženskosti i muškosti, žena je izgubila svoj identitet. No iako iste, ljudske naravi, žena je od muškarca drugačija osoba. Ta „drugačijost” žene sadržana je u višestrukosti njezinog identiteta, a ne u uvriježenoj dihotomiji. Nasljeđivanjem tek pojedinih njegovih segmenata, tj. arhetipova, stvorili smo krive obrasce mišljenja i djelovanja, strukturirajući naše kolektivno nesvjesno pasivnom ulogom i značenjem žene isključivo kao majke i supruge, nasuprot devijantnog i nestalnog arhetipa ljubavnice i bludnice. Iz tih krivih predodžbi javili su se nepoželjni stereotipovi i idolatrije kao krive projekcije onoga koji ih utjelovljuje. A pravi smisao arhetipa zapravo je u spoznaji njihove višestrukosti te njihovoj eksploataciji kao modelu osobne transformacije, putu do vlastitih izvora – do vlastite Duše. Tri umjetnice, Antonija Balić, Anita Parlov i Emilija Duparova svojim životom i djelom utjelovljuju temeljne ženske principe koji se kroz složenu morfologiju i interdisciplinaran pristup slici jasno iščitavaju iz njihovih likovnih uradaka. U svom bazičnom izričaju tematiziraju vlastiti identitet prolazeći „općim mjestima” naših civilizacijskih spoticanja – spolnosti, osobnim slobodama, moralom, nametnutim ulogama. Otkrivaju i oslobađaju ženu, prikazujući ju u višestrukosti njezinih uloga. Ženu koja je sišla sa svog nebeskog trona do zemlje, do utrobe, do sjemena. Čuvaricu vječitog plamena koja je prošla inicijaciju vlastite duše i ostala ista – samo žena. Njihove likovne priče nadilaze matično vrijeme postajući opće i univerzalne, primordijalne i suvremene, dokazujući da velike teme nisu ni „ženske” ni „muške” već samo ljudske. Ta dihotomija ljudskosti, podvojenost duše i tijela, razuma i osjeta snažno izražena kod suvremenih žena–umjetnica prisutna je kao tema i u recentnom radu Antonije Balić. Ink-jet printom na platnu fiksiranom na vatelinske podloge ona predstavlja začudni teatar obezglavljenih bijelih lutki iz čije praznine „vrišti” čežnja za životom. Te depersonalizirane figure bez kostiju kao živućih esencija bivstva, kao simbola pasivnosti, manipulacije i podčinjenosti, zapravo su produkt straha od gubitka vlastitosti, poziv na osobno i kolektivno pročišćenje i težnja za prihvaćanjem i oslobođenjem. Ta deindividualizacija osobne uobrazilje i potreba da iz druge perspektive sagleda samu sebe još je naglašenija u „selfijima” Anite Parlov. Fotografiranje vlastitog lica, artikuliranog finim, minucioznim crtežom, kao procesa samoaktualizacije pruža mogućnost introspekcije, uranjanja u nesvjesno da bi se osvijestilo Jastvo. Krećući se sljedovima osobne personalizacije preko predstavljanja vlastitih uloga – maski koje joj nameće društvo, njihovih prevladavanja i „skidanja” nametnutih lica, dolazi do samosvjesnosti, do pogleda „u sebe”. Ta inicijacija ženstva objelodanjena u brojnim mitološko-religijskim sistemima kao silazak božice u podzemni svijet, ulazak je žene u vlastitu nutrinu, do vječno goruće podzemne vatre, Emilija Duparova snažno rasplamsava svojom Libretom.

liberta

To je ulazak u samo vrelo naše višestrukosti, u naš jedinstveni arhetip. To je divlja, slobodna žena, uprizorena božica iz davnina obdarena sposobnošću iščitavanja praiskonskih znakova skrivenih u dubokim bunarima naše duše. Nago žensko tijelo zaustavljeno u plesno-ritualnu figuru, stopljeno na obrađene slikarske strukture sa snopom projekcije doslovnom bujici vatre, zrcali nam našu bit. Pa iako je riječ o autoreferencijalnosti, vizualizaciji osobnih meditativnih stanja i senzacija, Emilijina žena egzaltira elementarnu snagu, kreaciju, intuiciju, strast i mudrost postajući simbol istinskog arhetipa žene.

Sanda Stanaćev Bajzek

unnamed

Leave a Reply

Your email address will not be published.