Saša Kosanović: MAPIRANJE TRENUTAKA

Kosanović Sasa 04

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
samostalna izložba

otvorenje:
subota, 21. III. 2015. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan

Izložbu će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

predgovor katalogu:
Saša Kosanović: Mapiranje trenutaka

Nesigurnost postojanja oduvijek biva kompenzirana određivanjem osobnog prostora. Kutak pod suncem ima dva orijentira: psihološki i fizikalni. Pojam „fizikalno” znači kvadraturu. Psihički, posjedovanje nekog prostora nosi ideju sigurnosti. Dobar osjećaj osobnog prostora čini osoba s kojom ga se dijeli, bez obzira na fizikalno okruženje. Postoji i nomadski pristup kojemu više nisu potrebne olakšice. On se ostvaruje mijenjanjem situacija i prilagodbom datostima trenutka. Fotografski projekt Saše Kosanovića progovara o nomadskom pristupu, osvajanju i otkrivanju lokaliteta. Autor nam predočava privremeni boravak nekolicine ljudi na (neurbanoj) lokaciji. Činioci zabilježenih aktivnosti nisu idealizirana bića, već sliče na susjede, prijatelje, poznanike. Akteri, možda, nisu sasvim sretni, ali su uvjereni u svoje životne uloge. Ova samouvjerenost premisa je umjetnikove reakcije: bilježenja karakterističnih trenutaka.

Prolazeći postavom stječemo dojam filmskih sekvenci događanja tijekom boravka nekolicine ljudi na istoj lokaciji. Kolekcija fotografskih uradaka Saše Kosanovića poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju više mogućih interpretacija. Možda su najzanimljiviji diskursi: pozicija samog autora, vrijeme u kojem su ovi radovi nastali i tretman promatrača. Nameće se pitanje: Mjesto ili Ne-mjesto. Je li Ne-mjesto ljetovalište, kuća za odmor, izletište, pretvoreno u Mjesto?

Kosanović Sasa 05

Većina scena nosi oznake spontanosti, nerežiranosti i to je obujmica za cijeli projekt. Autorov osobni doživljaj detektiramo preneseno, njega izgovaraju akteri uvedeni u kadrove. Fotografov senzibilitet pronalazi suradnika u motivu. Kosanović bilježi stambene, radne ili prostore za opuštanje, interijere i eksterijere. Pred nama je niz susreta, komunikacije ljudi s prirodom i ljudi s drugim osobama. Autor ih ponekad plasira kao čuvare/uporabnike ili kao uzurpatore prostora. Iščitavamo da ni sami akteri ne iskazuju uvjerljivu sigurnost lokacije. Prisutna je energija privremenosti. On uspijeva fotografskim medijem komentirati situacije, ponekad pasivnije, češće aktivno, a ponekad cinično. Osobni doživljaj je ponuđen, ali namjerno nije opterećen definicijom. Promatrač je izazvan na doživljaj i razmišljanje. Autor mu na prvi pogled obećava dokument, a onda ga uvlači u prepoznavanje doživljaja.

Pred nama je niz fotografija izraženog ritma. Otklanjajući stegu uobičajenog fotografskog postupka autor kreće u revidiranje kadra. Situacije su čitljive iako pojedinačni radovi djeluju kao razigrane i neorganizirane kompozicije. Tek ponekad ponuđen je oslonac za pogled. Ipak, svjetlosne nakupine oblika/ideja nanizane su promišljeno. Zaustavljene na putu od dosjetke ka znakovitosti, uznemirujuće su. Svaka, pa i najmanja, promjena bilo kojeg elementa izazvat će promjenu cijelog sustava. Kosanović gradi prostore kadra s čestim perspektivnim i sadržajnim otklonima od očekivanog. Nismo uvijek sigurni radi li se o interijeru, eksterijeru ili smo, možda, zašli među kulise. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije pejzaža, interijera, aktera, promatrača dovode u nesigurnost perceptivnog dojma.

Svi predstavljeni kadrovi uvijek su naseljeni. Projekt je socijalno obilježen. Kao matrica za promišljanje u većini slučajeva su stanja aktera koje Kosanović prezentira kao upitne. On nam ilustrira napola izgovorene zvukove i vibracije međuljudskih odnosa u srazu s prirodom. Koliko god na radovima vidimo ljude, imamo dojam osamljenosti. Nesklad između dojma sigurnosti koji nam daje osvojeni prostor i poznato društvo, očit je. Ponekad gestualno, ponekad sasvim pitomo, očitavamo raspoloženja, utiske, trenutne odbljeske svijesti. Autor ponekad govori direktno, a ponekad pripovijeda znakovima. Poput tata, on krade trenutak, atmosferu ili snima osobu koja pristaje na fotografiranje. Portreti, uhvaćeni u situacijama ili u ambijentu, vraćaju nas u neko prošlo vrijeme iako su sasvim aktualni. To je postignuto izuzimanjem kolora uz bilježenje znakova koji određuju zabilježene situacije.

Kosanović Sasa 06

Bilježnik događanja poštuje tjelesno. Na svim radovima otkrivamo iskaz temeljen ljudskim tijelom. Jer, tijelo je temeljna datost. U njemu se miješaju užitak, patnja, misao, emocija, bolest, smrt. Tijelo mora podnijeti biološke i socijalne funkcije. U tijelu smo sakupljeni kao osobe. No, Kosanović sluti da tijelo nije organski stroj ukroćen umom. Novo, postmodernističko „Ja” promjenljivo je i odražava sumnje, mogućnosti, pretpostavke. Trajna individualnost uzmiče pred više auto-percepcija što ih individua može prihvatiti na neko vrijeme, a potom odbaciti. Kao da nam fotograf želi kazati da tijelo nosi stanje, a da je pri tom ranjivo i podložno promjenama. On osobe koje prikazuje bilježi u znakovitim položajima. Odnos ili stav osobe očituje se i na tjelesnoj gesti. Pitamo se kada, gdje i kako se dogodilo, jer ovi radovi komentiraju iako ne definiraju stav. Oni ogovaraju. Autor fotografija pojašnjava efemernost ovih scena: druženje, suživot aktera jedne likovne kolonije (Podčempres).

Sumnja je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Tijek možemo povezati sa sumnjom. Saša Kosanović sumnja, demistificirajući okruženje. Tijek je zaustavljen u trenutke/scene a mogao bi biti nastavljen u svakom sljedećem trenutku. Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci, voajeri. Kao što su autora, likovi i nas mogu iznenaditi, raspoložiti, zamisliti. Predstavljene su osobine koje i kod sebe prepoznajemo. Očito je da je umjetnik motive doživio kao senzibilna osoba. Pozitivan dojam koji izazivaju ovi radovi miješa se sa značenjskom porukom. Umjetnik to čini inventivno na razmeđu između realnosti i alegorije. Ovo nije samo izložba fotografija. Pred nama je kolekcija stanja.

Eugen Borkovsky, III. 2015.

Kosanović Sasa 07

Saša Kosanović rođen je 1973. godine u Zagrebu. Fotografijom se profesionalno bavi od 1996. godine. Surađivao u nizu hrvatskih listova kao fotoreporter, rabeći forme reportažne i portretne fotografije (National Geographic, Geo magazin, Playboy, Kapital, Start nove generacije…). Redovni član sekcije za fotografiju ULUPUH-a. Nagrađivan više puta: 2014. Ex tempore Grisignana; 2011. EU-OSHA Focus on risk prevention; 2010. Hrvatska novinska fotografija 2009. Izlagao: 2013. „Pod čempresom”, Galerija događanja, Zagreb; 2010. „Aktualno 2+60″, biennalna, žirirana izložba, Sekcije za fotografiju ULUPUH-a, Zagreb; 2010. „Hrvatska novinska fotografija 2009.”, Zagreb; 2006. „Tajen”, Booksa, Zagreb; 2006. „Slike s Visa”, Roky’s, Zagreb. Živi i radi između Zagreba i Grožnjana