Bez Jože Horvata, velikoga čovjeka i pisca hrvatska bi književnost bila zakinuta za mnoga djela: bestselera napisanog u formi dnevnika “Besa”, ali i romana “Mačak pod šljemom” te «Crvena lisica», romana za djecu Operacija »Stonoga« “Waitapu” i “Sedmi be”
Mnoge je svoje teške trenutke Horvat pretočio u književnost, pa je tako gubitak sinova «pretvorio» u roman “Molitva prije plovidbe”. Sve je to, bez obzira na teme i publiku kojoj je namijenjeno, više nego popularno štivo, a popularno je bilo govoriti o njegovu pustolovnom životu, pratiti njegovo moreplovsko iskusatvo – sve to činilo ga je sasvim osobitim i vrijednim pozornosti.
Iako je umro 2012. godine u umirovljeničkom domu nedaleko od Velike Gorice, na dan 10. ožujka, kada bi napunio točno sto godina, otkrivena je u Zagrebu spomen-ploča njemu u čast. Ploča je postavljena u 11 sati na pročelju zgrade u ulici Medveščak 54 u Zagrebu, gdje je slavni hrvatski pisac i moreplovac Joža Horvat dugo živio i stvarao,
Spomen ploču postavljenu u Zagrebu izradio je Jožin prijatelj i moreplovac, kipar Kosta Kostov, a na svečanosti zbog bolesti nije mogla biti Jožina udovica Renata. Ona je, poznato je, bila u svim dokumentarnim filmovima o hrvatskome književniku, on ju je spominjao i bila je nezaobilazna u tumačenju njegova života pa i rada. Nisu samo u Zagrebu obilježili Jožinu godišnjicu, učinili su to i u Jedriličarskom klubu Uskok u Zadru, a to će učiniti i u Čakovcu u klubu Prostor uz film koji je desetljećima bio zabranjen – “Ciguli Miguli”.
Joža Horvat, rođen u međimurskoj Kotoribi u obitelji s devetoro djece, pisati je počeo rano. Humoresku “Mobilizacija protiv nepismenosti” objavio je 1937. Kada se obitelj preselila u Zagreb, Joža je u obiteljskom bendu svirao bisernicu, prodavao peciva, igrao nogomet, radio kao liftboj. I napisao roman “Sedmi be”, koji na ogled odnio Krleži. Učlanio se u Komunističku partiju i upisao Filozofski fakultet. Horvat je otišao u partizane, pa je ratovao na Baniji, u Slavoniji, na Kalniku. A kada mu se domovina našla u opasnosti 1991., Joža je odjenuo uniformu i krenuo na banijsko ratište.
Najviše je od svega volio more i plovidbu, pa je tako, da bi sagradili prvi brod “Skitnicu”, supruga Renata morala prodati klavir, dva gradilišta, nakit, a Joža dvije lovačke puške. Na putovanju oko svijeta sportskim jedrenjakom Besa na zapadnoj obali Sumatre uz zalazak sunca, izgovorio je ovo: “Od svih droga more je najopojnije.”
Postavljanju ploče prisustvovao je književni kritičar i leksikograf Velimir Visković, koji je, uz ostalo, rekao: « Joža je bio stari romantičar, zaljubljenik u ideju socijalne pravde i antifašističkog otpora, a potom i veliki poklonik prirodnog života, vizije čovjeka u tijesnoj sprezi s Prirodom.» Pa je dodao i ovo:
«Svjedočio sam njegovoj vatrenoj raspravi s Igorom Mandićem na dan Krležine smrti 1981. u Klubu književnika; sjedili su za istim stolom i vikali jedan na drugoga: Joža je strastveno ponavljao kako je on u svojem životu imao dva velika učitelja: u literaturi Krležu, u politici druga Tita, a Igor se žestoko rugao njegovim idolima. Ali nisu se razdvajali; nisam imao dojam da su ustali od stola posvađani, ispunjeni uzajamnom gorčinom i mržnjom.» Zatim je dodao i ovo: «Zapanjujuća je njegova hrabrost da se otisne, on žabar, na nepreglednu pučinu, u krhkoj barčici, izložen pogibeljnoj opasnosti. Pa ni doživjevši osobnu tragediju, smrt vlastitih sinova, Joža ne odustaje od plovidbe. U prirodi, u veličanstvenoj Prirodi, rađanje i smrt su dio neprekinutog ciklusa, pred takvom vizijom Prirode osobna tuga i bol stoički se podnose.» riječi su Velimira Viskovića.
Mnogo je poklonika Joža imao i među novinarima koji su pratili kulturu, pa je tako mnogo promocija pojedinih knjiga iz njegovih Sabranih djela, koje je godinama sustavno priređivala, organizirala njegova poklonica i prijateljica Đurđa Mačković koja je bila urednica kulture na Radio Zagrebu tj. na Hrvatskome radiju, Radio Zagrebu.
I za kraj ponovno se vraćamo na početak: bez djela Jože Horavata život bi nam bio prazniji za mnoga izuzetna čitalačka iskustva, a mnogi su, ne mogavši sami to učiniti, more i brodove zavoljeli posredstvom njegovih opisa brojnih putovanja…
tekst i foto Nives Gajdobranski
