Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje, u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života. Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om, lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju katarzu?
Ivica Prtenjača (1969), hrvatski pjesnik i pisac, rođen je u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Osim poezije i proze, piše i dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu. Objavio je sljedeća djela: zbirke pezije “Pisanje oslobađa”, “Yves”, “Nitko ne govori hrvatski”, “Uzimaj sve što te smiruje”, roman “Dobro je, lijepo je”, dramu “Nedjeljni ručak” te književnu kuharicu “Kod Yvesa”.
