2389 bigOd prvih taktova i plesa na zvukove pavane u majčinu trbuhu do simbolične smrti u Veneciji i ponovnog rođenja u Istri, “Kristalni kardinal” govori o odrastanju umjetnika. Prepun očaravajućih slika, s prijeko potrebnom dozom fantastike, a istovremeno duboko ukotvljen u realne događaje, Frey niže slike Zagreba iz pedesetih i šezdesetih godina, mračnog stana bogobojazne tete natrpanog slikama svetaca, radosti u krilu svećenika, strahova u domu za djecu, blistavih dvorana akademije i kolodvorskih zahoda u Kölnu, nerazumijevanja i uspjeha u umjetničkim projektima. Sočan i životan, s nezaboravnim likovima, prepun i svijetlih i mračnih trenutaka, “Kristalni kardinal” potraga je za rajem na zemlji, za ispunjenjem u umjetnosti, za srećom i ljubavlju. Damir Zlatar Frey beskompromisno, bez rezerve i potpuno otvorena srca pokazuje kako umjetnost nastaje, stapa se s čovjekom, preplavljuje ga i spašava. Govoreći o najljepšim i najšokantnijim stvarima bez zadrške, Frey kao u najboljoj kazališnoj predstavi izaziva i smijeh, i suze, i radost, i strah. “Kristalni kardinal” portret je umjetnika i njegova stalnog odrastanja, njegove borbe sa sistemom i protiv njega i stalnog prepuštanja djetetu u sebi. Iskren do boli, s mnogo autobiografskih elemenata, roman “Kristalni kardinal” kazališnog redatelja, plesača i koreografa Damira Zlatara Freya jedna je od onih proza koje ostaju duboko urezane u čitateljevu svijest.

Damir Zlatar Frey (Zagreb, 1954.) dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala. Svojim osebujnim i teško usporedivim djelom pripada podjednako svojoj domovini Hrvatskoj i Sloveniji, u kojoj se umjetnički formirao i ostavio dubok trag. Među mnogobrojnim značajnim predstavama koje je ostvario u hrvatskim, slovenskim, bosanskim, srpskim i talijanskim kazalištima izdvajaju se njegova uprizorenja tekstova Slavka Gruma (“Događaj u gradu Gogi”), Ivana Cankara (“Lijepa Vida”), Oscara Wildea (“Saloma”), Slavenke Drakulić (“Božanska glad”), Uga Bettija (“Zločin na Kozjem otoku”), Federica Garcíje Lorce (“Krvava svadba”), Marquisa de Sadea i Jeana Geneta (“Balkon”, “Sluškinje”, “Strogi nadzor”). Drama “Krv i košute” praizvedena je 1989. u Mariboru, a doživjela je premijere i u Ljubljani te Puli. Dobitnik je više značajnih priznanja, među kojima se ističu: odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Župančičeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada, koju je dobio u više navrata. Godine 1986. utemeljio je znamenitu ljubljansku Koreodramu, kazalište koje je ostavilo dubok trag u slovenskome glumištu, ali i širemu kulturnom prostoru. Šesnaest godina poslije, 2000., nepresušnom stvaralačkom energijom pokreće i Međunarodni festival komornoga teatra “Zlatni lav” u Umagu, koji svake godine pod drugom skupnom egidom okuplja umjetnike iz zemalja središnje i južne Europe.

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.