Otvorenje izložbe Osječki mladi grafičari umjetnika Valentine Grubačević, Tamare Meščić, Krunoslava Dundovića i Vesne Gašparić, održati će se u utorak, 03. ožujka, u 20 sati, u Galeriji SC

Strukture komunikacije

*Ozbiljnost, dosljednost i temeljitost u svim aspektima rada osobine su koje ističu ovih četvero mladih umjetnika, bivših studenata Umjetničke akademije u Osijeku, čiji su radovi prezentirani na izložbi. Takav pristup radu razvidan je u njihovim djelima iako je riječ o sasvim različitim poetikama. Valentina Grubačević, koja je već nagrađivana za svoje radove, oblikuje prostorne grafike vrlo intimne provenijencije na sebi svojstven i začudan način. Tamara Meščić donosi nam suptilan i iskren prikaz osobne mitologije gledan očima žene, koristeći različite medijske pristupe. Krunoslav Dundović, mladi umjetnik velikoga potencijala i energije, pokazuje suvereno baratanje grafičkim tehnikama kroz različita kompozicijska rješenja koja se mogu iščitavati na više razina. Četvrta sudionica, Vesna Gašparić, nedavno nagrađena Grand Prixom na 24. Slavonskom biennalu za svoj diplomski rad „Identitet prostora: antropologija prostora i njegovo poimanje”, prezentira intiman ali i socijalno osviješten rad u kojem se vidi njezino jasno razumijevanje vremena u kojem živi, a koje oblikuje na vrlo suptilan i promišljen način.

Izložba je otvorena do 14. ožujka, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Valentina Grubačević rođena je 1986. godine Osijeku. Diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, smjer grafike. Tokom studija osnovala je “Klub studenata Umjetničke akademije” preko kojeg je organizirala umjetnička događanja te je dobitnica Dekanove nagrade za uspješnost na studiju. “Posebnu nagradu žirija” za najbolju grafičku instalaciju je dobila na izložbi “GrafičaRi” u Rijeci 2013. godine. Sudjelovala na nekolicini projekata, aktivna u izlagačkim djelatnostima, postala član HDLU-a Osijek 2011. Sudjelovala je na 2. “Međunarodnoj radionici umjetničke grafike” (IWAGO), te je organizatorica nekolicine umjetničkih događanja i projekata poput “Baranja animation festivala”, festivala međunarodnog animiranog filma, “ReArt” sajma umjetnosti i rukotvorina te projekta “Re-Fashion” u suradnji sa eTwinning partnerom iz Grčke. Živi u Osijeku i bavi se pedagoškim radom.

Naziv rada: „Strukture komunikacije”
Tehnika: bakropis na tkanini i papiru, taktilna grafička soft skulptura
Dimenzije: promjenjive (cca 200 cm x 150 cm x200 cm)
Godina nastanka: 2011./2012.
Nagrade: Rad je osvojio novčanu nagradu uz „Posebnu pohvalu žirija” na izložbi pod nazivom „GrafičaRi” u Rijeci 2013. godine.

„Strukture komunikacije” je naziv mog diplomskog rada koji pokušava istraživati i odgovarati na pitanja o vizualizaciji „Komunikacije na mnoštvo načina”. Rad je kružna grafička instalacija koja prelazi iz medija papira i bakropisnog 2D crteža, u medij pune soft skulpture, tkanine i 3D grafičkog crteža. Crtež prikazuje konturno obrađene ljudske likove koji su ili prenaglašeni ili potpuno izgubljeni u aglomeraciju crteža. Spoj komunikacije ljudi, životinja i općenite nevidljive komunikacije u prostoru je prikazan poput „oblaka” ili „bića” koji se linijski ponavljaju igrajući se ritmom, debljinom linije, jačinom jetkanja i na koncu crnilom ili sivilom boje. Grafička instalacija „Strukture komunikacije” zapravo na taj način prikazuju unutarnji svijet moje osobnosti i kroz umjetnički čin širi komunikaciju dalje.

Inspirirala su me pitanja vezana uz „nevidljivi svijet”, mikrosvijet, alternativnu fiziku, virtualne komunikacije, prostor i komunikacije u tom prostoru u kojemu mi obitavamo. Vjerojatno je to proizašlo iz osobne prirode, „veze na daljinu”, komunikacijom preko interneta, telekomunikacije. Razmišljanjima o tome kako bi ovaj svijet izgledao ako bi valovi i energije, unutarnje komunikacije prikazali vizualno i materijalizirali ih. Grafička instalacija “Strukture komunikacije” sastoji se od 14 različitih matrica, otisnutih na tkaninu, šivanih i stvorenih u grafičke soft skulpture. Soft skulpture su napunjene ostacima ne-razgradivih materijala što im može dati i konotaciju na reciklirane radove. Gledatelj se može kretati “prostorom” grafičke instalacije i taktilno “širiti komunikaciju dalje”.

Tamara Meščić, mag.edu. art rođena je 1987. Živi i radi u Osijeku. 2013. godine diplomirala na likovnom odsjeku, smjer grafika na Umjetničke akademije u Osijeku, pod mentorstvom doc. art. Maria Čaušića. Na drugoj godini diplomskog studija,odlazi na razmjenu studenata u Pečuh, Mađarska. Bila je jedna od organizatorica aktivnosti KSUM-a, kluba studenata Umjetničke Akademije u Osijeku. Od 2012. postala članica Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnika u Osijeku . Sudjelovala na nekoliko humanitarnim i umjetničkim radionicama, te aktivno vodila likovnu radionicu „Društvo Naša djeca”.

Izdvojene izložbe:
2014. Novo lice grafike, Galerija Kazamat, Osijek
2013. Volumen linije, Galerija Kazamat, Osijek
2013. Vikend za kulturu, grupna izložba, Galerija Kazamat, Osijek
2013. Prostor ženske intuicije, diplomska izložba, Gradska Galerija Waldinger , Osijek
2013. GrafičaRI, skupna izložba, Galerija Mali Salon, Rijeka
2013. Art lab, samostalna izložba, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
2012. 23. Slavonski biennale, skupna izložba, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
2010. hybrid media camp, skupna izložba, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad/ Begeč
2010. Cooltour provokacija, skupna izložba, Galerija 4, Slavonski Brod

3 crteza iz frizerskog salona

Svakodnevna ispovijest

U svom radu bavim se propitivanjem vlastitog identiteta kroz sjećanja na djetinjstvo. Zanima me na koji način se rad različitih generacija žena u mojoj obitelji isprepliću i utječu na moj identitet umjetnice.

Rad „Svakodnevna ispovijesti” bavi se istraživanjem rada moje bake frizerke i njezinog svakodnevnog života u korelaciji s prikazivanjem moje svakidašnjice. Sjećanja na ugodno djetinjstvo prožeta su slikama bake frizerke i specifičnosti koje se kroz taj zanat i rad proizlaze. Zanima me, na koji način mogu oživjeti sjećanja i reinterpretirati ih kroz rad te istražiti suodnose s vlastitim radom.

Rad se sastoji od dvije cjeline. Prva cjelina interpretira bakin rad i svakodnevnicu, a druga moju vlastitu.

U prvoj cjelini bakin lik se pojavljuje kao lajtmotiv. Zanima me na koji se način bakina struka frizerke utječe na njezin identitet i koji su procesi svakodnevnih uloga koje poprima u kontaktu sa različitim posjetiteljima koje šiša.

Također, se u radu služim različitim metodama koje započinju fotografijom. Fotografija je u funkciji zabilješke, početne matrice koju interpoliram u različite grafičke tehnike i crtež. Motivi koje prikazujem su portret bake i elementi iz frizerskog salona poput škara, haube, ošišane kose i drugih.

Prvi dio rada podijeljen je na crteže:
1. devet kaširanih crteža, na ljepenci, s motivom bake frizerke. Njezin rad ruku za vrijeme šišanja poistovjećujem s vlastitim radom ruku za vrijeme crtanja, a naročito rezanja grafika u tehnici linoreza zbog metode rezanja i odbacivanja viška materije. Ovaj dio rada popraćen je također sa audio snimkom, na kojoj se jasno čuje zvuk samog šišanja.

2. dva velika crteža na kojima je prikazana baka u „smrznutom” trenutku šišanja i hauba kao zasebni element. Crtež je ispunjen rasterom koji predstavlja kosu na podu.

Uz proučavanje i prikazivanje bakine struke ovaj dio rada se bavi i njezinom svakidašnjicom, osobnim ritualima i gestama. U tom dijelu rada se zbog svoje egzaktnosti služim tehnikom visokog tiska, linoreza. Na grafikama prikazujem fragmente koji mi pobuđuju sjećanja, baku koja pije kavu, ritual po kojem je najprepoznatljivija, te sitne detalje koji ispunjavaju scenu i doprinose individualizaciji i personalizaciji samog mjesta prikazivanja.

U drugoj cjelini rada, bavim se vlastitom svakodnevnicom i strukom. Koje bi realizirala kroz medij videa. Povezanost i prisnost kroz prikaze bake i njezinog rada i zanata, isticala bi i vlastite fragmente svakodnevnice. Prikaz procesa rada, na linorezu i crtežu stvorila bi simbiozu konteksta, sa radom bake u frizerskom salonu. Spoj i prekretnica će biti prikazani u video kao cjelina posebnih jedinica u njemu. U video ću istaknuti svoje okruženje kroz rad,te povezanost sa obitelji i moje uloge umjetnice.

Krunoslav Dundović rođen je 1987. godine u Osijeku.
2005/06 – Završio školu za tekstil, dizajn i primjenjene umjetnosti u Osijeku, slikarski dizajn
2005./06. upisuje preddiplomski studi likovne kulture na Umjetničkoj akademiji u Osijeku
2009./10. – Završio preddiplomski studij Likovne kulture na umjetničkoj akademiji u Osijeku
2010./11. – Upisao diplomski studij likovne kulture smijer slikarstvo
2010. postao članom HDLU-a Osijek
Trenutno apsolvent na Likovnoj akademiji u Osijeku, smijer slikarstvo. Bavi se fotografijom, videom, grafikom, dizajnom, te aktivno izlaže.

KRUNOSLAV DUNDOVIC

Samostalne izložbe
2011. DIJALOZI NA GRANICI, Galerija suvremene umjetnosti Pančevo, Pančevo

Grupne izložbe
2014. 8. EX YU KONKURS ZA GRAFIKU, Nacionalna galerija Beograd
2014. 32. SALON MLADIH, HDLU, Zagreb
2014. IZLOŽBA NAGRAĐENIH STUDENATA UAOS, Galerija Prica, Samobor
2014. HDLU GRAFIKA, Galerija Kazamat, Osijek
2013. IWAGO 2, Galerija Kazamat, Osijek
2013. STARTER 2, Arheološki muzej, Osijek
2012. HDLU MULTIMEDIA – MEDIJAMORFOZE, Galerija Kazamat, Osijek
2012. ODBIENNALE, popup, Esseker centar, Osijek
2012. 23. SLAVONSKI BIENNALE, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
2012. FOTOSTARTER, Novi sad
2012. II. INTERNATIONAL GRAPHIC ART BIENNIAL – Graphics Review, Rumunjska
2011. SHORTZ, festival kratkog filma i videa, Novi Sad
2009. STARTER – Galerija Kazamat, Osijek
Gradski muzej Požega, Požega
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Galerija Ružić, Slavonski Brod
Gradski muzej Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti Vinkovci, Vinkovci
Gradski muzej Vukovar, Dvorac Eltz, Vukovar
Muzej Đakovštine, Đakovo
Galerija SC, Zagreb

Nagrade
2012. Dekanova nagrada u akademskoj godini 2012./2013.
2012. UAOS – nagrada za slikarstvo

Zastupljenost u zbirkama
2013. HAZU, kabinet grafike

Kolonije / Radionice
2014. RADIONICA ,,SITOTISAK” (UAOS), Osijek
2013. ,,2. MEĐUNARODNA RADIONICA UMJETNIČKE GRAFIKE (IWAGO 2)”, HDLU, Osijek
2013. ,,31. BARANJSKA SLIKARSKA KOLONIJA”, Draž

Dizajn
2014. 3.MEĐUNARODNA RADIONICA UMJETNIČKE GRAFIKE (Oblikovanje kataloga)
2014. PANNONIAN CHALLENGE 15 (Vizualni indentitet)
2006. PANNONIAN CHALLENGE 7 (Vizualni indentitet)
2005. PANNONIAN CHALLENGE 6 (Vizualni indentitet)

Vesna Gašparić, mag. educ. likovne kulture rođena 1985. u Podravini. Trenutno boravi i radi u Belom Manastiru.
2013. godine diplomirala na Likovnom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, pod mentorstvom
doc. art. Maria Čaušića. Na prvoj godini Diplomskog studija odlazi na razmjenu studenata u Pečuh , Mađarska-Faculty of Music and Visual Arts. Odmah na početku svog studija postaje korisnicom državne stipendije i kredita za nadarene studente.
2014. Postaje članicom HDLU-a, te iste godine ostvaruje umjetničku rezidenciju u Belgiji, u sklopu
međunarodnog projekta GLO’ART. Dobitnica je brojnih nagrada, među značajnijima je prošlogodišnja nagrada GRAND PRIX na izložbi 24 Slavonski biennale u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Izlagala na samostalnim i brojnim skupnim izložbama, te aktivna sudionica u radionicama I projektima humanitarnog karaktera.

Izdvojene izložbe:
2015- “Identitet prostora-antropologija prostora i njegovo poimanje” Izložba u Galeriji Događanja,
Zagreb ( predviđeno za 2015.)
2014-2015. “24 Slavonski Biennale” Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, Hrvatska- GRAND PRIX
2014.- GLO’ART- izložba radova nastalih za vrijeme rezidencije, Laneken, Belgija
2014.- “Novo lice grafike”-godišnja izložba članova HDLU-a, galerija Kazamat, Osijek, Hrvatska
2013. –” Prostori ženske intuicije”- Galerija Waldinger, Osijek, Hrvatska
2013. -„GraficaRi” – izložba grafika , galerija Mali Salon, Rijeka, Hrvatska
2013. –”Vikend za kulturu” skupna izložba, Galerija Kazamat, Osijek
2011.- „I. biennale hrvatske mlade fotografije” Kneževa palača, Zadar
2010.: – „22. Slavonski Biennale” , GLUO, Osijek, Hrvatska
2010. – “Izložba 1+1” , Galerija Kazamat, izložba profesora i studenata umjetničke akademije, Osijek

Vesna Gašparić 2

Ciklus radova po imenu Identitet prostora: Antropologija prostora i njegovo poimanje odnosi se na moj diplomski rad realiziran 2012/2013.godine, te se bazira na proučavanju fenomena identiteta . U ovom radu propitujem identitete prostora u susretu sa onim što ga uvjetuje. Aktualne teme o revitalizaciji postojećih prostora ali i njihovog napuštanja pobudilo je u meni zanimanje za proučavanje, promatranje i bilježenje napuštenih prostora u mojoj neposrednoj okolini , koji su uslijedili bilo to zbog socijalno-ekonomskog stanja ili društvenih promjena. Otkrivam i bilježim lokacije na koje je vrijeme destruktivnog utjecalo. Dijelove arhitekture koji su skriveni od pogleda te trenutno lišeni identiteta, odnosno prostore koji više ne služe svojoj prvotnoj svrsi . Usporedno s tim, sagledavam devastirane objekte, njihovo sadašnje stanje, koji ga sadržaji više ne ispunjavaju i kakav je naš sadašnji suodnos.

U radu su uključena 2 rada. Prvi dio se sastoji od 30 minijatura u kojima ekstrahiram prostor u obliku jednostavnog i britkog crtačkog odgovora i vizualnog koncepta. Formati koji variraju kako od veličine, oblika tako i od same boje papira asociraju na raznolikost prostora ali i na fragmente našeg sjećanja. Tehnikom crteža te uz tonove sivila na raznolikim bojama papira, i britkih grafičkih linija dočaravam sterilnost, tišinu i polako nestajanje .

Intervencija za kojom posežem u svom radu je montaža. Odnosno, odabirem princip apliciranja ljudskih likova na crteže napuštenih prostora koji su uglavnom izdvojeni niz vlastite foto-dokumentacije. Materijali kojima se služim su prozirni tanki pleksiglas, naljepnice mliječnog tona te najvažnije, predlošci fotografija iz ranog 20 stoljeća. Koristeći se metodom montaže izdvajam obrise ljudskih likova te ih pažljivo apliciram na mjesta / prostore uz koja ih vežu razna iskustva i sjećanja. Ova metoda mi dopušta ono najbitnije, stvaranje dviju stvarnosti: otisak na prozirnom materijalu koji predstavlja prošlost, a crtež, koji je prethodno fiksiran na drvenu podlogu, predstavlja deformiranu sadašnjost i sudbinu napuštenih prostora.

U procesu montaže koristim se fotografijama američkoga umjetnika John Vachon-a iz razloga što njegov uradak nastao1950 ih godina dokumentira ljudski lik i prostor onog vremena, stavljajući naglasak na ljudski motiv. Dok ja okrećem njegov koncept i baziram se na napuštene prostore gdje likovi služe jedino kao suptilni odrazi sadržajne prostorne prošlosti u službi rekonstrukcije radnji koje odaju prijašnji identitet . Likove koje apliciram na prozirnu podlogu ne zasijecaju u crtež, želja mi je da likove prošlosti prikažem na način da urastaju te se stapanju sa prostorom današnjice.

U drugom dijelu rada nastavljam sa fotografskom dokumentacijom biranih lokacija napuštenih i devastiranih prostora koji su izgubili svoju nekadašnju simboliku, funkciju ili moć. U ovom dijelu rada bavim se prenošenjem prethodno fotografiranih prostora u grafički medij gdje glavnu ulogu ima fotoalbum A3 formata. Prostori koji su prethodno fotografirani preneseni su u medij grafike. Koristim različite grafičke kombinirane tehnike dubokog tiska; meki vosak ,aquatintu i suhu iglu.. 14 otisaka dimenzije 18x13cm zamjenjuju samu
fotografiju u mom fotoalbumu te tako dostižu dokumentaciju i otkrivanje identiteta u sasvim novom obliku.

Istražujući povijesne činjenice napuštenih prostora želja mi je na drugačiji način reinterpretirati forme prostora s kojima se susrećem i dati im nova značenja. Kroz ovaj rad otvaraju mi se pitanja mogu li napušteni prostori koji su nekada imali svoj identitet od značaja nastaviti svoje postojanje i preživjeti rascjep u vremenskom kontinuumu.

Vesna Gašparić

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.